Nedžad Latić- Nečovjek za primjer

Muhamed MAHMUTOVIĆ: Svoj kompleks niževrijednosti zbog nezavršenog fakulteta i neuspjeha u svemu što je započeo, ovaj lik liječi tako što sebe svugdje vidi u centru zbivanja, pa tako u nekakvom pokušaju pisanja knjige o Aliji Izetbegoviću gdje ispade Alija sasvim sporedna uloga, a isto biva u mnogim drugim pokušajima. Prije kratkog vremena je pronašao siguran način da neku svoju knjigu i proda, pišući o muftiji Muameru ef. Zukorliću “Od M. Šemsikadića do M. Zukorlića”, uradak veoma upitnog kvaliteta, ali mu je Zukorlić širokogrudno dozvolio da to prodaje na njegovim tribinama i tako hrani porodicu. Meni samo nije jasno kako ljudima ništa nije sumnjivo kad im N. Latić priča o svemu što je “pokrenuo” i kako je sve, baš sve, propalo greškama drugih…
Kad sam u vrijeme kandidature muftije Zukorlića za predsjednika Srbije u Novom Pazaru vidio Nedžada Latića kako uživa u počastima sandžačkog gostoprimstva u meni su se nekako podijelili osjećaji i nisam znao kako gledati na to. Ti dobri ljudi ga očito nisu znali dobro i prolazila im je njegova priča kako je on simbol bošnjačkog buđenja još od vremena Mladih muslimana, “kad mu je rahmetli Alija Izetbegović svraćao po upute kako dalje”, pa onda u ratu i poslije rata kad prvi predsjednik BiH nije ništa uradio, a da njega nije pitao za mišljenje. Kad u Sanskom Mostu priča o legendarnom generalu Mehmedu Alagiću, priču postavlja tako da generala ne bi ni bilo da on nije negdje sa njim napravio nekakav intervju. Prosto da te muka uhvati!

Dvoumio sam se da li im reći da se radi o prodanoj duši, koja bi za begovu čorbu prodala i vjeru u koju se kune čime bi mu oduzeo posljednju mogućnost da zaradi koricu kruha i da se osjeća kao čovjek, jer on odavno u Sarajevu nema sa kim kahvu popiti, ali sam se sažalio iskreno se nadajući da se promjenio.

On je toga dobro svjestan, pa pokušava uzvratiti tako što veli da niko i ne zaslužuje tu čast da sa njim pije kahvu, jer niko ne valja! Tom čovjeku doslovno nikog ne možeš spomenuti a da on o njemu kaže lijepu riječ, što bi trebao biti svakome znak na uzbunu, na što sam ja neke, onako izokola, upozorovao dok su ga vodali okolo kao svetu kravu, ali je taj dobričina gledajući svijet svojim očima mislio da se na dobro uvjek treba dobrim uzvratiti i da ga od njega, kako je govorio, “neće glava zaboliti”!
Hoće, hoće, moj prijatelju, zaboljela je dosad svakoga ko je sa njim imao ikakvog kontakta, govorio sam ali nije pomoglo.

Svoj kompleks niževrijednosti zbog nezavršenog fakulteta i neuspjeha u svemu što je započeo ovaj lik liječi tako što sebe svugdje vidi u centru zbivanja, pa tako u nekakvom pokušaju pisanja knjige o Aliji Izetbegoviću, ispadne Alija sasvim sporedna uloga, a isto biva u mnogim drugim pokušajima. Prije kratkog vremena je pronašao siguran način da neku svoju knjigu i proda pišući o muftiji Muameru ef. Zukorliću “Od M. Šemsikadića do M. Zukorlića”, uradak veoma upitnog kvaliteta, ali mu je Zukorlić širokogrudno dozvolio da to prodaje na njegovim tribinama i tako hrani porodicu. Meni samo nije jasno kako ljudima ništa nije sumnjivo kad im N. Latić priča o svemu što je “pokrenuo” i kako je sve, baš sve, propalo greškama drugih, te mu opet daju šansu da nešto “pokrene”, a drugi “upropaste”, kao što je bilo sa magazinom „Pan Bošnjak“, u kojem su ga imenovali glavnim urednikom ljudi po kojima sad pljuje.

Latić iz Avazovog tornja sve vidi i zna

Taj magazin je Bošnjacima potreban kao ozeblom sunce i jako dobro je zamišljen od strane onih koji su u njega uložili velika sredstva, ali je “glavnom uredniku” služio samo za vlastitu promociju. Možda bi mu to još dugo prolazilo da nije za interes Fahrudina Radončića počeo obračun sa SDA preko tog magazina, za što je vjerovatno bio smijenjen.

Smjena je rezultirala njegovim “ograđivanjem” od SBK, u kojem nije imao ama baš nikakve uloge, ako ne računamo ulogu ulizice na susretima ljudi koji su mukotrpno radili da sve pripreme, a koliko su njega smatrali tu bitnim vidi se po tome da nije dobio ni mjesto vozača u SBK, čime je takođe bio frustriran, ali mu to ne smeta da sebe proglasi sa “jednim od osnivača koji se sad od toga ograđuje”.

Nedžad Latić je poznat i po tome da nas sviju brani od takozvanih vehabija, jer zna da će takvom prljavom rabotom uvjek naći prostora u velikom broju islamofobičnih medija. Kako ga je samo mučno bilo gledati u emisiji “Crta” BHTV, gdje u jako pretencioznom uvodu BiH ispade jedna od zaraćenih strana u Siriji. Čovjek se samo pita, kako neko ima obraza išta reći protiv onih koji se svojim životima suprostavljaju najvećem zulumćaru današnjice, Bašaru el Asadu?

Kako je to kad te ahmak brani osjetili su osnivači SBK, koje je “branio” Latić u emisiji FACE TV, gdje se sa njim Enver Kazaz poigravao kao mačka sa mišem. Pokušaj da se vadi na sami dan održavanja kongresa, kada se pored mnogih akademika i uglednih članova kongresa progurao pred tv-kamere isto je završio neslavno, jer taj čovjek naprosto nema kapacitet da stane pred kamere i kaže barem jednu suvislu rečenicu.

Sad kad ga više niko neće pozvati, jedinu šansu da se pojavi u javnosti iskoristio je u nazovi- intervju Dnevnom avazu, gdje je trenutno svako ko ima išta reći protiv porodice Izetbegović, dr. Cerića, muftije Zukorlića i drugih uglednih Bošnjaka itekako dobrodošao.

Očito, kad mislimo da je ovaj čovjek dotakao dno, treba zagrebati još malo!

(Bosnjaci)