Piše: Dr. Sefer Međedović
U magazinu Bošnjaci.net pročitao sam članke akademika Ferida Muhića „Abdulah Sidran sanja Bosnu bez Bošnjaka“ i „Bošnjaci su temelj Bosne, kolega Durakoviću“ i dr Mustafe Cerića, “Kako spasiti Bošnjake od mentalne blokade akademika Abdulaha Sidrana i Esada Durakovića?
Slažem sa akademicim Muhićem i Cerićem i njihovim direktnim odgovorima i razmišljanja povodom navedenih tekstova, posebno zbog komentara kojima su obedljivo raskrinkali staru i prevaziđenu matricu “zadovoljnih” akadamika. S druge strane bio sam u nevjerici, kako su uvaženi akademici Sidran i Duraković i pored svega što se desilo u minulom ratu pokušali unijeti zabunu u Bošnjački korpus. Zapitao sem se, zašto im smeta BANU, da li samo što ova akademije sa nosi pravo, nacionalno ime -Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) sa sjedištem u Sarajevu, ili je po srijedi dodvoravanje srpskim i hrvatskim negatorima, ne samo imena, nego i jezika, običaja, duhovnih, kulturnih i mnogih drugih karakteristika svoga naroda. Akademik Sidran čak BANU smatra izrazom “bošnjačkog separatizma” , koji je za Bošnjake, opasniji od svih zločina i genociga koji su izvršeni nad Bošnjacima u periodu 1992.95 godine i prije i poslije toga?
To reče jedan akademik posle svega što se desilo našem narodu Srebrnici, Višegradu, Merkalama i mnogim drugim mjestima, kao da u najmanju ruku beži od elementarnih činjenica, tim prije pošto BANU ne ukida postojeću akadeniju nauka i umjetnosti BiH, u kojoj je očigledno udobno Sidranu i Durakoviću, iako je ta akademija kao državna institucija, davno osnovana (1951 god., prvo kao Naučno društvo) dok je važilo načelo “bratstva i jedinstva naših naroda” i BiH bila bez indetitata Bošnjačkog naroda. Sada postoji srpska akdemija nauka i umjetnosti u Banja Lucu i Hrvatska akademija znanosti i umetnosti u Mostaru. Dakle njima samo smeta Bošnjačka akademija nauke i umjetnosti u Sarajevu, iako su Bošnjaci svoje iskonsko ime saglasno obnovili i ponosno ga nose, jer posle velikih zločina i genocida koje su doživjeli u zadnjem ratu, a i prije toga, više nikada neće dozvoliti da ih uništavaju kao muslimansko stanovništvo od strane srpskih i hrvatskih šovinista koje je čitav slobodoumni svijet osudio, s tm što je genocide u Srebrnici označio kao najveći zločin poslije II svetskog rata. No i pored toga Sidranu i Durakoviću smeta, da Bošnjaci imaju svoju akademiju nauke i umjetnosti, zanemarujući da je ona po svom sastavu kredibilna institucija, otvorena za svakog stvaraoca, koji svojim naučnim ili umjetničkim radom zaslužuje mjesto u adademiji bez obzira na svoju nacionalnu, vjersku ili neku drugu posebnost. Ona za sada nije državna institucija zbog predrasuda koje postoje, ali koje će se vremenom prevazići kao što su prevaziđene i mnoge druge nepravde.
Uvaženi akademici zaboravljaju kako je general Mladić, uoči sramnog napada na Srebrnicu, pozivao svoje vojnike da se osvete “ Turcima” za izgubljeno Kosovo, poslije čega su se desili stravični zločini, upravo od strane komšija, drugova i prijatelja, dakle, od onih koji su sa Bošnjacima, do juče dijelili iste škole, fakultete, sportske klubove i mnoge druge organizacije, samo zbog toga što su druge vjere. Umesto kajanja, zločinci i njihovi zaštitnici negiraju međunarodnu zajednicu, Haški tribunal i slobodoumni svijet, jer su oni navodno “nebeski narod”, pa osuđenim ratnim zločincima dodjeljuju odlikovanja, nazive ulica i ustanova, dijele ordenja i razna znamenja. Jednostavno prkose svima, baš kao da se nije ništa desilo, i što je najgore truju svoju omladinu najgorim lažima kao što je Kosovski zavjet.
Zato Bošnjacima, nasušno treba BANU kao čuvar prošlosti i pravi tumač istorije svoga naroda radi sigurnije budućnosti. Ona treba da bude izraz zrelosti Bošnjačkog naroda, da se više ne dešavaju genocidi i stalna negiranja, jer Crkve, katedrale i sinagoge koje vjekovima postoje u centru Sarajeva nikad nisu smetale slobodoumnom Bošnjačkom narodu, pa neće smetati ni BANU.
Sa historijskog stanovišta hrvatska naučnica Nada Klaić je ustvrdila da u histografiji Bosne i Hercegovine, pitanje Bošnjaka je tretirano parcijalno i uzgredno, uglavnom pogrešno od strane srpskih i hrvatski autora, jer zaboravljaju da bosanski vladari nikad nisu bili vazali ni Srbije, ni Hrvatake, a ni drugih okolnih država. Autorica naučno dokazuje, da Bošnjaci nisu Srbi muslimanske vjere, niti su cvijeće Hrvatskog naroda. Oni su autohtoni narod koji vjekovima živi na teritoriji BiH i zaslužuje da ima svoju BANU, koja će autentično i naučno trretireti interese Bošnjačkog naroda, uključujući njegov istorijski razvoj, vjeru, kulturu, običaje, mentalitet i sva druga pitanja od značaja za suštinu ovog etnosa.
O tome da BANU ne sačinjavaju Bošnjaci, te da je osnivačka skupština održana u Novom Pazaru ne treba trošiti riječi, niti uzimati za ozboljno riječi Sulejmana Redžića da- BiH ima državnu akademiju koja „sigurno može” udovoljiti svim potrebama, kako države, tako i njenih naroda, uključujući i „dominantni bošnjački narod” i kazivanje Senadina Lavića, koji brani ANU BiH kao „državnu i legalnu instituciju“. Nezna se onda ko podmeće „kukavičije jaje“ u stubove BiH, dali oni koji se zalažu za zaparloženu akademiju ili nove snage sa BANU koji žele Bošnjačku akademiju sa novim izrazom i vizijom Bošnjaka, ne samo u BiH nego u Sandžaku, Srbiji, Crnoj Gori, Makedonoji, Hrvatskoj, Kosovu i dijaspori. Tada se nebi moglo desiti da Ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava u Vladi Crne Gore Vladimir Leposavić poriče genocid u Srebrnici, što je osudila Evropska unija preko svoje portparolke Evropske komisije Ane Pisonero Hernandes, naglasivši da je prošle godine obilježena 25. godišnjica genocida u Srebrnici kao jednog od najmračniji poglavlja moderne evropske istorije. Isto je ponovila i Ambasada SAD u Crnoj Gori, izražavajući zabrinutost na komentare koji izražavaju sumnju na ono što se desilo u Srebrnici i traži da Vlada Crne Gore nedvosmisleno osudi masakr i nazove ga onakvim kakav je bio-genocid.
Zbog t takvih i mnogih drugih negacija, BANU će reagovati pravovremeno i boriti se za ostvarenje pravde koja je nasušno potrebna u ovim teškim vremenima.
Najbolji odgovor akademicima Sidranu i Durakoviću, o „bosanskom separatizmu“ i „kukavičijem jajetu“ dao je bivši predsednik BANU Muhamed Filipović, povodom osnivanja BANU 20.06.2011 godine, kada je između ostalog rekao:
“Kao jaje jajetu su slične reakcije dolazile kada je stvarana bosanska televizija, kada je formirana Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, kada je nastajala Akademija za dramsku i filmsku umjetnost ili kada je nastajala Likovna galerija u Sarajevu i mnoge druge institucije koje su se uskoro nakon formiranja snažno afirmirale i donijele veoma velike i brojne rezultate našoj kulturi”.
Dakle, zalud se trude Sidran i Duraković da odbrane nešto što se odbraniti ne može, pošto svaki narod ima pravo na svoju akademiju.
