Nužni abortus

0
113

Nije dozvoljeno izvršiti abortus ni u jednom od dva perioda (kao što smo vidjeli), bez šerijatke nužnosti.

Pod nuždom se ovdje podrazumijeva da ostanak ploda (fetusa) u maternici prijeti opsnošću po majčin život, kao na primjer da trudnica boluje od neke bolesti, a da boravak ploda u njenoj matrnici, povećavajući tu bolest, prijeti životu same trudnice ili trudnica ima neku srčanu bolest ili rak dojke i slično. Da bi se pobačaj smatrao nužnim uslov je da ostanak ploda u maternici stvarna opasnost po život majke.

Ovu vrstu pobačaja možemo, također, podijeliti u dva perioda: period prije udahnuća duše i period nakon udahnuća duše.

Nužni abortus prije udahnuća duše

Ulema je saglasna na dozvoli abortusa u nuždi prije udahnuća duše, dokazujući to sljedećim dokazima.

Prvi dokaz: fikhsko je pravilo da se veća šteta otklanja manjom štetom. Čini se manje zlo od dva zla od kojih se jedno mora uraditi. Nužda dozvoljava zabranjeno.

Drugi dokaz: majka je razlog života ploda, zato nije dozvoljeno da plod bude razlogom njene smrti.

Treći dokaz: život majke je siguran, a život ploda upitan.

Da bi ovaj abortus bio dozvoljen treba ispuniti sljedeće šartove:

  1. postojanje stvarne bolesti koja prijeti životu majke
  2. da se ne može izliječiti ta bolest osim abortusom
  3. da je ljekar pouzdana i provjerena osoba u njegovoj procjeni da je abortus jedino rješenje[1]

Nužni abortus poslije udahnuća duše

Kada imamo situaciju da plod ima više od četiri mjeseca i njegov ostanak u maternici prijeti životu majke, pa, ili ćemo izvršiti abortus i spasiti život majke, ili ostaviti plod što će uzrokovati smrt majke, imamo dva mišljenja učenjaka.

Prvo mišljenje je da je abortus u ovom slučaju zabranjen pa makar to odvelo majku u smrt. Ovo je stav mnogih učenjaka, između ostalih Ibn ‘Abidina, hanefijskog učenjaka, i Muhammeda ibn ‘Usejmina od suvremene uleme. Svoj stav temelje na sljedećim dokazima.

Prvi dokaz: složni su islamski učenjaci da nije dozvoljeno čovjeku da ubije drugog pod prisilom kako bi sebi život sačuvao pa makar to odvelo u smrt prisiljenog, a tako isto i trudnica. Dakle, zabranjeno bi bilo i ubiti plod u koji je duša udahnuta kako bi sačuvali život trudnice.

Drugi dokaz: po idžma’u učenjaka ovog ummeta zabranjeno je čovjeku koji umire od gladi da ubije drugog čovjeka kako bi ga pojeo i spasio sebi život, tako bi isto bilo zabranjeno ubiti fetus (plod) da bi se sačuvao život njegove majke.

Treći dokaz: proučavanjem šerijatskih tekstova iz Kur’ana i Sunneta ne možemo naći nijedan dokaz koji upućuje na dozvolu čuvanja života jednog čovjeka ubijanjem drugog.[2]

Drugo mišljenje je da ako se potvrdi da će majka sigurno umrijeti ako se ne izvrši abortus, onda je on dozvoljen. Ovo je stav većine današnjih učenjaka, a njihovi dokazi su sljedeći.

Prvi dokaz: sa smrću majke u većini slučajeva strada i dijete, pa imamo izbor da izvršimo abortus i sačuvamo majku ili u suprotnom stradaće oboje.

Komentar: ne mora da znači da dijete u utrobi strada sa smrću svoje majke, jer, i prijašnja ulema je još u njihovo vrijeme govorila o mes’eli da kada umre majka, a u stomaku joj dijete, da joj otvore stomak kako bi spasili dijete. Pa, ako su oni o tome govorili još tada, šta da kažemo danas kada je medicina toliko uznapredovala.

Drugi dokaz: plod slijedi majku i dio je nje, a islamski učanjaci su složni da je dozvoljeno odsjeći dio tijela čovjeka (ruku, nogu, dio ruke, dio noge) kako bi se spasili ostali dijelovi.

Komentar: ne možemo porediti dijete u stomaku sa dijelom tijela, jer je dijete ljusko biće samo za sebe koje je zabranjeno ubiti za razliku od dijela tijela.

Treći dokaz: dokazivanje fikhskim pravilima: veća šteta se otklanja manjom štetom. Čini se manje zlo od dva zla od kojih se jedno mora uraditi.

Radžih (odabrano) mišljenje: drugi stav, tj. da je dozvoljeno učiniti abortus. Zato što, iako je dijete u utrobi majke ljudsko biće samo za sebe kao što je i majka, spašavanje života majke je bez sumnje preče od spašavanja života novorođenčeta, koje će odmah po rođenju ostati bez majke i zbog toga će mu život biti ugrožen. Kolegij islamskog prava pri Rabiti je 1420. hidžretske godine donio stav da je dozvoljen pobačaj ploda u koji je duša udahnuta, a čiji je ostanak u maternici stvarna opasnost za život majke, svejedno bio plod deformisan ili ne.[3] Međutim, izvršavanje abortusa u ovoj sitaciji nije obavezno. Može se ostaviti ljekaru mogućnost da, na osnovu ispitivanja i uvažavanja činjenica, odluči čiji će život spasiti, a po pravilu Šerijata je da se veća šteta otklanja manjom.[4] A Allah zna najbolje.[5]


[1] Vidi: Hašijetu Ibn ‘Abidin (5/377), Hašijetu-d-dusuki (4/268), El-Ikna’ (4/129) i El-Mevsu’atu el-fikhijetu el-kuvejtije (2/59).

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[2] Vidi: El-Medžmu’u (5-301), El-Bahrur-raiku (8-233.)

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[3] Vidi: Mesailu fikhije mu’asire, d. Abdurrahman Es-Sened 117.

mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)

[4] Sulejman Topoljak, Savremena fikhska pitanja, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009. god., str. 102.

[5] mr. Zijad Ljakić, Stav islama prema abortusu, časopis „Asr“ br. 31, juli 2009. god. (http://el-asr.com/tekst/fikh/stav-islama-prema-abortusu-drugi-dio)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.