Obraćanje rektora Univerziteta u Novom Pazaru akademskoj i široj javnosti

Sjeverni Sandžak – Imajući u vidu da je za danas 11. marta zakazana akademska rasprava o Izvještaju o samovrjednovanju Komisije za akreditaciju i provjeru kvaliteta, želim javno iznijeti svoje i stavove  Univerziteta koji predstavljam.

Komisija za akreditaciju i provjeru kvaliteta nije nezavisno tijelo, jer je formirano od zavisnih lica.

Kao komisija zavisnih lica nije mogla nezavisno da odlučuje.

Stručna tijela, što je trebala biti i Komisija, postupaju po standardima i na bazi izvještaja  recenzenata, a  politička tijela donose političke odluke glasanjem, obezbjeđujući prostu političku većinu, ništeći negativne izvještaje i donoseći pozitivna rješenja, u šta smo se imali prilike uvjeriti.

Svaka politička odluka, donijeta od strane takozvanog stručnog tijela ili organa, zasnovana na nalogu, bilo pozitivnom bilo negativnom, ništavna je. Na bazi takvih odluka akreditirani su po hitnom postupku pojedini univerziteti – ako treba možemo to reći odmah, ali će vam biti jasno i ako se to ne  kaže – čime se naštetilo našem Univerzitetu na akademskom tržištu. U jednom mjestu gdje postoje dva univerziteta, jedan je za tri nedjelje, bez ispunjenosti uvjeta   akreditiran, što su recenzenti potvrdili stavljanjem na uvid javnosti svojih izvještaja, a drugi  nije akreditiran do današnjeg dana.

Državni univerzitet nije smio na taj način biti akreditiran, jer su tim aktom trajno promijenjene okolnosti na akademskom tržištu. Državnom univerzitetu je svjesno dat, suprotno Zakonu, monopolski položaj.

Ovakvim radnjama Akreditaciona komisija nanijela nam je štetu koja se može mjeriti milionima eura, za šta će morati se odgovarati. Radi toga smo bili primorani pokrenuti postupak naknade materijalne i nematerijalne štete. Spisi se još pripremaju i nalaze u advokatskoj kancelariji.

Na ovakvu radnju smo bili primorani jer Državni Univerzitet u Novom Pazaru za rektora ima osobu koja je sve vrijeme, a i danas, potpredsjednik Nacionalnog savjeta za visoko obrazovanja, potpuno suprotno Zakonu o visokom obrazovanju (bliže određeno u članu 10). Tražili smo od KONUS-a da se pokrene procedura opoziva, kao i da se ne dozvoli reizbor ali samovolja vlasti jača je od snage zakona u zemlji Srbiji.

Dakle organ, koji je bio nadređen Komisiji za akreditaciju,  formiran je suprotno zakonu, pa nije bilo logično ni očekivati da će Komisija koju je taj organ formirao moći raditi po zakonu. Zato se sve odluke od nelegalnog organa formirane Komisije mogu smatrati ništavnim.

Komisija je radila netransparentno, iza zatvorenih vrata, po standardima koji nisu bili potpuno jasni, koji su imali nekoliko dopuna i koji su bili na štetu univerziteta koji su kasnije aplicirali za akreditaciju.

Komisija nije rješavala zahtjeve za akreditaciju u  zakonom predviđenim rokovima, pa saglasno tome nije ni obavila svoj posao u zakonskom roku, čime je univerzitetima nanijela velike štete.

Komisija nije u zakonom predviđenim rokovima dostavljala rješenja koja je donosila na zatvorenim sjednicama. U našem slučaju, rokovi se kreću od 6 do 18 mjeseci. Da bi opravdali svoju nemoć i nedosljednost, oni su bez prethodno zatražene i pribavljane saglasnosti, izmislili šesti i sedmi ciklus, pa zahtjeve iz petog ciklusa prebacivali  u ove nepostojeće cikluse.

Komisija je davala i izjave za medije i pozivala studente i roditelje  da ne upisuju svoju djecu na neakreditirane fakultete i univerzitete, čime je ponovo nanosila ogromnu štetu neakreditiranim univerzitetima.

Komisija je davala tumačenja drugim organima van Republike, u našem slučaju Zagrebu, što je potpuno suprotno zakonu, jer sva tumačenja bilo koje vrste u isključivoj su nadležnosti Ministarstva i njegove Službe za normativna pitanja. Time je nanijeta nepopravljiva šteta studentima, roditeljima i Univerzitetu.

Članovi Komisije i njen predsjednik, sa mjesta predsjednika Komisije, napredovao je  na mjesto rektora Državnog univerziteta u Kragujevcu, suprotno moralu i elementarnoj ljudskoj i akademskoj praksi, kao nagradu za obavljeni posao, u nečijem interesu, u našem sigurno nije. Pojedini članovi Komisije promijenili su svoje pozicije i univerzitete.

Zato je neophodno da se  u interesu pravde, morala i časti onih koji nisu zloupotrijebljeni, sačini javni izvještaj. Njega mogu uraditi i nezavisni novinari istraživači, možda je najbolje da se ovime pozabavi emisija  Insajder, da se vidi gdje smo bili nekad a gdje smo sad. Pošteni ljudi, članovi bivše i sadašnje Komisije, nemaju čega da se plaše, ovo je prije svega i njihov interes.

Komisija za akreditaciju i provjeru kvaliteta je prema sopstvenim priznanjima akreditirala više od 1.500 programa ,ako se tome dodaju i neakreditirani programi, a i za njih se moralo unaprijed platiti (makar je to naše iskustvo, dali smo oko 60.000 eura),  onda je komisija sa naknadama za ustanove prihodovala preko 5.000.000 (pet miliona eura).

Tražimo finansijski izvještaj o svakom utrošenom dinaru (euru).

Komisija, nije nikada,  sačinila javni izvještaj o tome ko je, kada i koliko uplatio za   akreditaciju. U interesu je javnosti da se formira odbor sastavljen od predstavnika svih univerziteta i viših i visokih škola i akreditiranih i neakreditiranih koji će u roku od 15 dana podnijeti izvještaj o finansijskom poslovanju ove Komisije, koja očigledno nikome ne podnosi račune.

Na kraju, kada se želi nešto uništiti ili nikada ne završiti, po pravilu se formira komisija. Ali, komisije su privremena stvar. U interesu je Republike Srbije, njenog budžeta i naročito Ministarstva prosvjete da se Komisija za akreditaciju i provjeru kvaliteta odmah ukine. Da se priznaju greške koje su učinjene. Da se u okviru Strategije obrazovanja napravi novi okvir za visoko obrazovanje, zasnovan na stvarnim resursima i da se korak po korak ide na podizanje kvaliteta obrazovanja u Srbiji.

Istrajavanjem na isključivosti rizikuje se  preuzimanje velike odgovornosti za štete koje mogu proisteći iz svega što je Komisija do sada uradila.

Mi smo tu zbog nas i hiljada naših studenata, da branimo i odbranimo naš Univerzitet i dostojanstvo akademske zajednice.

Izvor: Uninp-Edu.rs