BIH – Esad Zgodić, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ugledni član akademske zajednice, dobitnik Posebnog priznanja za bogat naučnoistraživački rad, sa 28 objavljenih knjiga i velikog broja stručnih radova dao je znatan doprinos bh. društvu.
U razgovoru za “Dnevni avaz”, Zgodić je govorio o trenutno najaktuelnijem pitanju – popisu stanovništva, ali i o procesu izmjene parlamentarne većine.
Ideologija bošnjaštva
Bliži se popis stanovništva. Otvorila se polemika o tome kako će se Bošnjaci izjašnjavati na njemu. Kako to komentirate?
– Stvara se oko nacionalnog bošnjačkog identiteta nepotrebna konfuzija. Nije, međutim, ona slučajna. Iznenađujuće je s kakvom arogancijom i drskošću nastupaju zagovornici navodne bosanske nacije i oni koji agitiraju da se Bošnjaci izjašnjavaju kao nacionalni Bosanci.
Vrhunac njihove intolerancije, pa i verbalne agresivnosti, jesu stanovišta da svi mi koji sasvim normalno, racionalno smatramo da Bošnjaci jesu to što jesu – jedan, dakle, i to ne od jučer, zaseban narodni invidualitet, zagovaramo nekakvu ideologiju bošnjaštva.
Takve imputacije neodoljivo me podsjećaju na anahrone anateme koje su figurirale još u doba austrougarske vladavine u Bosni – tada je pripadnost bošnjačkom narodu i njeno javno deklariranje u jeziku nacionalista proskribirano kao bošnjakluk – kao zaostatak ili manifestacija begovskog mentaliteta – što je, naravno, i u to doba bila čista glupost. Nije, dakle, riječ ni o kakvoj ideologiji bošnjaštva, nego o normalnom uvažavanju realiteta, uvažavanju činjenice da su Bošnjaci narodni individualitet s neupitnom nacionalnom samosviješću.
Postoji li opasnost da će Bošnjaci nestati ili da će njihova pozicija biti ugrožena nakon popisa?
– Ne znam odakle vam takva pomisao ili asocijacija. Bošnjaci su u svojoj novijoj historiji sebe nazivali različitim imenima, nazivali su ih različitim imenima i drugi, ali te prenominacije nisu, razumljivo, mogle dovesti u pitanje njihovu narodnu samosvijest i zbiljsku društvenu egzistenciju. Uvijek treba imati na umu, tako ja definiram narod ili naciju, nacija jeste to što jeste. To znači naroda ili nacije se uopšte ne tiču ni teorije ni definicije nacije, ni to kako ih drugi nazivaju, narodi naprosto prebivaju i kad-tad, ukoliko im se poriče narodni individualitet, narodi za sebe iznude priznanje. Prema tome, nema nikakvog razloga za naracije koje bi unosile strah od predstojećeg popisa: bez obzira na slutnje, vjerujem da će Bošnjaci znati i na tom popisu izraziti i potvrditi svoj narodni individualitet.
Nova većina
Kako komentirate odbijanje stranaka koje su godinama bile na vlasti da napuste pozicije koje su držale?
– Velika sujeta i bolna pozlijeđenost što dolazi s gubitkom statusnih pozicija i gubitkom neprikosnovene upotrebe moći često zamračuje politički um. Konsekvenca je potpuno iracionalno ignoriranje dinamičnih procesa u parlamentarnim liberalnim demokratijama, procesa s kojma se sasvim normalno vrše oblikovanja i preoblikovanja, konstituiranja i dekonstituiranja jednom uspostavljenih parlamentarnih većina.
Ustanova većine, osim u totalitarnim režimima, nije nikada nešto statično, a odnosi većine i manjine su pokretni, fleksibilni i promjenljivi. Kada bi stranke koje su izgubile status koji je formirao jednu većinu to razumjele, onda bi bez nepotrebnih konflikata i blokada abdicirale i prihvatile novu većinu u Federalnom i Parlamentu BiH.
Bilo bi, dakle, normalno da se prema novoj većini odnose tolerantno te da konstruktivnim opozicionim djelovanjem podstiču i nadziru volju i sposobnost nove većine da ozbiljno radi na realizaciji izbornih obećanja i svoje koalicione politike. Svako ponašanje izvan takvog pristupa indicira prisustvo mentaliteta subverzije i sujeta koje mogu samo intenzivirati dezorijentacije i blokirati normalizaciju rada i djelovanja institucija države.
BiH bi u EU dobila ono što joj najviše treba
Šta za BiH znači pridruživanje Evropskoj uniji i priključivanje NATO-u?
– Na ovo već konvencionalno pitanje, pitanje o kojem se toliko dugo raspravljalo i govorilo u našoj javnosti reći ću samo to da uz dobitak sigurnosti, oslonca u politici, prevencije nekih novih mogućih teritorijalnih ili drugih etničkih sukoba, naša bi država dobila ono što nam je u ovom trenutku najpotrebnije: šansu za strane investicije i uključivanje zemlje u normalne tokove razmjene kapitala, rada, znanja i ljudi. Znaju to, naravno, i oni koji blokiraju procese približavanja ovim asocijacijama, ali kao epigoni vanjskih politika i njihovih geostrategijskih interesa preče im je da udovoljavaju Rusiji ili Srbiji nego vlastitoj zemlji.
(bosnjacki-pokret)
