Ne pomažu ni lanci ni ekseri

0
6

“sandžak” – Ni poslije skoro godinu dana invalidi rada novopazarskog preduzeća ISKRA METAL nisu ostvarili svoja prava. „Kao da država Srbija nije pravna država, kao da ništa ne znače oni koji su sa svojih deset prstiju gradili i stvarali ono što svi danas imamo, a ovi novi to pokušavaju upropastiti! Pa donekle su i uspjeli, fabrike su nam zatvorene, radnici obespravljeni, a nas invalide rada niko i ne shvaća ozbiljno.“ – pričaju radnici Iskre metala.

Sve je počelo marta prošle godine… Invalidi rada i hendikepirane osobe iz novopazarskog preduzeća “Iskra metal”, njih dvadesetak, štrajkom glađu, u prostorijama Udruženja tekstilnih radnika, pokušali su da  skrenu pažnju Vlade na njihove neriješene probleme. Oni traže isplatu 21 neisplaćenog ličnog dohotka i  razlike u ličnim dohocima 1991-2003. godine.

“Želimo da štrajkom glađu skrenemo pažnju Vlade na naše neriješene probleme, jer je ovo jedini način da bude isplaćen dug prema nama.” – rekao je predsjednik Podružnice invalida rada u preduzeću Iskra metal Halko Društinac u prvom obraćanju medijima. On je istakao da radnici traže isplatu na osnovu izvršnih i pravosnažnih presuda Okružnog suda u Novom Pazaru i Trgovinskog suda.

“Naterala nas je muka na štrajk glađu. Devetnaest godina tražimo naša prava, i sva vrata u Srbiji smo otvorili i nismo našli instituciju koja bi nam izašla u susret. Mi smo gladni, bez egzistencije i na ulici.” – poručio je Društinac. Poslije pet dana štrajka  glađu invalidi rada “Iskre metal” odštampali su umrlice sa svojim imenima i najavili da će radikalizirati protest ukoliko se nadležni državni organi ne uključe u rješavanje njihovih zahtjeva.
“Pet dana štrajkujemo, a niko od političara ni predstavnika vlasti nije došao da nas posjeti. Tražimo ono što nam pripada po presudama u ime naroda.“ – rekao je Društinac.

Ni poslije ovoga, a ni poslije priča objavljenih u nacionalnim medijima, rijetko ko od političara im se obratio. Bilo je sporadičnih posjeta, razgovora s predstavnicima resornih ministarstava, ali je sve ostalo na priči i pustim obećanjima. Ne treba zaboraviti da su ove radnike posjetili i predstavnici određenih nevladinih organizacija. Kako nisu mogli ostvariti, zakonom zagarantirana prava, štrajkači su se u  maju 2010. godine obratili glavnom muftiji Islamske zajednice u Srbiji Muameru ef. Zukorliću i predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u Novom Pazaru  za pomoć. Štrajkači su nakon posjete glavnog muftije Zukorlića, na njegov zahtjev na kratko prekinuli štrajk glađu u nadi da će im se, ipak, neko obratiti… No, njihove molbe kao da niko nije čuo, ili se pravio da ih ne čuje… A onda kada smo svi mislili da su se radnici Iskre metala predali, vruće ljeto u Novom Pazaru postalo je još toplije. Početkom jula, Halko Društinac, predsjednik Podružnice invalida rada Iskre metala, zakucao je ekser između palca i kažiprsta lijeve ruke kako bi skrenuo pažnju da su invalidi rada iz ovog preduzeća u štrajku već 115 dana.

“Prva krv je procurila, više povratka nema. Molim građane da mi oproste. Ovo svjesno radim zbog nepravde koju nam čini država. Imamo izvršne presude već pet godina i neće da ispoštuju svoje zakone. Danas je ljudima svejedno, radnik živ ili mrtav ne znači ništa. Najviše me boli što pojedini funkcioneri kažu da je naš štrajk politički motivisan. Zaista, mi invalidi rada ne pripadamo nikome i nepošteno je prišivati nam političku pozadinu.” – rekao je Društinac, dok je  objašnjavao zašto je sebi u ruku zakucao ekser. Tražeći pravdu, invalidi rada upali su, par mjeseci kasnije,  u zgradu Gradske uprave Novog Pazara tražeći ispunjenje njihovih zahtjeva. Čelnici lokalne samouprave Novog Pazara su im obećali sastanak u Ministarstvu ekonomije. Do tok sastanka nije došlo. Kako ni na ovako radikalne i nehumane poteze niko nije reagirao, novembra prošle godine , peterica bivših radnika Iskre metala blokirali su jednu od najprometnijih gradskih ulica tako što su se jedan za drugog, a potom i za ogradu mosta u centru Novog Pazara, vezali lancima i okovima. Dok su tako okovani proveli noć, štrajkače su odvojeno obišli član Gradskog vijeća Fevzija Murić, zamjenik načelnika novopazarske policije Jasmin Društinac i muftija Muamer ef. Zukorlić.

Poslije 27 sati na mostu, u lancima i iz solidarnosti prema građanima Kraljeva, koje je u to vrijeme zadesio razorni zemljotres, obustavili su štrajk. A onda, poslije višemjesečnog štrajka glađu, zakivanjem šaka i vezivanjem lancima za most, bivši zapošljeni u Iskra metalu zabarikadirali su se u prostorijama Udruženja tekstilaca pod prijetnjom da će se zapaliti. Kako ni ove prijetnje nisu ozbiljno shvaćene, Halko Društinac, prvog februara ove godine još jednom je sebi zakucao ekser u ruku. Zakivanjem eksera u ruku, predsjednik Udruženja tekstilnih radnika Novog Pazara Zoran Bulatović, koji je javnosti postao poznat odsijecanjem prsta, pružio je podršku bivšim radnicima Iskre metala.
“Nisam želeo da štrajkačima pružim samo verbalnu podršku, učinio sam isto što i Halko Društinac kako bih skrenuo pažnju javnosti na probleme radnika. Ima još radnika koji su spremni da učine ovo isto. Ostaću uz Halka i radnike ‘Iskre’ sve dok im ne isplate i poslednji dinar koji traže. Ovo nema nikakve veze sa politikom, kao ni sa Tekstilnim kombinatom Raška, gde takođe još nije rešeno ništa i gde će se štrajk ponovo radikalizovati.” – rekao je  Bulatović.

A onda je krajem februara, u namjeri da sebi zakuca treći ekser u ruku, Halko odustao jer ga je spriječilo desetak ostalih štrajkača ovog preduzeća koji su u rukama imali satare i male sjekire kojima su pretili da će isijeći prste i ruke ukoliko Društinac zakuca još jedan ekser u šaku. Halko je najavio da neće odustati od te ideje do ispunjenja zahtjeva radnika koji traže isplatu neisplaćenih zarada.  U prostoriji Udruženja tekstilnih radnika nema grijanja i struje, jer je isključena zbog neizmirenih dugova još u novembru prošle godine, jedino osvjetljenje je petrolejska lampa. Društinac je početkom februara, kada je ukucao drugi ekser u šaku, najavio da će nastaviti „crnu fazu štrajka“ do ispunjenja zahtjeva radnika koji traže isplatu neisplaćenih zarada.  Društinac krivi Vladu Srbije za njihove probleme i tvrdi da im se duguje 31 milion dinara. Načelnik Sektora za penzijsko i invalidsko osiguranje u Ministarstvu rada i socijalne politike Rade Savićević izjavio je da bivši radnici iz Novog Pazara ekstremnim postupcima ne mogu natjeraju državne organe da rade mimo propisa.

Treba biti iskren pa reći da ovako dugi tekstovi baš i nisu primamljivi za čitanje. Sama dužina, kod svakog  čitaoca stvorit će neku vrstu odbojnosti, pod izgovorom “Ma pročitat ću kasnije, da vidim šta još piše u novinama.” Ipak, oni koji počnu čitati ovaj tekst vidjet će da nimalo nije dosadan jer predstavlja realnost svakog radnika naše zemlje koji je u procesu tranzicije ostao bez najosnovnijih ljudskih prava.

Autor: Dženita Nicević


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.