Ne valja … jer od Islamske zajednice je!

„Čime se siječe lubenica?“ – upita car jednog podanika. „Makazama“ – odgovori podanik. „Kako, bolan, makazama?“ – ponovo će njemu car. „Tako.“ – reče njemu podanik. „Nožem se siječe lubenica!“ – ustvrdi car. „Ma, jok, samo makazama“ i tako njega car stavi u vodu i nakon svakog pitanja: „Čime se siječe lubenica?!“ ovaj mu odgovori „makazama“, car ga potapa postepeno u vodu. I kada mu je potopljena glava tako da nije mogao izgovoriti riječima, izvadio je ruku iz vode i neizmjenično spajao kažiprst sa srednjim prstom da dokaže kralju da i dalje misli onako kako je mislio kada ga je car prvi put upitao.

Ova priča, iako je meni kao učeniku bila veoma smiješna, sada vidim da je ovo životna pouka i da dokazivanje nedokaznom nije ništa manje niti išta veće od običnog gubljenja vremena i energije koja bi se mogla usmjeriti na nešto pametnije.

Uzvišeni Allah, dž.š., u Časnom Kur'anu kaže: „Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio – On je zaista silan i mudar.“ Velika većina stvari na ovom svijetu Allah, dž.š., realizira preko ljudi, a neke stvari realizira direktno, bez posrednika. Uvjeriti pojedine Bošnjake u njihove suštinske interese, mislim da je potrebna direktna Božija intervencija, kao što je bila za vrijeme kada su raštrkani i međusobno posvađani Arapi postali braća, u pravom smislu riječi. Džaba bi bio trud Muhammeda, a.s., i svih ljudi oko njega da se Allah, dž.š., nije direktno reagovao i sjedinio njihova srca.

Džaba je nama podastirati činjenice da je BANU dobra stvar za Bošnjake, ako i dalje slušamo Kazaze i ostale. Džaba nam je govoriti kako Vjeronauka u školama nije diskriminacija, kada imamo Suljagiće, kompletan SDP koji je stao iza njega i kompletna garda mržnjom zaslijepljenih inih novinarčića koji svašta nešto piskaraju i govore. Džaba nam je govoriti o pravim vrijednostima kada će svaki naš pokušaj biti dočekan na nož, bez obzira šta mi to prezentovali.

BANU je BANNovan

U zadnje vrijeme se donosepresudne odluke za nas i našu zemlju u potpunom odsustvu intelektualaca i umnih ljudi. Ustav se prekraja po kafanama, bitni zakoni se dogovaraju po izletištima i birtijama, a intelektualcima je potaman, jer tu i tamo se proda po koja knjiga, održi se neko „stručno“ predavanje koje se održalo prije toga stotinjak puta… i svi su pozivali umne ljude, pogotovo u Bošnjačkom narodu da kažu nešto pametno i normalno. Najavljivao se taj famozni „Bošnjački sabor“ koji bi, da se je održao, imao identično značenje kao i ovaj sveopći hrvatski. tj. nikakav!

I kada su se umni ljudi Bošnjaka odlučili da formiraju jednu ozbiljnu instituciju koja će raditi u interesu sviju, a pogotovo u interesu Bošnjaka, onda je to opasan iskorak i podrivanje te famozne ANU BiH, koja u stvarnom životu u BiH i ne postoji. Zbog čega bi BANU (Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti) bila konkurencija nekome ko suštinski i ne postoji. Akademici poput Filipovića, Jahića, Muhića, Ganića, Ibrišimovića… su prisutni sa svojim stavovima na svim poljima i oni su ti koji istinski predstavljaju i brane interese svoga naroda. Za Filipovića, Ganića, reisa Cerića… je čula cijela BiH, a za Ziju Pašića (generalnog sekretara), Branislavu Peruničić (zamjenicu predsjednika), Slobodana Logu (zamjenika), skoro pa niko, a malo poznatiji je predsjednik Božidar Matić. Ne želim da poredim, niti da dajem bilo kakve druge sudove, a pogotovo ne želim da uvrijedim pomenutu gospodu iz ANU BiH, samo ću reći da ja od ovih ljudi ne očekujem ništa osim da nas ostave na miru, jer mislim da nisu u stanju pomoći sami sebi, a kamoli Bosni i Bošnjacima. Akademija nauka i umjetnosti bi trebala biti živo tijelo, a sudeći prema užem rukovodstvu ANU-a ne bi se moglo tako zaključiti.

S toga, informatičkim rječnikom kazano: BANU je bannovan (isključen) sa režimskih medija, ali će BANU, ako Bog da, puno bolje raditi svoj posao nego li ga je do sada radila ANU BiH, iako to dvoje ne moraju biti apriorij konkurencijske institucije.

Vjeronauka i dalje neprežaljena

Nakon odluke Vlade Kantona Sarajevo o poništavanju odluke ministra obrazovanja i nauke o ukidanju Vjeronauke (obezvrjeđivanje ocjene je njeno suštinsko ukidanje), pojedinci i grupe naklonjeni ideji ministra Suljagića nikako da prežale ovu šansu da izguraju sve što miriše na vjeru iz škole.

Iako smo sa milion aspekata argumentovano govorili, pisali i publicirali utemeljenost Vjeronauke kao predmeta u evropskom obrazovnom sistemu, o nediskriminaciji djece koja ne pohađaju Vjeronauku, o nužnosti takvog predmeta u obrazovnom sistemu BiH, o pravnim nelogičnostima odluke ministra Suljagića… i sve je to bilo uzalud. Dočekani smo na nož mržnje, netolerancije i nipodištavanja. Bez ijednog argumenta, pozivali su da ne plaćaju porez, jer taj porez odlazi i na vjerske projekte, bez da promisle koliko je onih koji ne bi rado svoj novac dali za bezobrazluke i nekulturu u kulturi npr. Vrijeđan je i Allah, dž.š., i vjera, a da ne kažem da je vrijeđan svaki čovjek koji nije razmišljao onako kako su to oni željeli. Da smo željeli popularizirati ovaj slučaj, Dežulović bi završio gore od danskog karikaturiste koji je crtao pogrdne slike o Muhammedu, a.s., jer je on više uvrijedio islam od samog danskog karikaturiste.

Vjeronauka će i dalje, ako Bog da, davati svoj doprinos da pomogne djeci da pronađu svoj životni put u skladu sa moralnim principima i univerzalnim vrijednostima.

„Poslanik Muhammed a.s. kao Coca Cola!“

CEI Nahla, nevladina organizacija koja djeluje na afirmaciji pozitivnih vrijednosti u društvu, je već nekoliko godina uspješno realizirala projekat „Osoba koju vrijedi upoznati“ aludirajući na Muhammeda, a.s. Posebno upečatljivi su bili video spotovi i bilbordi sa hadisima Muhammeda, a.s., koji govore o stvarima koje bi svaki čovjek, bez obzira na vjeru i naciju, trebao prakticirati u svom životu, jer se radi o univerzalnim vrijednostima koje bi trebale biti svojstvene svakom čovjeku.

Pošto su te prelijepe plakate našle svoje mjesto na bilbordima većine gradova u BiH, opet ta ista oligarhija obezvrjeđuje i atakuje na tu potpunu neutralnu i plemenitu kampanju, koja ne samo da nije vrijeđala nikoga, već je bila pozitivna i veoma ohrabrujuća. Deponija (depo.ba) se obrušila na tu kampanju i poredila te predivne univerzalne poruke sa komercijalnim reklamama Coca Cole. O tome je bilo dosta riječi, ali ono u što sam siguran jeste da je taj tekst pokrenut kao protest i bunt protiv nečega što ima primjesu vjerskog na javnom mjestu tj. ono što u bilo kojem segmentu liči na neku vjersku manifestaciju treba poniziti i istjerati iz javnosti, pa makar se radilo i o plakatama sa univerzalnim porukama.

Nahla će, ako Bog da, i dalje pripremati prekrasne bilborde sa hadisima Muhammeda, a.s.
Nikada… i nikad!

Ovo su samo obični primjeri na koje bi mogli dodati još najmanje stotinjak drugih koji potvrđuju da mi u BiH imamo problem sa ljudima koji tijelom žive u 21. stoljeću, a pamet im je još u vremenu kada se vjera proganjala na svakom mjestu. Njih ne zanima argumentacija, njih ne zanimaju nikakve evropske vrijednosti, njih ne zanimaju ljudi… njih zanima samo ono u što oni vjeruju, a to je „BiH bez vjere u javnom prostoru“. Naravno, oni zaboravljaju da to nije bilo moguće ni u tim sistemima, a pogotovo u demokratiji, gdje svi, pa i vjernici imaju pravo ispoljavati svoja uvjerenja uz potpuno uvažavanje. Grčki historičar Plutorh je rekao: “Moguće je naći gradove bez bedema, bez kraljeva i riznica, bez književnosti i pozorišta… ali nikada čovjek nije vidio grad bez bogomolje i onih koji se u njoj mole.” Vjerovatno će još mnogo vode proteći koritima prekrasnih bosanskih rijeka dok to ovi „naši“ ne shvate.

Sve ono što bude dolazilo od Islamske zajednice, institucije reisu-l-uleme ma ko on bio, a što se ne bude slagalo sa ekipom o kojoj govorimo, biti će osuđeno na kritiku i napade.
Neću se truditi da ubjedim one koji i kada zarone ilustruju makaze svojim prstima, već želim reći da je jedini i najbolji način da se djeluje institucionalno, otvoreno, transparentno i profesionalno. BANU treba da pokaže zbog čega treba zadobiti poštovanje Bošnjaka i drugih, Vjeronauka treba da opravda svoje mjesto u obrazovnom sistemu kroz kvalitetne planove i programe, obučene vjeroučitelje i visokokvalitetne udžbenike. Također, svi koji na bilo koji način djeluju u javnosti moraju predstavljati islam na najbolji mogući način; profesionalno, iskreno, kvalitetno i moderno… upravo kao što su bili bilbordi sa hadisima.

A ako tako nastavimo djelovati, sa punim ponosom ćemo gledati u lice svim onim inadžijama kada im budemo govorili sa blagim smješkom: „Never complain never explain!“

Autor: Nazif Horozović