Muslimanska braća: Historijat hapšenja i progona

0
39

Godine 1948. vratili su se iz rata u Palestini (Arapsko-izraelski rat) da bi bili odvedeni u logore na Sinaju, a danas osvojili su pet izbora u post-revolucionarnom periodu, uključujući i predsjedničke izbore, samo da bi ih opet odveli u zatvore. Ovdje se radi ni o kome drugom već o izvornom ogranku Muslimanskog bratstva u Egiptu. Između dvije,gore navedene godine, ovaj pokret suočio se sa brojim hapšenjima, te s u s vremena na vrijeme bili osuđeni i na smrt.

Osnivač Muslimanskog bratstvaMuslimansko bratstvo je osnovano 1928.godine u Egiptu od strane Hassana el-Benne, alima i učitelja, i od svog osnivanja predstavlja politički, vjerski i društveni pokret. Brzo se proširio islamskim svijetom i često se opisuje kao najuticajniji islamski pokret. Muslimansko bratstvo je bilo zabranjeno, proganjano, kontrolisano za više od osam decenija svog postojanja ali ideja Bratstva je uviijek preživljavala sve kroz šta je prolazila.

– Prva sudska parnica protiv Muslimanskog bratstva pokrenuta je 1942. godine za vrijeme monarhije. Pokret je optužen za pokušaj ’svrgavanja režima’. Parnica je pokrenuta protiv dvojice pripadnika Muslimanskog bratstva, Muhammeda Abdel-Selaama Fehmija i Džemal el-Dina Fakijeha. Suđenje je trajalo osam mjeseci prije nego što su obojica proglašeni nevinim i oslobođeni.

U decembru 1948. godine premijer Mahmud Fehmi Nukraši objavio je odluku o raspuštanju Muslimanskog bratstva koje je odigralo važnu ulogu tokom Palestinskog rata koji se odigrao prije nego što su arapske zemlje sklopile primirje sa cionistima. Muslimansko bratstvo je raspušteno a njihova imovina je oduzeta. Većina vođa pokreta je uhapšena izuzev njenog osnivača Hassana el-Benne.

-Dvadeset danan nakon rapuštanja pokreta student iz Muslimanskog bratstva, Abdel Madžid Hassan, ubio je premijera Mahmuda Fehmi Nukrašija. Nukrašijev nasljednik, premijer Ibrahim Abdul Hadi, organizovao je podmukli atentat, 12.februara 1949.godine, na Hassana el-Bennu. Abdul Hadi je zatim pokrenuo kampanju hapšenja svih članova Muslimanskog bratstva i naravno poslani su u zatvoreničke logore na Sinaju. Kasnije su im se pridružile brigade Muslimanskog bratstva koje su se upravo vratile iz borbi u Palestini. Prema literaturi Bratstva ovaj period je bio izrazito težak za pokret te je veliki broj zatvorenika mučen.

– Tokom 1949. godine na desetine pripadnika Bratstva našlo se na sudu zbog:

1. Ubistva sudije Ahmeda el-Hazindara

2. Atentata na Nukraši Pašu

3. Pokušaja da raznesu apelacioni sud

4. Oduzimanja džipa koji se koristio za prenošenje oružja među članovima grupe tokom otpora britanskoj okupaciji

5. Pokušaja ubistva Hamida Gude, predsjedavajućeg egipatskog parlamenta

6. Okar slučaj.

Sjedište Muslimanske braće u Kairu 27.oktobra 1954. godine u plamenu nakon pokušaja atentana na predsjednika Nassera

-Novo razdoblje iskušenja za Muslimansko bratstvo počinju od 1950.do 1970. godine tokom Džemal Abd el-Nasserove vladavine Egiptom. U januaru 1954. godine gotovo godinu i po nakon početka revolucije u kojoj je učestvovalo i Muslimansko bratstvo, došlo je do raskola između Revolucionarnog vijeća i Bratstva. Ponovo je uslijedila kampanja hapšenja vođa Bratstva na temelju posjedovanja vatrenog oružja. U februaru 1954. predsjednik Džemal ‘Abd el-Nasser smijenio je Muhammeda Nedžiba,prvog predsjednika Egipta,te pozvao vojsku da se vrate u svoje kasarne i predao ovlasti civilim vlastima (Nedžib je bio general koji je 1952. godine izveo puč nad kraljem Farukom I).

-Nakon ovoga uslijedila je ’kriza iz 1954.’ kada su pripadnici Egipatskog revolucionarnog zapovjednog vijeća, pozvali na okončanje demokratije i povratak vojne vlasti. Oko pola miliona stanovnika izašlo je na ulice zahtjevajući povratak generala Nedžiba. ‘Abd el-Nasser je bio prisiljen vratiti vlast Nedžibu, ali je ipak uhapsio petoricu članova Muslimanskog bratstva među kojima je bio i poznati sudija Abdul Kader Uda.

– Članovi Bratstva oslobađani su iz zatvora u nekoliko navrata počevši od marta 1954. godine. Iste godine dogodio se i poznati Manšija incident u Aleksandriji. Muslimansko bratstvo je optuženo za atentat na ‘Abd el-Nassera dok je držao govor. Ova optužba i danas stvara velike rasprave jer se spekuliše da su zapravo Nasser i njegovi pomoćnici iscenirali pokušaj atentata kako bi došli na vlast i učvrstili je. Nakon ovog incidenta ‘Abd el-Nasser je razriješio dužnosti predsjednika Nedžiba opštužujući ga za saradnju sa Muslimanskim bratstvom u pokušaju atentata te ga je stavio u kućni pritvor. ‘Abd el-Nasser je zatim pokrenuo kampanju hapšenja koja je gotovo obuhvatila sve članove Bratstva te dovela do pogubljenja šestorice njegovih članova među kojima je i sudija Abdul Kader Uda, autora Enciklopedije krivičnog prava u islamu.

-Godine 1954. desetak pripadnika Muslimanskog bratstva suočilo se doživotnim kaznama zatvora među kojima se nalazio i njen sedmi vođa Muhamed Mehdi Akif. Prema literaturi Bratstva članovi grupe su se također suočavali sa raznim drugim optužnicama. Članovi grupe su služili višemjesečne zatvorske kazne u vojnim zatvorima kao i u zloglasnoj tvrđavi-zatvoru poznatoj po strašnim mučenjima zatvorenika.

-Tokom vladavine Džemala ’Abd el-Nassra u Egiptu veliki broj pripadnika Muslimanskog bratstva držan je u koncentracionim logorima gdje su mučeni.Pojedini su umrli u pritvoru, uključujući i 21 pripadnika Bratstva koji su ubijeni u svojim ćelijama juna 1957.godine. Oni koji su izbjegli hapšenje nalazili su se u bijegu kako u Egiptu tako i u drugim zemljama.

Iskušenja 1965. godine počinju nizom ispovjesti novinara Mustafe Amina nakon što je optužen za saradnju sa SAD-om. Tokom ispitivanja Amin je priznao da je bio posrednik u komunikaciji između Bratstva i Kemal el-Din Husseina, bivšeg člana Revolucionare zapovjedne komande. Za Husseina se vjeruje da je podnio ostavku na vojne dužnosti  zbog simpatija prema Bratstvu. Nasser je vjerovao da je grupa pokušala oživljeti svoje aktivnosti te je time pokrenuo kampanju hapšenja preostalih članova koji nisu bili u pritvoru. Po prvi put u historiji uhapšene su i članice Bratstva.

Sejjid Kutb

Tokom krize u 1965. trojica članova Muslimanskog bratstva su pogubljena među kojima je i Sejjid Kutb,najpoznatiji po knjizi U okrilju Kur’ana.

Vlasti su pomoću Kutubove sestre Hamide pokušali ponuditi kompromis Sejjid Kutbu. Njoj je rečeno da pokuša nagovoriti Sejjida da kaže da iza njihovih aktivnosti stoji neka tajna organizacija iz inostranstva te da su oni naivno nasjeli i uvučeni u igru aktivnosti protiv režima i ukoliko prizna biće mu pošteđen život. Međutim, Sejjid Kutb je tu ponudu odbio obrazloživši da bi priznao samo u slučaju da je to istina, a obzirom da to nije istina a on nikada nije lagao pa ne želi ni ovaj put. Sejjid Kutb je obavijestio svoju sestru Hamidu da je vidio Poslanika,s.a.v.s., u snu koji mu je rekao da ga čekaju na iftaru sutra kod njega. Kada je Sejjid Kutbu izrečena smrtna presuda prisutni su čuli kako je izgovorio: “Elhamdulillah, vodio sam džihad petnaest godina dok nisam zaradio ovaj šehadet“.

Općenito zatvorenici ne znaju kad trebaju biti pogubljeni  pa je stoga i datum pogubljena Sejjida Kutba držan u tajnosti. Na dan pogubljenja u Sejjidovu zatvorsku ćeliju je ušao čuvar pod izgovorom da mu je naređeno da ga premjesti. Međutim Sejjid Kutb znajući da se ne radi samo o tome mu je rekao: „Znam gdje me vodite,Poslanik,s.a.v.s., mi je došao u san i rekao mi je za danas,stoga vodite me“.

Presuda je izvršena vješanjem. Pored Kutba pogubljeni su i Jusuf Havaš i Abdel Fattah ‘Abd Ismail. Na desetine članova Muslimanskog bratstva osuđeno je na doživotni zatvor. Pedeset i pet žena, supruga članova Bratstva je uhapšeno, među kojima su najpoznatije Zejneb el-Gazali,Hamida Kutb i Fatima Abdul Hadi,supruga Jusufa Havaša. Veliki broj žena iz porodice Hassana el-Hudejbija, drugog čovjeka Bratstva,također je uhapšeno. Supruga tadašnjeg vođe Bratstva Sajjid Nazila također je uhapšena. Međutim nijedna od uhapšenih nije osuđena osim Zejneb el-Gazali i Hamide Kutb.

Zejneb el-Gazali

Zejneb je osuđena na 25 godina zatvorske kazne a Hamida na 10 godina. U svojoj knjizi  Ajjam min hajjati(bukvalan arapski prijevod Dani moga života ) Zejneb opisuje svoje aktivnosti koje su dovele do hapšenja kao i samo izdržavanje kazne što predstavlja najbolje svjedočenje kroz šta su u zatvoru prolazili članovi Musliimanskog bratstva. Ona opisuje kako su u ćeliju gdje su je držali ubacili pse kako bi priznala umješanost na pokušaj atentata na predsjednika Nassera, te boravak u ćeliji  s vodom,…

-Pored zloglasnih vojnih i tvrđava zatvora dva najpoznatija zatvora u kojima su držali na hiljade članova bratstva bili su Ebu Zabal,sjeverno od Kaira, i Liman Turreh zatvor, južno od Kaira. Dvadeset i dva člana su ubijena unutar ovih zatvora uslijed navodnog pokušaja sprečavanja pobune. U literaturi koju je objavilo Bratstvo njegovi članovi su prolazili kroz strašna mučenja u ovom periodu.

-Predsjednik Muhammed Enver Sadat nasljedio je  ’Abd el-Nassra  1970.godine. On je počeo sa oslobađanjem članova Muslimanskog bratstva sve dok 1974.godine nisu pušteni svi zatvorenici. On je također najavio zatvaranje zatočeničkih centara dajući čak grupi i izvjesne slobode. Razdoblje prijateljstva krenulo se raspadati nakon što je Sadat započeo mirovne pregovore s Izraelom koji su 1978. rezultirali Egipatsko-izraelskim mirovnim sporazumom. Nakon potpisivanja sporazuma uslijedili su progoni članova Bratstva, na hiljade članova je uhapšeno i prošlo zatvorska mučenja. Među umrlim uslijed mučenja je i muž Sejjd Kutbove sestre Amine a njegovo ubistvo režim je pripisao samoubistvu.

-Početak Mubarakove vladavine 1981. sličan je Sadatovom dobu. Tokom vladavine Husni Mubaraka Bratstvo je tolerisano do određeno nivoa,ali je službeno bilo zabranjeno,nije im bilo dozvoljeno distribuiranje literature niti javna okupljanja. Primirje između Mubarakovog režima i Bratstva završilo se serijama vojnih suđenja između 1995. i 2008. godine. Nesuglasice su pojačane  hapšenjem vođa i aktivnih članova za vrijeme općih, sindikalnih i studentskih izbora. Vođe Bratstva također su hapšene i tokom ljetnjih inicijativa,kao i drugih vrsta odmora. Ovo je poduzimano kako bi se zadržala kontrola nad aktivnostima grupe i navodno da se ograniče i kontrolišu aktivnosti Bratstva a ne da ih potkopavaju i sprečavaju u dobijanju bilo kakvih izbora.

– Tokom 1995. godine Muslimansko bratstvo je prošlo kroz tri vojna suđenja. U januaru te godine 49 članova je uhapšeno zbog pokušaja oživljavanja tada zabranjene grupe, a 35 članova je osuđeno od tri do pet godina zatvora, uključujući i Issama el-Erijana. Petnaest članova je oslobođeno.

U novembru 1995. trojica članova su uhapšena po istoj optužnici, dvojica su osuđena na tri do pet godina zatvora dok je treći oslobođen. U decembru iste godine 33 člana su uhapšena. Dvadeset članova je osuđeno na tri do pet godina zatvora dok je 13 oslobođeno.

-U decembru 1996. godine egipatska vlada uhapsila je 13 članova grupe, među kojima su bivši vođa Muhammed Mehdi Akif i Abdul El Madi, predsjednik stranke Vasat. Osmorica su osuđena na tri od pet godina zatvora dok je pet oslobođeno.

U 2011. godini 22 univerzitetska profesora povezana sa Bratstvom su uhapšena, petnaest je osuđeno na zatvorsko izdržavanje kazne dok je ostalih sedam oslobođeno.

-U 2008. godini vlasti su uhapsile 48 članova Bratstva na sedmom vojnom suđenju Bratstvu. Među uhapšenima je bio i drugi zamjenik vođe Bratstva Hajrat el-Šatir. Hapšenja su uslijedila nakon sportskog  događaja kojeg su organizovali studenti El-Azhara. Studenti su bili djeca vođa Bratstva i bili su obučeni u vojnu odjeću tokom događaja. Dvadeset pet članova, uljučujući i Šatira, osuđeno je na tri do deset godina zatvora a petnaest je oslobođeno.

Nakon revolucije od 25.januara Egipat je preživljavao prijelazno razdoblje pod nadzorom vojnog vrha u trajanju od godinu i po, nakon čega je vlast predata prvom demokratski izabranom predsjedniku Muhammedu Mursiju, hafizu Kur’ana, predsjedniku Stranke za slobodu i pravdu, političkog krila Muslimanskog bratstva osnovanog nakon revolucije. Međutim ministar odbrane Abdel Fettah el-Sisi uspio je organizovati vojni udar 3.jula 2013.  na predsjednika Muhammeda Mursija, samo godinu dana nakon što je izabran. Ovaj događaj otpočeo je novu eru represije nad grupom i njenim članovima.

Završićemo s riječima Sejjida Kutba:“A što se tiče vjernika čija su srca vezana za Allaha, čije su duše Njemu bliske, koji uživaju Njegovu stalnu blagodat – oni ne gube nadu u Allahovu milost čak i kad su sa svih strana okruženi nedaćama i teškoćama. Vjernik je u sjenci milosti svoje vjere, užitku njegove veze sa svojim Gospodarom, i u smirenosti njegovog povjerenja u svog Zaštitnika, čak i kada se nalazi u bolnim nedaćama i teškoćama”.

IslamBosna.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.