O usponima i padovima bošnjačke politike

3
0
dr. Šefket Krcić
dr. Šefket Krcić

U povodu osamdesetpetog rođendana i sedam decenija intelektulanog rada

Pristup

Nakon otvorenih prigovora koje je akademik prof. dr. Muhamed Filipović (03. 08. 1929) uputio bošnjačkim političarima, u knjizi impertivnog naslova Pitanje bošnjačkog jedinstva, koja se koncem prošle kalendarske godine pojavila u izdavačkoj djelatnosti El-Kelimeh (Novi Pazar), u Sanžaku. U ovom spisu autor je kritički osmislio portrete vodećih bošnjačkih lidera, što je od posebnog značaja za razumijevanje prilika danas u Bosni i Hercegovini, kao i za vođenje diskusije o njegovim novim izdavačkim poduhvatima. Ovaj glasoviti i angažirani autor se predstavio novim naslovom Kraj bošnjačkih iluzija – rasprava o uzrocima poraza bošnjačke politike i odgovornosti za njih. Poslije briljantne sarajevske promocije, na kojoj su, pored autora, govorili i recenzenti ovog djela, prof. dr. Enver Halilović, filozof, aktualni rektor Univerziteta u Tuzli i prof. dr. Nijaz Ibrulj, univerzitetski profesor filozofije iz Sarajeva. Prof. Filipović je imao dva interesantna istupanja na istu temu, dana 23. marta u Bijelom Polju i narednog dana na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, čime je na najbolji način predstavio ideje i probleme svog tek objavljenog djela. Jasno, pažnju javnosti privlači Filipovićeva živa riječ, kao i njegovo spontano najavljivanje novih naslova, među kojima i rukopisno djelo Tegobe mišljenja, koje će, prema svemu sudeći, biti od posebnog značaja za razumijevanje cjelokupnog opusa ovog autora.

Deset temeljnih ideja Filipovićevog fenomenološkog nacionalnog prosvjetiteljstva

Profesor Filipović pripada plejadi, ne samo bošnjačkih, već i europskih suvremenih filozofa, koji se kao enciklopedist i znanstvenik – suvereno kreće u više filozofskih disciplina. Poput Platona i Aristotela, iz stare Antike (koji su napisali čuvena djela o državni i politici), te Kanta, Fihtea i Hegela iz Njemačke klasične filozofije, on je kao i prethodno navedeni filozofi napisao briljantna filozofska djela o duhu, politici, kulturi, državi i naciji. O tome najbolje svjedoče racionalno-kritički i umni govori o Bosni i bošnjaštvu, koje je redovno držao na mnogim skupovima u zemlji i svijetu. Pa nije ni čudo što ga mnogi zvučni intelektualci sa prostora ex Jugoslavije, upoređuju sa B. Raselom (1872-1971), istaknutim engleskim filozofom po kome je osnovan i čuveni Raselov sud. Da je sreće, da se u Bosni za Filipovićevog života osnuje “Filipovićev sud”, koji bi se bavio pitanjima zaštite Bosne i njenih građana.

Analizirajući Filipovićeve ideje u knjizi Kraj bošnjačkih iluzija, skicirajući pritom naše javno istupanje o istoj, iznosimo ovom prilikom deset temeljnih ideja, koje mogu biti od zanačaja za vođenje šireg razgovora o Filipovićevom životu i radu.

Kretanje i razvoj historijskog duha i historijskog uma, te zasnivanje slobode i svrhovitosti ljudskog bivstvovanja. Ovo je prilika da otvorimo pitanje, kako političko-historijski filozofi razumijeti Bosnu i Hercegovinu, znači razumjeti koncept višenacionalne države. To ujedno znači i ne samo razumjeti već i razviti institucije ovog naroda, koji je pod lupom srpsko-crnogorskih i hrvatskih odnosa u posljednja dva stoljeća doživio deset genocida.

Bošnjaci su kao stari europski narod doživjeli genocid!? Realizacija holokausta u BiH i spaljivanje časnog Kur’ana u Europi je jedno od pitanja koje pokreće ova knjiga. Dalje, prof. M. Filipović ovom knjigom otvara mapu puta Bosne, Bošnjaka i drugih naroda u BiH.

Autor znalački otkriva niz iluzija i zabluda bošnjačkih krugova. U tim analizama polazi od kopetentnih do nekopetentnih pojedinaca i njihovih uloga u destrukciji Bosne. On posebno naglašava dugotrajno djelovanje nekompetentnih ljudi, koje razara razum i iskustvo u bošnjačkoj politici.

Autor iznosti političko-filozofsko gledanje na državu, kao i teme vjere i nacije. Riječ je o jednom novom viđenju političke i društvene ontologije.

Zatim, ukazuje na konkretne uzroke zaostajanja Bosne i Bošnjaka, te iznosi zablude, posebno analizirajući političke stavove srpskih nacionalista Ćosića i Tadića, kao i kritičke stavove prema mladim muslimanima i njihove kauzalne veze.

Sudbina kulture Bošnjaka i njena permanentna marginalizacija kao upitno pitanje žestoke homogenizacije Srba danas.

Lansiranje površnih programa koji stvaraju iliziju, a ustvari potenciraju porobljavanje i poslušnost, što vodi zaostajanju.

Iluzije se stvaraju udaljavanjem od znanosti i filozofije, te nasilje i mržnja od strane velikosroskih i velikohrvatskih krugova. Posebno je u tom kontekstu paradigmatično prihvatanje partnerstva od pojedinih bošnjačkih predstavnika koji su, posebno onih koji su napravili zločine. U tom smislu izabrati i prihvatiti za partnera zločinca je zločin.

Pristupanjem nacionalnim i političkim temama, te kultura političkog ponašanja.

Profesor Filipović je aktuelne teme iz obične bošnjačke kulture podigao na visoki nivo filozofskog mišljenja.

Struktura djela

Šta čitaoci i istraživači mogu noći u novoj Filipovićevoj knjizi? Djelo Kraj bošnjačkih iluzija, pored Predgovora (koji je predstavlja metodološku paradigmu kako treba napisati ili kako treba otvoriti problem djela), Uvoda, te biografije i ulomaka iz recenzija prof. dr Envera Halilovića i prof. dr Nijaza Ibrulja, sadrži sljedeće teme: Prvi znaci opakog naroda srpskog nacionalizma; Bošnjaci postaju politički narod i uzimaju odgovornost za budućnost zemlje u svoje ruke; Bošnjački nacionalni program i pitanja očuvanja bosansko-hercegovačke države; Kako je nastala nova bošnjačka politika; Prvi javni pokušaj definiranja strategije bošnjačke politike za očuvanje jedinstva Bosne i Hercegovine, Rađanje muslimanskog (bošnjačkog) političkog pokteta – Nastaje SDA – Stranka demokratske akcije; Put u neizvjesnost; Put u demokratsku budućnost ili propast – Rezultati slobodnih izbora su otvori oba; Prijedlog za izlazak iz Jugoslavije u paketu sa Slovenijom i Hrvatskom; Pokušaj da se ipak izbjegne rat uz ogranične žrtve i realnu nadu u bolju budućnost; Rat je započeo iznenadnom i snažnom srpskom agresijom na cijeloj bosanskoj teritoriji; i na kraju autor otvara pitanje možda kao završnu riječ u ovom djelu: Čemu nas može poučiti iskustvo vođenja politike od borbe između političkih interesa i mišljenja do djelovanja oružanom silom.

Završna riječ

Zacijelo, ova knjiga profesora Filipovića otvara niz aktualnih pitanja, koja su od posebnog značaja za razvoj i utemeljenje kritičkog mišljenja u Bosni i Hercegovini, Sandžaku i šire. U svakom slučaju ona je podsticajna za umne i racionalne razgovore o fundamentalnim pitanjima opstanka Bošnjaka i očuvanju identiteta na surovim balkanskim prostorima.

Danas, za filozofa Filipovića, koji obilježava osam i po decenija života i sedam decenija stvaralačkog rada, možemo sa velikom pouzdanošću tvrditi da spada u sam vrh suvremenih svjetskih mislilaca i to onoj najodabranijoj grupi živućih svjetskih filozofa, kojoj pripadaju jedan Habermas, Al Atas, Agneš Heler, Umberto Eko, Ferid Muhić, Bernard Anri Levi, S. Tomović, S. Žižek, Kristli i drugi. S druge strane, ako se u svijetu filozofskog mišljenja velika važnost daje već spomenutom Irgenu Habermasu (1929), koji iza sebe ima jednu vrlo moćnu njemačku i europsku tradiciju mišljenja, te ako uporedimo rezultate filozofskog diskursa, koje su ova dva autora ostvarili, smatramo da je Filipović u daleko težim okolnostima uspio, kao enciklopedist, filozof znanosti, filozof politike i kulture, da ostvari, objavi, po tešikim uvjetima blizu 60 djela, i na tisuće članaka i intervjua koje je u bogatom opusu objavio. Stoga, sa sigurnošću možemo tvrditi da je njegova uloga dominantna na prostorima filozofskog mišljenja ex Jugoslavije. Kojim slučajem da su njegova djela objavljena na njemačkom, engleskom, francuskom, španskom, arapskom, turskom jeziku, zacijelo, Filipović bi bio prva violina filozofskog mišljenja danas. Kao takav, on nam je podario briljantnu knjigu kritičkog mišljenja, koja se čita u jednom dahu. Zato Filipovićeve ideje iz ove knjige zaslužuju da se podrobnije razmatraju i o njima objavljuju kolumne i radovi u časopisima i listovima, i to na prvim stranicama kao što se to događa u recepciji ideja značajnih ličnosti u civilizovanom svijetu. Ovo djelo na relevantant način ukazuje na zablude i razne aporeije političko-filozofskog diskursa, ukazuje na putokaze kako iz njih izaći u ostvarivanju društva slobodne i demokratske Bosne. Ostaje otvoreno, koliko su sposobni oni subjekti da takvu recepciju shvate kao ideju ovog vremena.

Bez obzira na to što je autor duboko zakoračio u devetu deceniju života, on je izuzetno prisutan na mnogim filozofskim i mnogim društvenim skupovima, gdje izlaže svoje umne prosvjetiteljske liberalne ideje u vremenu.

(Ulomak iz besjede na Univerzitetu u Novom Pazaru, 26. marta 2014. g. pred studentima Pedagoško-psihološkog departmana)

Autor: dr. Šefket Krcić
(revija SANDŽAK | 10. april 2014. | br. 178 | RevijaSANDZAK.com)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. Sve češće, u besanim noćima, pred mene izlazi slika koju sam ne tako davno vidio na sarajevskom aerodromu.

    Čekajući majku ugledao sam veliku grupu ljudi. Među njima isticao se jedan visoki gorštak zaraznoga osmijeha, skidao je čulah sa glave, gladio se po ostacima sijede kose…sve dok iz svjetine nije dotrčalo neko dijete i zagrlilo ga. Dedo srećan što je živ, a unuk što mu se dedo vratio iz daleke Mekke, sa hadžiluka. Plakali su zajedno i grabili prema izlazu.

    Gledao sam za njima, suza mi je krenula niz lice i kao što tada nisam znao zašto sam zaplakao, ne znam ni danas dok sjedim na amsterdamskom aerodromu. Četiri godine kasnije sjedim i čekam avion, tumarajući svijetom sa svojim novim filmom, nema niti jednog putnika u čije lice ne zagledam i poredim s licima voljenih ljudi iz Sarajeva.

    Ponovo mi suza krenu, sada iz sasvim drugog razloga…

    U Amsterdamu sam sreo Rasima iz Lopara. Čovjek, rudar kojeg su četnici izdvojili iz grupe rudara, svezali i potkovali…

    U slici sretnog zagrljaja djeda i unuka koji se vraća sa velikog putovanja, gledao sam radost, a slika Rasima iz Lopara potresla me snagom najjačeg zemljotresa. Tu nema suza….njegovo zbunjeno, blago lice kao da me još blažim očima pita ZAŠTO?

    Ne mogu da mu odgovorim, samo vidim ispred sebe slike stradalnika Bosne. Najednom, kao kod tužnih očiju kipa, predamnom srušile su se sve moje političke iluzije. Od tog momenta sve što budem vidio i čuo imaće drugu vrijednost…

    Pred poštovanim Rasimom, čovjek koji me gledao očima mučenika, klonula je moja duša i znao sam da ću pred njim klecati kao pred uzvišenoj svetosti.

    Noćima, evo poslije susreta sa Rasimom, odgonetam tajne, rasplićem vlastite misli, baš kao što mi je mati, kad sam bio mali, rasplitala džemper pred zimu da mi saplete novi. Pitam se polušapatom kako je bilo moguće da sam svoje djetinjstvo, kulturu kojoj pripadam, gradu koji je moj grad, poistovijetio sa političarima koje ne poštujem i kako je moguće da nisam reagovao žestinom…

    Kada je počeo rat u BiH moj glas se čuo, ali čini mi se i gubio u buci stvaranoj sa svih strana. A, ja zgađen od političara s kojima ne bih dijelio ni kafanu, a kamoli republiku, zgađen novinarima koji su kaljali moju familiju, djecu mi nazivali kopiladima, a suprugu kurvom, pokojnog oca špijunom….ja sam od tih ljudi koji su činili šumu, obnevidio, umuknuo i kao kakav Don Kihot nastavio voditi privatni rat, a ljudi iz Sarajeva stradavali su iz dana u dan.

    Da li je moguće da sam zbog ljudi koji su širili laži o meni, potisnuo sliku svog djetinjstva, svoga grada, svojih voljenih ljudi? Nije mi bilo dovoljno da gledam CNN, jer kako se vidi, a to sam već pisao, Evropa samo supervizira zločine po Bosni.

    Trebalo mi je da vidim mučenika Rasima iz logora i da emocionalno pregorim i zaboravim sve politike i istorije svijeta…trebalo mi je da vidim blage oči koje pitaju – zašto Emire – i da shvatim da nema te istorije i predistorije koja može da opravda potkivanje živog čovjeka.

    To svi znaju, ali Rasimovo lice kazuje bol svih stradanja u Bosni…

    I dok tumaram svijetom, bosanske Muslimane ubijaju ne kao sezonske berače pamuka, nego samo zato što su Muslimani. Znam da stradaju i drugi, ali sigurno Muslimani najviše. Tumaram tako svijetom, nosim svoj posljednji film sa sobom i golemi čemer u duši. Pomiren sa smrću, govorim i pišem od srca…

    Emir Kusturica, 24.mart 1993. godine

    0

    0
  2. Pa-Tunjo se priblizava -debeloj liniji-podcrtavanja-vjerovatno ga -tiste -stranice iz -mladosti -koje -ne moze tek tako da -pocijepa! Ako bi nam ostavio solidnu-HISTORIJU BOSNJAKA -moga bi se-eventualno spasiti -vatre-DZEHENNNNEMMMMA! !Rahmetullahi -Alleji….!

    0

    0
    • Skokni, moj Begane, na stranicu Wikipedia i virni ima li te tamo?!
      A bilo bi ti pametno ukucati usput i ime Muhameda Filipovica. A tamo pise: Muhamed Filipović (Banja Luka, 3. august 1929) akademik, filozofski pisac, teoretičar, esejist i jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih filozofa.
      Dakle, FILOZOF, ako ti znas sta je to?, se bavi filozofijom.
      (H)ISTORICARI se bave (H)ISTORIJOM.
      Nece Bosnjaci dobiti “solidnu-HISTORIJU BOSNJAKA ….” ako je ne budu napisli (h)istoricari.
      A za dzehenem ne beri brigu. Ti se za to POSIGURNO ne pitas!!!!!!!!

      0

      0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.