Piše: Berin ef. Ljajić
Da nam živiš i svjedočiš Jednoći do Dana neznana, baš onako kakvim si bio prethodne 564 godine.
Jedan te Isa osnovao, drugi te, da Bog da, poveo.
Jedan te Isa osnovao, drugi te, da Bog da, poveo.
Na dan grada, ove stihove poklanjam Novome Pazaru, gradu kojem toliko dugujem.
GRADE
Zar bih po kali, zar bih kroz tme
pao na put blaženih dalji;
ta zar bih nazro sve mlade sne
bez svjetla tvoga- taj život mali,
baš ti me čuva kroz zanose sve
i zaklanja dobrom od svakoje zali,
i poduči zboru Božanskome;
slava ti, grade, dužnik te gali!
Ko još do tebe dostojan stade,
sred sedam gora na sedam vada,
da l’ kud još ima, ko bi da znade
Altun i Lejlek i Stambol džada;
tud moji dični preci još glade,
plisom i fesom krunjeni svagda;
tu Bož'a vrela usrđem kláde;
jedan si, grade, sretnik ti sklada!
A ti se čuvaš, u tȅ se moli
junak Poslaničke drevne priče;
duboko mudri temelji su tvoji,
ktitori drugih tvome ne sliče;
i dušman kleti kad ti se sroji,
konjica Neba stade da sikće;
i sve dok vrijeme se broji, postoji,
div tebi, grade…sve hvalu ti sriče!
