Nakon rekordno brze prodaje prvog izdanja knjige Mala pisma velikoj Anji , Slobodana Vuksanovića,izdavačko preduzeće Laguna objavilo je drugo izdanje ove knjige. Za ovu knjigu već je napisano da je „napisana u formi pisama kao očevo obraćanje ćerki i da predstavlja priču o odrastanju, vaspitanju i o bezmernoj roditeljskoj ljubavi. Reč je o knjizi za roditelje i knjizi koja se čita deci“.
Uz drugo izdanje knjige Mala pisma velikoj Anji objavljujemo i esej Milana Vitezovića povodom ove knjige:
Milovan Vitezović
Knjiga za kćerkine vršnjake
Naslov: Mala pisma velikoj Anji
Autor: Slobodan Vuksanović
Izdavač: Laguna, Beograd, 2013
Koliko puta smo, sjećajući se, skoro uvijek sa dragošću, bisernih zrnaca iz života svoje djece, zažalili što ih samo tako rasute skupljamo. Dakle, duboko sa takvim uzdahom zažalili što ih nismo zapisivali od prvine.
Evo čovjeka koji bar to neće zažaliti, jer je ovom knjigom napravio bisernu nisku. Ovu bisernu nisku Slobodana Vuksanovića dobila je njegova kćerka. Ali dobijaju je i djeca njegovih vršnjaka koja su kćerkini vršnjaci – koja će kao čitaoci ove knjige poimati kako raste roditelj.
Ovo je knjiga velike pohvale životu, jer je roditeljsko kazivanje života deteta samom djetetu. „Najdraže u čovjeka – to je život“ – kliče junak Ostrovskog celom svijetu sa scene. To je tačno. To je smisao svijeta, ali sa dodatkom: „ Najdraže u čovjeka – to je život njegovog djeteta.“ To je smisao trajanja svijeta. To je misao i smisao ove knjige Slobodana Vuksanovića, koja je roditeljsko kazivanje života u radovanju životu. Život nije san ako se ne poima kao san. A naš autor to poima. Mudar je u jednostavnosti, a koliko mu je sve izlazilo iz glave, više mu je izlazilo iz srca.
Koliko je pisao za kćerku, Vuksanović je pisao i za sebe. Koliko kćerki hvali život, hvali ga i sebi. Ovo je knjiga uzajamnosti.
Ovo je knjiga čuvanja roditeljske ljubavi i knjiga prvorazrednih pjesama u prozi.
Čestitam autoru.
Čestitam i onoj kojoj je namjenjena.
Ona je trpni koautor.
(SandžakPress)
