30. Juli 2013
Adnan-Bajric1-281x300

Autor: Adnan Bajrić

Brojne su okolnosti, laži i nepravde koje karakterišu filozofiju življenja u Bosni i zbog toga nije dosadno, zamorno, izlizano ni otrcano pričati istinu o državi, naciji… Mi, pamtimo i pričamo istinu i u tome nema sumnje, kao što nema sumje da životni put vodi sigurno u smrt.

O historijskom kontinuitetu Bosne svjedoče i historijske činjenice, a hronologija najznačajnijih datuma u hiljadugodišnjoj historiji Bosne su slijedeći: Sredinom X stoljeća, tačnije 955. godine u dijelu, bizantijskog cara Konstantina VII Porfirogeneta, „De Administrando imperio“ (Upravljanje carstvom, spis o upravljanju narodima) spominje se prvi put pojam „Horion Bosna“ (Zemljica Bosna), što znači da je Bosna postojala i od ranije. Povelja bosanskog bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Dan državnosti Bosne i Hercegovine obilježava se 25. novembra, kada je 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu obnovljena državnost i kada su udareni temelji moderne državnosti Bosne i Hercegovine, kao ravnopravne republike unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne. Bosna i Hercegovina je nezavisnost stekla 1. marta 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o samoopredjeljenju.

Bosna nam biva preimenovana 1853. u „Bosna i Hercegovina“ i to kao rezultat političkih previranja u regionu i tako ostaje do dana današnjeg. A, Hercegovina kao geografski pojam, prvi put se javlja pod tim imenom 1454., u pismu bosanskog sandžakbega Isa-bega Ishakovića.

Što se tiče tadašnjeg nacionalnog imena vjerujem da nema potrebe za dodatnim objašnjenjem. Izvorno ime Bošnjanin prvobitno označava pripadnike srednjovjekovnog bosanskog  teritorija, kasnije države. Prva zabilježena upotreba riječi Bošnjak desila se 1440. godine kada je Tvrtko II Kotromanić poslao delegaciju u Budim radi čestitanja poljskom kralju Vladislavu Varnenčiku na izboru za kralja Ugarske i Hrvatske.

Neki ne smiju da priznaju, a mnogi i ne znaju da se u srednjovjekovnoj Bosni svi stanovnici Bosne bili Bošnjaci neovisno od toga kojoj od konfesija, a kasnije vjeroispovjesti su pripadali.  Nažalost, kod većine pravoslavaca i katolika u Bosni i Hercegovini u 19. stoljeću, pod uticajem susjednih država Srbije i Hrvatske su nadvladala srpska i hrvatska nacionalna imena i tako pored Bošnjaka (muslimana, pravoslavaca i katolika) u Bosni postaše Srbi i Hrvati, o čemu svjedoči “Pjesma Bošnjaku”Safvet-bega Bašagića  iz 1891.godine:

Znaš Bošnjače , nije davno bilo,
Sveg’ mi svijeta nema petnaest ljeta,
Kad u našoj Bosni ponositoj,
I junačkoj zemlji Hercegovoj,
Od Trebinja do Brodskijeh vrata,
Nije bilo Srba ni Hrvata.
A danas se kroz svoje hire,
Oba stranca ko u svome šire.(…)
Oba su nas gosta saletila,
Da nam otmu najsvetije blago,
Naše ime ponosno i drago.

 

A, što se tiče (maternjeg) bosanskog jezika u odnosno na srpski ili hrvatski jezik, možda je dovoljno spomenuti historijski redosljed nastanka istih. „Prvi poznati rječnik bosanskog jezika napisan 1626. godine, a štampan je 1631. Godine. Dakle, gotovo dvije stotine godina prije prvog rječnika srpskog jezika, koji je, na osnovama bosanskog jezika, sačinio Vuk Karadžić, i više od dvije stotine godina prije nego što je Ljudevit Gaj kodificirao hrvatski književni jezik, takođe pod snažnim utjecajem bosanskog jezika.“ (akademik Ferid Muhić)

Okupiti se oko starog i zajedničkog nacionalnog imena ili?

Ostarjela i uglavnom politička podobna akademska zajednica, neiskrena vjerska elita i državni službenici, ljudi koji žive od vjere i države, nevladin, izvinjavam se, vladin sektor, komercijalni mediji i stanovnici, građani ili državljani – danas ustavno priznate kategorije odnosno nacionalno opredijeljeni Bošnjaci, Srbi i Hrvati, te ostali pred sobom imaju popis stanovništva naredne 2013. godine i dovedeni su pred svršen čin.

Pomenuti nemaju sada šta da misle, jer kada su trebali i mogli – nisu, te su zadnjih desetljeća meta manjih ili većih manipulacija od svojih „zaštitnika“ koji po svaku cijenu i na svaki način zadržavaju trenutno stanje, jer time sebe spašavaju i održavaju u političkom životu. Tome svjedoče dnevno političke aktivnosti, izbori, interesne koalicije i šta sve ne.

Aktuelni nacionalni predstavnici i „zaštitnici“ pokazali su da suštinski i temeljno nemaju osjećaja za interese onih koje predstavljaju, a kamoli drugih, tako da će gotovo svi ostati ono što su danas ili što su im rekli da budu, ali je žalosno to što neće postati iskreni i pravedni prema drugima, neće naučiti prihvatiti da nema komfora na račun drugoga.

Mogli bismo sada ispisivati razne varijante, vraćati se unazad nekoliko stoljeća i pitati se šta bi bilo kad bi bilo. Čemu bi to vodilo kada su falsifikati i obmane uveliko prihvaćene varijante historije, kada su sile zla jače od sila dobra, kada nema proaktivnih i konstruktivnih odgovora na destruktivne faktore? Nažalost, prihvaćena vrijednost i mišljenje su: ili si sa nama ili protiv nas, ne smiješ razmišljati i argumentovati drugačije od pretpostavljenih, naivan si i politički nezreo ako razmišljaš svojom glavom.

Ali, da su bili pitani iskreni i odani nauci, državi, naciji i vjeri, pojedinci vrijedni poštovanja, oni odavno marginalizovani i zaboravljeni, mi bi se vjerovatno svi i to odavno vratili državnom imenu Bosna, nacionalnom imenu Bošnjanin – Bošnjak (musliman, pravoslavac i katolik) ili se korektno okupili oko aktuelnih nacionalnih imena (B, S i H sa zajedničkim sadržiocem zvanim Bosna) i u njima baštinili univerzalne i zajedničke vrijednosti, nacionalno blago i kulturno historijsko naslijeđe. I mirna Bosna.

Kako se nismo okupili oko nekadašnjeg i zajedničkog nacionalnog imena sa kojim smo živjeli, rađali se i umirali, postavlja se pitanje da li je moguće i kako da se okupimo oko nove „ideja bosanske nacije“, o kojoj je pisao profesor Esad Zgodić?!

Također, bilo bi dobro da ispravno upotrebljavamo, bilo svakodnevno bilo  zvanično, termin Bosanci i Hercegovci, i to samo kada se misli i govori o svima građanima-državljanim koji su rođeni ili žive u Bosni i Hercegovini.

Kao što sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu tako je očigledno da trebamo i moramo već jednom svi, kao Bošnjaći, Srbi i Hrvati jasno i glasno da kažemo, mi u Bosni smo saglasni i okupljeni oko mišljenja i stavova da je ova najljepša država, bogata čistom bosanskom zemljom i bosanskim nebom, suncem i mjesecom koje gledamo, rijekama i šumama koje koristimo, ljudima sa kojima živimo i rahatlukom kojeg kako tako imamo i ne damo. Naše zajedništvo znači zajedništvo Europi i svijetui šta ako je neka pra prabosna kolijevka civilizacije?

I jednom za sva vremena: mi hoćemo i trebamo da znamo ko smo i kuda idemo, kojim vrijednostima, smo prepoznatljivi, da smo jedni drugima najpreči, mi nećemo u tuđe tabore jer nas nikada nisu ni prihvatali, niti će kada, nećemo pod tuđe zastave i grbove, nećemo da pjevamo tuđe himne, kada smo se znali oduprijeti razim osvajačima, okupatorima, vrijeme je da se odupremo i savremenom izazovu unutardržavnog previranja i odvajanja, strahova i nesigurnosti. Nećemo da koristimo tuđe nižerazredne logike, ideje i štiva, jer mi smo imali i opet ćemo imati najbolje naučnike, umjetnike, sportiste, nobelovce i akademike.

I na kraju, ne zaboravimo Mak Dizdar je davno napisao „Zapis o Bosni“:

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki

A kto je ta šta je ta da prostiš

Gdje li je ta

Odakle je

Kuda je

Ta Bosna

Rekti

A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:

Bosna da prostiš jedan zemlja imade

I posna i bosa da prostiš

I hladna i gladna

I k tomu još

Da prostiš

Prkosna

Od

Sna.

Adnan Bajrić, student politologije FPN u Sarajevu.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles