Priboj – U Mioču, nedaleko od Priboja, u ponedjeljak 22. oktobra 2012. godine, odavanjem pošte, obilježeno je 20 godina od otmice i ubistva 17 Bošnjaka iz Sjeverina.
Na mjestu gdje su pripadnici srpske paravojne formacije Osvetnici, kojom je komandovao Milan Lukić, zaustavili autobus tokom prelaska preko teritorije Republike Srpske i nakon legitimisanja izveli 15 muškaraca i jednu ženu danas je proučena dova i položeno cvijeće, a obilježavanje godišnjice otmice je nastavljeno komemoracijom u Domu kulture u Pruboju.
Skupu i pribojskom Domu kulture prisustvovali su članovi porodica žrtava, građani Priboja, visoki predstavnici Islamske zajednice u Srbiji na čelu sa potpredsjednikom Mešihata Rešad ef. Plojovićem, predstavnici BKZ-a, BNV-a, narodni poslanici Emir Elfić i Kenan Hajdarević, predstavnici NVO koje se bore za zaštitu ljudskih prava, predstavnici političkih partija iz Priboja, a po prvi put na dvadesetogodišnjicu obilježavanja zločina u Sjeverinu prisustvovao je i predsjednik opštine Priboj Lazar Rvović.
U svojem obraćanju svi prisutni su podsjetili na ovaj zločin, kao i na to da nakon dvadeset godina nisu pronađena tijela stradalih i da pravda prema članovima njihovih porodica nije zadovoljena.
Predsjednik Medžlisa IZ Priboj Enes ef. Svraka u ime organizatora je podsjetio da je u maju, dvadeste godina nakon zločina, obavljena dženaza za jednog stradalog, čije su kosti pronađene u jezeru Perućac, i upitao hoće li se čekati 340 godina da se tijela svih postradalih pronađu i ukopaju po islamskim propisima. On je kazao da su sve porodice okupljene oko jedne ideje i žele da se njihovi problemi riješe. On je podsjetio da je prije par godina inicirao ideju da se stradalima podigne spomen obilježje i da je Medžlis IZ u Priboju preuzeo korake da se realizuje ta idija.
„Da bi se ovo postiglo potrebno je iznaći zemljište na kojem bi se spomen obilježje pravilo. Kroz aktivnosti oko iznalaženja lokacije i zemljišta došao sam do zaključka da Bošnjaci u Priboju, a samim tim i u Sjeverinu, još uvijek nisu oslobođeni straha i kad dođu do crte kad treba kazati da spreman sam, hoću onda se tu povlače.“ – rekao je Svraka i obavjestio prisutne da je iznađena potencijalna lokacija na zemljištu porodice rahmetli Ramiza Dekovića.
Potpredsjednik Mešihata Rešad ef. Plojović je u svojem obraćanju podsjetio na mnoga stradanja Bošnjaka od Sjenice, preko Plava i Gusinja, limske doline pa do Srebrenici i istakao da je ponosan na Bošnjaka što pored tolikih stradanja u sebi ne gaje želju za osvetom.
„Porodice ovih žrtava ne traže ništa što je neostvarivo. Traže pravdu. Da se kaže istina, a nakon toga traže ravnopravan tretman za sebe. Ako mogu primati penziju, reparaciju, pomoć materijalne i bilo kakve druge prirode oni koji su činili razne zločine, pa zašto i kako da pomoć ne dobiju porodice koje su ni zbog čega izgubile svoje članove?“ – rekao je između ostalog Rešad efendija.
Predsjednik opštine Priboj Lazar Rvović je u svojem obraćanju najavio da će opština Priboj u suradnji sa Islamskom zajednicom pomoći u izgradnji spomen obilježja žrtvama.
„Opština Priboj će, na žalost, sa velikim zakašnjenjem, zajedno sa Islamskom zajednicom uraditi spomen obilježje otetim i likvidiranim građanima pribojske opštine. To je najmanje što možemo da uradimo za naše sugrađane Bošnjake, da im, iako mrtvim, omogućimo da žive tamo gdje su željeli“ – rekao je Rvović.
Oteti likvidirani bošnjački civili su 22. oktobra 1992. iz Sjeverina krenuli svakodnevnim poslom u Priboj, autobusom preko teritorije Bosne i Hercegovine gdje su ih u Mioču zaustavili i nakon legitimisanja izveli iz autobusa „Osvetnici“. Kamionom su ih odvezli u Višegrad u motel “Vilina vlas” gdje su ih brutalno psihički i fizički zlostavljali a potom ih odveli na obalu Drine, gdje su ih streljali.
Ubijeni su: Mehmed Šebo, Zafer Hadžić, Medo Hadžić, Medredin Hodžić, Ramiz Begović, Derviš Softić, Midhad Softić, Mujo Alihodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Mustafa Bajramović, Hajrudin Sajtarević, Esad Džahić, Ramahudin Djatović, Ediz Gibović i jedina žena među njima Mevlida Koldžić, svi iz sela Sjeverin.
Za taj zločin Okružni sud u Beogradu je u julu 2005. osudio na po 20 godina zatvora Milana Lukića, Olivera Krsmanovića (obojicu u odsustvu) i Dragutina Dragićevića, a Djorđa Ševića na 15 godina zatvora.
Nermin Gicić
(Mešihat)
Država nije zaštitila stanovništvo koje je bilo izloženo opasnosti,država nije spriječila da se putnici otmu,država nije istražila gdje su oteti i spasi ih,država je zataškavala slučaj,država nije istražila ko su otmičari,država nije tražila gdje su nestali oteti i šta je sa njihovom sudbinom,država nije podigla optužnicu protiv otmičara,država nije pomogla preostalom stanovništvu da nesmetano žive nego su se iz tih krajeva skoro svi iselili,država nije porodicama nadoknadila ništa kao satisfakciju zbog izgubljenih članova porodice,država ni jednim simbolom nije obilježila mjesto otmice.Hiljadu dokaza ko je ovdje organizator,izvršilac,jatak ??
dok mi bosnjaci ne budemo slozni… uvjek ce nam se desavati zlocin i genocid