Na prvi pogled jednostavno pitanje, a opet u svim svojim promišljanjima o ovom ‘jednostavnom pitanju’ nikako da uspijem naći jednostavan odgovor. Tako jednostavno zvuči a teško i mukotrpno odzvanja kroz hiljade generacija koje su pokušavale i zbog sebe samih, a nekad i drugih (uglavnom u ime viših ciljeva kao što su empatija, altruizam i dobročinstvo) dati odgovor na ovo pitanje. Naša zbilja je ova sadašnjost, ali je ‘sutra’ odraz naše svijesti o protoku vremena koji je najbolji sudija za nas ili protiv nas. Ne znam da li iđe na prostoru Evrope kao kod nas je pojam ‘sutra’ tako dominantno vezan za prošlost, a isto tako prošlost je ta koja i dalje određuje sutra, i to uglavnom kroz prizmu svega onoga što je više vezano kroz formu vraćanja ‘milo za drago’, osvjete, mitomanske demagogije, izražene hegemonije i raznih vrsta pretenzija uglavnom bez zdrave logike. Pa se postavlja pitanje da li naše sutra treba biti miks prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, i da li je uopće moguće ovo odvajati? Ili možda zašto ne bi smo pokušali sutra oslobodili svih negativnih pojava iz prošlosti i sadašnjosti, dajući na taj način šansu budućnosti tj. sutra, da afirmiše sve dobro iz prošlosti i sadašnjosti zarad našeg boljeg sutra, i da li je to moguće opet pitam sebe? Ja lično vjerujem da jeste moguće.
Uglavnom, svima nam je jasno da sutra zavisi od mnogo isprepletanih faktora i događaja. Ali, balkanski mentalitet i praksa je mnogo puta pokazala da je politika ta koja pokušava da afirmiše i oblikuje i upravlja svim procesima vezanim za sutra, i čak šta više da i ono što predstavlja najveći odraz Božije milosti prema čovjeku a to je ‘volja’ i ‘slobodna misao i izražavanje po slobodi izbora’ (ako slobodna misao u našim uslovima još uvijek postoji, čast izuzecima kojih ima) je dovedena u bespuće naše zbilje zahvaljući ‘spasiocima’. A sve to je oličeno u robovskoj svijesti, ucjenama vlastodržaca po uzoru na neka prošla vremena, nepotizam, zloupotrebu vjere i simbola, partitokratije, jednoumlja, terora, razne vrste strahova i prije svega neke vrste Faraonskog sindroma kod ‘vladajućih političara’, gdje se oni u stvari predstavljaju kao ’Lađa spasa’ i pokušavaju sebe predstaviti kroz sublimaciju ideje da su oni bili lađa spasa i u prošlosti i u sadašnjosti a kako oni vele i lađa spasa u budućnosti, jer ako dođu ovi gubimo sutra, a to znači sve gubimo. Sigurno za one koji žive u Crnoj Gori, a pogotovo u Južnom Sandžaku ova retorika im itekako zvuči poznata.
Razmišljajući o predstojećim predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, i slušajući danima ’spasioca’ imam utisak da gledam film iz devedesetih godina prošlog vijeka, gdje je glavna poruka filma devedesete su prošle ali mi za svaki slučaj pravimo ’lađu spasa’ u koju namjeravamo ukrcati-utopiti samo Bošnjake i Albance. Glavni sastojak te lađe je veoma dobro sofisticirana i uvezbana retorika straha, oličena u spasiocu koji je tu retoriku i sam nekada veoma dobro koristio, doduše u nekom drugom smjeru, uglavnom usmjerenu protiv onih koje bi sad da spašava. A i danas nam kroz veoma dobro i stručno a i vojničko iskustvo iz tog vakta nudi sebe kao ’spasioca’, računajući na našu slabu memoriju, i pouzdajući se u svoju dobro osmišljenju retoriku. A i misiju koja otprilike glasi, ja sam onamo gdje trebam sačuvat svoju prošlost, bogastvo i ime pa makar to značilo da demokratija u našoj zemlji bude demokratija čiji je sinonim ove ovakve demokratije oličene u jednoj izreci ’Ne moze se svirati pjesma slobodi pomoću instrumenata nasilja’. Ali ’spasioc’ vjeruje da i dalje može tako po napaćenom narodu ’svirati’. Da li i ti vjeruješ da moze? Izbor je tvoj? Ja vjerujem da ne može, i da je vrijeme da pravimo novu lađu spasa za naša dva bratska naroda.
Albert Ajnštajn je rekao: Moj politički ideal je demokratija. Poštujmo svakog čovjeka kao biće i ne pravimo ni od koga idola.
Neka svi narodi (a pogotovo Albanci i Bošnjaci) postave sebi neka jednostavna pitanja.
Da li Crnogorska demokratija na način dosadašnje uprave liči ovoj ideji demokratije Ajnštajna?
Da li tvoje i naše sutra treba da zavisi od lojalnosti ili kompetentnosti i stručnosti?
Da li tvoje sutra da odlučuješ svojom voljom smije iko siliti i potkupljivati?
Da li naše sutra uopšte se smije svesti na tako siromašnu poruku oličenu u vrijednosti jedne poruke i jednog čovjeka koji čuvajući sebe upropštava mene i tebe?
Da li razmišljamo o poruci našem potomstvu ako budemo dozvolili da prije formalnog ulaska u EU, uđemo u nju trajno ostavljajući svoja ognjišta koji su naši djedovi sa mukom, krvlju a i životima svojim teško očuvali?
Da li, da li, da li… Do sutra bi mogli nabrajati, a odgovor sami trebamo dati.
Neka naše olovke budu naše oružje u borbi za naše sutra. Svaka borba je vrijedna onoliko koliko joj damo sebe, tj. založimo sebe. Naši potomci od našeg ‘danas’ očekuju sebi lakše ‘sutra’. Nemojmo dozvoliti da se na ovim predsjedničkim izborima vodimo niskim motivima, zbog kojih možemo doći u situaciju da nam historija sudi. Izbor nikada nije bio lakši. Naše sutra nas čeka i traži od nas svjesne I pametne odluke, koje će biti ulaganje u sutra. Ti biraš.
TVOJ JE IZBOR.
Autor: prof. IBIŠ LJAIĆ
Foto: Bosnjaci.net
