Na ahiret preselio Ramiz-Čampo Bitevija (1991-2013)

18
363

Sarajevo, Rožaje – Nakon što je u utorak 29. 01. 2013. godine u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu zadobio teške tjelesne povrede, danas u popodnevnim satima u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, na ahiret je preselio Ramiz-Čampo Bitevija iz Rožaja, mladi aktivista Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori i student Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru.

Dzenaza ce se obaviti u subotu 2. februara 2013. godine ispred Kucanske (Donje) dzamije u Rozajama.

(Mesihat)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

18 KOMENTARI

  1. OSTATKU NAPREDAK,I DA MU DRAGI ALLAH PODARI DZENET…Poznato je da istina donosi neprelike,ali ja je se nemogu odreci.Konvoj je bio ne od sedam autobusa,vec CETRNEIST prepunih zena i djece BOSNJACKE nacionalnosti,konvoj je dva puta stao,drugi put je prisilno zaustavljen,pred ulazak u Berane,u autobus su usli dva naoruzana mladica,neprijateljski nastrojeni i poznatim i uvredljivim rijecima prema jadnim zenama,koje su bile umorne,iscrpljene,od puta i pored sva zla sto im se desilo i ucinjeno,nastala je panika i plac,u konvoju bijo je samo jedan voda puta,i doslo je do zestoke rasprave i svade i da nije bilo prisebnosti vozaca autobusa koji je bijo CRNOGORAC,i smirio strasti,konvoj je stigao u ROZAJE, najvece BOSNJACKO politicko rukovodstvo sa dr. HARUNOM HADZICEM na celu dalo instrukcije clanovima,sta treba da rade,tako da su smjesteni u DZAMIJAMA,skolama i u privatnim kucama.To je ziva istina,UMMU ABDULLKERIM-JAHJA.Samo jos u BOSNJAKA ima.SVE STO URADIS DOBRO,NEBIVA A DA NE PRODE NEKAZNJENO.

  2. Molim Allaha da mu podari najlepse mesto u dzenetu.,potresla me njegova zivotna prica,ali eto Allah Uzviseni je hteo tako,i sad ga je spojio s njegovim roditeljima.,sabur porodici

  3. Molimo Allaha s.w.t.a. da mu se smiluje i podari mu Dzennet,da bude sacuvan kaburskog azaba,amin. Kako saznajemo Čampo je bio osoba koja će ti u trenutku razvedriti život, ako ste bili neraspoložene, s njim kad se sretnete morali ste vratiti osmjeh na lice. Iz riječi našeg radnog kolege Samira koji je lično poznavao Ramiza navelo nas je da se zahvalimo i iskažemo poštovenje prema porodici koja je usvojila djecu i pružila ima sve u životu, mislimo da je malo takvih ljudi…također se zahvaljujemo Općini Rožaje na svemu što je uradila za tu djecu i uvaženom načelniku koji je na dan dženaze proglasio dan žalosti i zasigurno ćemo se svi mi sjećati našeg dragog Čampe…jedina utjeha nam je da je preselio na bolji svijet i da dragi Allah bude zadovoljan tobom…EL -FATIHA
    Udruženje RVI Općina Ilidža na čelu sa predsjednikom g-dinom Delić Esadom.

  4. Tuga u gradu na Ibru. Kuci majka placa u komsiluk i muskarci i zene ov ako se plakalo u Rozaje jedino jos kad je preselio Tito. Allah mu dao dzenet, sabur njegovoj braci i sestrama. Fazlicima svaka cast taman kad pomislim gdje nestase dobri ljudi setim se da jos postoje Allah vam dao srecu i mir.

  5. Za sve one koji su poznavali rahmetli Ramiza i oni koji zele vise da znaju o njemu! Sad sam procitala i sa vama da podijelim nesto vise o nasem bratu, subhanAllah bio je momak lijepok ahlaka i primjer drugim momcima po ponasanju, nije pio,ni pusio, treća godina Fakulteta za Islamske studije u Novom Pazaru 🙁 Elhamdulillah kad je bio Allahu pokoran,i nemoj te imati ruzno misljenje o Allahu, zasto je on morao umrijeti tako mlad,itd. Zapamtite Allah je Najmilostiviji i Najpravedniji a mi smo na dunjaluku stvoreni da bi bili iskusani ko ce bolje postupiti i ko ce biti poslusan Allahu Gospodaru svih svjetova,najvaznije je kako je neko preselio u pokornosti ili haramu Allah nas sacuvao loseg svrsetka.amin. Dovite za naseg brata i svi koji ste u mogucnosti klanjajte jetimu dzenazu i uzmimo pouku jer nikoga smrt mimoci nece :((( Da mu se Allah smiluje.Amin
    http://www.avaz.ba/vijesti/teme/prica-koja-je-potresla-region-spasio-se-u-kolijevci-od-pokolja-u-foci-smrt-ga-stigla-na-vratniku

  6. OTRGNUTI OD ZLA U FOčI – Pročitati !!!!!

    Januar 31, 2013 u 9:54prije podne ·

    ROŽAJE – Šesnaestogodišnji Ramiz Bitevija sjedi sa svojim poočimom Jusufom Fazlićem (73) ispred frizerskog salona u centru Rožaja, nad obalom Ibra, koji nosi naziv po njegovom nadimku – Čampi. Iz mladića je uzalud pokušavati izvući sjećanje na ratne strahote i gubitak oba roditelja u Foči, jer je tada imao tek godinu, ali mu je poznato da mu je taj simpatični nadimak, po kojem ga danas svi u Rožajama znaju, dao pravi otac na rođenju. Prošlog mjeseca Čampi i stariji brat Kemal bili su na sahrani posmrtnih ostataka oca Muniba. – Nakon 15 godina pronašli su grobnicu u kojoj je bilo šest ubijenih civila. Naši roditelji bili su umotani u jedno ćebe, ali uzorak majčine DNK još se ispituje u Visokom i upoređuje s našim, da bi bili sasvim sigurni. Rekli su nam da će to biti završeno sljedećeg mjeseca i da će tada biti i njena dženaza – priča Čampi.Stariji Kemal, kojeg nijesmo zatekli u Rožajama, nije mogao telefonom da govori o tim događajima.- Možemo kada se vratim. Prosto ne umijem telefonom. Malo što ću vam ja reći što vam oni nijesu već ispričali. I ja sam bio mali – kaže on, izvinjavajući se. Poočim Jusuf, kojeg mladići tradicionalno zovu babo, priča kako ranije nije dozvoljavao da se o tome govori, jer su djeca bila pod traumom, ali da je sada drugačije. – Odrasli su. Treba da se suoče sa istinom i zlim vremenom u kojem su izgubili roditelje, a ja sam danas srećan čovjek što sam im postao novi roditelj i što sam uspio da ih podignem i izvedem na put – ističe Jusuf.Braća Bitevije stigli su u Rožaje u ljeto ratne 1992. Konvoj od sedam autobusa prepunih žena i djece bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, koje su Srbi protjerali iz Foče, kretao se polako sjeverom Crne Gore. U Beranama nije bilo dozvoljeno da uđe u grad i samo se na kratko zaustavio na periferiji Rudeš, da bi im sunarodnici iz tog mjesta donijeli nešto pomoći u hrani. U Rožajama je raspoloženje u to vrijeme bilo sasvim drugačije, ali se ni tu u prvom navratu nije zadržao dugo, jer je krajnja destinacija trebalo da bude Makedonija. Policija i vojska nijesu, međutim, dozvolili izlazak iz zemlje i konvoj je s granice vraćen u Rožaje, koje je tada polagalo prvi, ali na žalost ne i posljednji ispit iz humanosti tokom ratova na ovim prostorima.- Izbjeglice su najprije smještene u školama i džamijama, a onda su ih građani primali po kućama. To je bilo tužno – prisjeća se Jusuf.Braću Bitevije, Kemala koji je imao nepunih pet godina i Čampija od svega 14 mjeseci, dovela je komšinica Safeta sa još četvoro male djece. Još dvoje svoje i dvoje od djevera. Za Kemala i Čampija tražila se porodica koja bi ih primila. Jusuf i njegova supruga Naila, koja je umrla samo godinu nakon toga, imali su već šestoro djece, ali su se odlučili da ne dozvole da se Bitevije odvoje u različitim porodica i uzeli su obojicu. Safeta je kasnije otišla za Njemačku, a Fazlićima je ispričala potresnu sudbinu koju su dječaci doživjeli u Foči, kada su im jedne stravične noći ubijeni roditelji.- Bilo je valjda dva poslije ponoći. Upali su im četnici u kuću. Vrata je otvorio otac i odmah je ubijen. Majka Raza je valjda ubijena u krevetu gdje je ležala s malim Ramizom. Oboje su usmrćeni hladnim oružjem – priča Jusuf.Kemal se danas, kaže, ne sjeća da je upravo on, tako mali, tek prohodalog brata uzeo potom za ruku i odveo kod komšija preko puta, usred noći.- Pokucao je na vrata kod Safete i molio da ih primi. Rekao je da im nema roditelja. Safeta je tek ujutru primijetila da je Čampiju pidžama krvava i ušla u njihovu kuću gdje je čekao stravični prizor. Beba je, valjda, bila uz majku – prenosi Jusuf njene riječi.Fočanski muslimani, žene i djeca, prije protjerivanja proveli su neko vrijeme u logoru u tom gradu, u neljudskim uslovima. – Djeca su bila potpuno iscrpljena kada su stigla u Rožaje i spasili su ih samo moji prijatelji ljekari koje sam danonoćno angažovao. Onda su preuzele da ih podižu moje ćerke koje su ih prihvatile i sada prihvataju kao braću – kaže Jusuf.Kemal i Ramiz i danas nose prezime svojih pravih roditelja, ali su mnogo više Fazlići. Potpuno su odgojeni u duhu te stare gradske porodice u gradu na Ibru.- Trudio sam se da im ništa ne fali. Na žalost, oca i majku nijesam mogao da im vratim, ali sam pokušao da ih zamijenim. Nijesam ih odvajao od moje djece, ni tada, ni danas kada su odrasli – priča Jusuf.Priljubljen uz njega, Čampi, potvrđuje te riječi.- Babo i ja još spavamo u istoj sobi. Ne možemo da zaspemo jedan bez drugog – kaže Čampi kroz osmijeh.On i Kemal ne razmišljaju da odu iz Rožaja iako su, kako kažu, božji putevi nepredvidivi. Foča je mračna prošlost, negdje u podsvijesti, a bosanska rodbina koja je sada sva u Sarajevu, nekako daleka i hladna. Fazlići su im pružili toplinu i sve u životu i ako ukoliko negdje odu, njima će se opet vratiti.- Upisao sam bosansko-turski koledž u Sarajevu zbog toga što se uči dosta stranih jezika. Biću u internatu od jeseni. Možda kasnije odem i na fakultet, ali poslije se sigurno vraćam u Rožaje i Crnu Goru. Ovo je moj dom – kaže Čampi.Babo Jusuf nerado sluša o odlasku, ali se ne protivi.- Kako god odluče, nijesu više mali. Ali znam da im ni ubuduće neće ništa faliti, gdje god da su – kaže on.Kemal je završio srednju drvoprerađivačku. Možda ipak nastavi Jusufov, frizerski zanat, što već čine njegova braća i sestre Fazlići. Priču o braći Bitevije u Rožajama skoro svi znaju. Jusuf je, kažu Rožajci, i bez toga zaslužio poštovanje i iskrene pozdrave prolaznika, ”merhaba efendija”, s rukom na grudima i blagim naklonom – dok sjedi ispred porodičnih radnji na najpromjetnijem mjestu u gradu i smireno ispija penzionersku kafu…

    Ramiz Bitevija

  7. Inna lillahi ve inna ilejhi radziun, Svi smo Allahovi Njemu se vracamo.. SubhanAllah, eto sta smo mi na dunjaluku prolazni putnici. Molim Allaha s.w.t.a. da mu se smiluje i podari mu Dzennet Firdeus, da bude sacuvan kaburskog azaba,amin, amin, Njegovom bratu Kemu, supruzi, rodbini i porodici Fazlic da Allah podari sabura! Fazlic Jusuf i njegova porodica su brinuli se o ovim jetimima koji su tokom rata u BiH dosli u Rozaje, a u ratu su im i babu i majku ubili i kao mali su ostali sami,da Allah ih nagradi sto su se brinuli o Ramizu i Kemu na najljepsi nacin, oni su jedan prelijep primjer u svom odnosu prema jetimima koje su prihvatili kao svoju djecu, da na Sudjem danu nadju to sve medju dobrim dijelima.amin. Campa se sjecam kad je bio mali djecak, izuzetno lijep,i njezan, moja mama je znala da ih obraduje za Bajram i bili su nasi dragi gosti, zaista tesko je povjerovati da je preselio na bolji svijet :“( Da Allah bude sa tobom zadovoljan Campo .amin ya Rabbi

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.