Naučio sam da sam Bošnjak

0
9
Autor: Admir Muhić

Nauči da sam Bošnjak jer “kada stekneš znanje – bit ćeš besmrtan. Svi ljudi su mrtvi, samo su učeni živi.“ (Hazreti Alija r.a.)

Upitan da li su svi muslimani u Hrvatskoj Bošnjaci i da li postoje Hrvati islamske vjere, uz opasku kako bih trebao dati kratke odgovore, pomislih kako upravo termin “kratko” u sebi krije istinski cilj upućenog mi pitanja. Zapravo, taj termin “kratko” krije u sebi težnju da mu prenesem samo njemu potrebne odgovore u obliku u kojem ih on želi, a ne odgovore koji su potvrda mog poimanja ispravnosti odgovora. Tim željenim odgovorom koji bi dobio od mene, želi potvrdu ispravnosti njegovih misli da on odveć zna ko sam ja i da poima moje biće, ali uz upozorenje meni da ja, kao nositelj svoga imena i prezimena, ne znam ko sam. Izuzetan trik, ali sa znanjem mađioničara koji svojim amaterskim rekvititima ne može stvoriti ni opsjenu pristojnosti jednog razgovora. Abrakadabra pitanje sa unaprijed definiranim odgovorom. Kaleidoskop pitanja koji zahtijeva istinitost odgovora. Bošnjak, a katolik?!

Svi Hrvati katolici?! Hrvatima koji žive van granica svoje domovine prestaju biti Hrvati?! Da, ne, možda, moguće, nemoguće?! Naravno da nisu svi Hrvati katolici, ali velika većina jesu kršćani – katolici mada su prisutni i adventisti, Jehovi svjedoci, pripadnici Pentekostne crkve, te drugih crkvenih okrilja, ateista, agnostika, ali svakako da postoje i pravoslavci i muslimani koji se izjašnjavaju kao Hrvati, i to po svojim vlastitim kulturološkim pri(s)hvaćanjem. Dakako, koliko je snažno njihovo pravo da imaju pravo biti to što jesu, toliko je snažno njihovo pravo da niko nema pravo oduzeti im mogućnost da se izjašnjavaju kako to žele i mogu. Nema niko pravo oduzimati Bošnjacima naciju, pri tome ih svrstavajući u ostale evropske narode ili ih pakirati u neku neudobnu kutiju neodređene vjerske skupine. Naime, muslimani u Hrvatskoj su (sudeći prema Popisu iz 2001.godine, broj muslimana iznosi približno 57.000, a prema Popisu iz 2011. godine preko 62.000) većina Bošnjaci odnosno svojim porijeklom su iz Bosne i Hercegovine i sa područja Sandžaka. Značajan je broj Albanaca, Roma, Turaka, Arapa i svakako Hrvata koji se tako izjašnjavaju. Dakako, tu su i konvertiti, ali i oni koji su hrvatstvo prihvatili kao oblik svog nacionalnog i kulturološkog opredjeljenja i izjašnjavanja.

Treba reći da ni svi Bošnjaci ne promatraju svoje lice u ogledalu religije, te da je izvjestsan broj ateista i agnostika, mada je, sasvim sam siguran, taj broj zanemariv. Stoga, ako meni ne predstavlja poteškoću što se pojedini muslimani izjašnjavaju kao Hrvati, zašto bi nekome stvaralo to što se ja izjašnjavam kao Bošnjak ili kao Rom?! (S tim da moje izjašnjavanje u slučaju da sam Rom, sasvim sam siguran, ne bi u ovoj mjeri izazvalo polemike koliko izaziva moje izjašnjavanje da sam Bošnjak.) Vjerujem kako bi nijemo promaklo moje izjašnjavanje da sam Kinez, kao što svakodnevno osjećam koliko je neobjašnjivo iritantno moje izjašnjavanje da sam Bošnjak i to još iritantnije da kao Bošnjak tvrdim da sam Bošnjak. Zamisli to! Usuđujem se kao Bošnjak izjašnjavati da sam Bošnjak! Zamisli ti te moje drskosti?!

Šta Zakon o tome govori? Ustav Republike Hrvatske navodi 22 nacionalne manjine u Hrvatskoj. Svi muslimani u Hrvatskoj ne mogu biti Bošnjaci jer oni to naprosto svi i nisu, ali velika većina jeste i to preko 80 %. Odgovor na pitanje koje se odnosi na nerazumijevanje riječi Bošnjak/Musliman, Bošnjak/musliman je tako jasno i bistro kao planinski izvor da bi se trebalo naučiti jer ga je napisalo i vrijeme. Da, naučiti jer ono što se ne zna, treba naučiti. Kao što svako pitanje nestrpljivo očekuje i odgovor, tako i svaki odgovor s ushićenjem očekuje smisleno pitanje, sročeno znanjem, a ne predrasudama. Bacon bi i danas uzviknuo: “Znanje je moć”, dok bi Balzac podsjetio one sklone zaboravu kako je ključ svakog znanja upitnik i da većinu velikih otkrića dugujemo pitanju: Kako?, dok se životna mudrost sastoji u tome da se svakom prilikom zapitamo: Zašto?”

Dakle, pitanje kao ključ, a ne kao već unaprijed pripremljena predrasuda koja će poput uhode sačekati iza mračnog ugla istinitost odgovora. Primjer: Hrvat, a katolik ili Bošnjak, a musliman. Nacionalnost Katolik ne postoji, nije li tako?! I evo sada ključa, evo sada pitanja, kako će onda i nacionalnost Musliman postojati?! Bošnjaci još iz prošlog sistema, sa teškom mukom, povlače po ovozemaljskim stazama taj ‘(ne)sporazum’. Godine 1993. tek je vraćeno historijsko ime Bošnjak, nije stvorena nova nacija. Tolstoj je još davne 1908. godine, ispisujući svoj “Kalendar mudrosti”, naveo kako je znanje tek onda znanje kada je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem”. I upravo tim stečenim naporom vlastite misli treba stati ispred uporne prisutnosti termina kao što su sandžački Bošnjaci, hrvatski Bošnjaci, slovenski Bošnjaci, turski Bošnjaci. Da, stati jer Bošnjacima ne treba nikakav predznak koji bi ih geografski definirao. Nisu Bošnjaci zalutali da bi im trebao predznak ili putokaz. Bošnjaci su Bošnjaci ma gdje se oni nalazili, ma gdje boravili. Ukoliko se ne bude tim stečenim naporom vlastite misli i svjestnosti stalo ispred uporne prisutnosti navedenih termina, prijeti dublja regijska podijeljenost Bošnjaka u Bosni i Hercegovini koja će stvoriti slovne kreature kao što su termini hercegovački Bošnjaci, krajiški Bošnjaci, podrinjski Bošnjaci, itd. Musliman je vjerska kategorija i piše se malim slovom kao što se ispisuje i katolik. Vrlo jednostavno za naučiti. Međutim, kako je znanje lađa, srce jedro, a volja čitav parobrod, na što

nas podsjeća Jurjević, oni koji nisu skloni znanju, već predrasudama, jer znanje traži tvrdu stolicu, a predrasuda ne, ne žele ploviti parobrodom, jer nemaju ni jedro, ni lađu, ali imaju potencirajući predrasudu koja im ne dopušta da uče, da na koncu i nauče, mada imaju već prisutnu svijest o prisutnosti i izvjesnosti Bošnjaka koji zriju, koji dozrijevaju u svojoj ljepoti kao goraždanske jabuke, gradačačke šljive, ljubuške smokve, čitlučki nar, mostarske trešnje, banjalučke maline. Da, zriju, dozrijevaju, ali nisu još dozreli, zreli. Kao što sve ima svoje vrijeme, od svitanja do sumraka, od začeča do poroda, i vrijeme zrelost Bošnjaka je pred njima. Neponovljivo vrijeme u svojoj neupitnosti postojanja. A treba biti mudar, treba strpljiv biti. Strpljivost mudrosti ili mudro strpljenjem, darovi su i upute Kur’ana i sunneta, te Taifske dove koju nam poslanik Muhamed a.s. ostavi u svom strpljenju. “Gospodaru moj, samo Tebi povjeravam nemoć, nepoštovanje i nerazumijevanje ljudi prema meni. O, Najmilostiviji Milosniče! Kome me ostavljaš?! Neprijatelju koji će me prezirati ili bližnjem koji će samnom raspolagati?! Tražim zaštitu pomoću svjetlosti Tvoga lica, koje je obasjalo nebesa i Zemlju, razagnalo tmine, Tebi koji uspostavljaš sistem dunjaluka i Ahireta nema moći, niti snage osim kod Tebe.”

Nauči, znanje je ono što ti je potrebno, a ne predrasuda. Osjeti djelićem svoga srca ono što je osjetio Džabir ibn Abdullah koji je vođen snagom svoje želje za ključem znanja prešao razdaljinu od skoro mjesec dana čistoga i jasnog hoda samo da bi saznao za mudrost jednog hadisa. Osjeti tu moć znanja i izgovori – Subhanallah! (Slavljen neka je On!)

Odgovorih ti na tvoje pitanje, uprkost želji da na svoje pitanje odgovoriš svojim odgovorom. Odgovorih ti ja, strpljiv i poučen mudrostima Mudrog, plemenitošću Plemenitog, znanja Znalca, ja, Bošnjak, a musliman, odgovorih ispisujući ovaj odgovor na svom jeziku, bosanskim jezikom, ja, državljanin Republike Hrvatske.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.