31. August 2019

Murat Mučić (1892-1984)

Piše: dr. Harun Crnovršanin  

   Murat Mučić je rođen 1892. godine u selu Goduši, opština Bijelo Polje (ranije Akova), crnogorski dio Sandžaka. Otac mu se zvao Kujo a majka Muratka. Ona je bila ćerka čuvenog guslara Kasuma Rebronje. Murat je odrastao kao jedinac među tri sestre koje su se zvale: Bega, Fata i Muša. Poticao je iz veoma imućne i glasovite familije. Otac Kujo je imao velike zemljišne posjede a ujedno bio i glavni terzija (krojač) za cijeli taj kraj. Njegov amidža Nuho bio je jedan od najsnažnijih Bihoraca i isti je služio turski asker dva puta: jednom za brata Kuja a drugi put a sebe.

Murat Mučić je poznat kao jedan od najmudrijih ljudi svoga vremena. Mudrost je naslijedio od svojih roditelja i od dajdže Kasuma Rebronje, nadaleko čuvenog sandžačkog guslara čiji je učenik bio i veliki Avdo Međedović sa Obrova. Odrastao je uz dajdžu Kasuma koji je, jedno vrijeme u Kraljevini Jugoslaviji, bio  predsjednik Koritske opštine. Zahvaljujući mudrosti i hrabrom ponašanju  biva omiljen u cijelom kraju, tako da se veoma mlad uključio u sve društvene tokove, a po njegove savjete počinju dolaziti ljudi iz cijelog Bihora i sa Pešteri. Skoro da nije bilo foruma i institucije u kojoj nije uzimao učešće i redovno biran kao jedan od najpouzdanijih predstavnika svog naroda. Poznato je da je  bošnjački narod u Bihoru (crnogorski dio Sandžaka) od 1912. godine bio izložen stalnim torturama i progonima. Murat Mučić je uvijek trčao i spašavao gdje je to bilo moguće.

 

MURAT JE KAO MLADIĆ POMAGAO OSLOBODILAČKI KOMITSKI POKRET

NA ČELU SA JUSUFOM MEHONJIĆEM

   Komitski pokret u Sandžaku je od 1912. do 1926. godine, u kooperaciji sa komitskim pokretom na Kosovu,  bio veoma efikasan u odbrani ugroženog bošnjačkog-muslimanskog stanovništva od strane srpsko-crnogorskih režima. Prvi pokret je predvodio Jusuf Mehonjić (1883-1926) a drugi Bajram Curi. Zbog velikog broja uspješnih akcija protiv kraljeve žandarmerije i četnika Koste Pećanca, Mehonjić ubrzo postaje nacionalni junak. Pomagali su ga i krili mnogi u obadva dijela Sandžaka. Obzirom da je Jusuf Mehonjić poticao iz Bjelopoljskog kraja navešćemo imena glavnih jataka koji su ga pomagali. Prema istraživanju historičara mr. Avdije Avdića najverniji jataci bili su: „… Murat Crnovršanin iz Jasena, Šećo Kolić iz Zminca, Husein Ćorović iz Ivanja, Hamza-beg Hajdarpašić iz Ivanja, Nuro Hajdarpašić i Murat Mučić iz Goduše i mnogi drugi.“ (iz teksta autora Avdije Avdića o Jusufu Mehonjiću u listu „Sandžak“ od 24.12.1990.)

 

 

MURAT MUČIĆ I ASIM KAJEVIĆ PRVI PRUŽAJU OTPOR ČETNICIMA

U BITCI NA GODUŠI 08. JANUARA 1943. GODINE

   Bjelopoljski srez je prije Drugog svjetskog rata bio područje na kojem su se ukrštali interesi Srbije i Crne Gore kao i interesi ustaške NDH (Nezavisne Države Hrvatske) i Italije. Bošnjaci ovog kraja bili su prinuđeni da se bore za svoj opstanak kako znaju i umiju, jer im je prijetila opasnost potpunog istrebljenja. „…Nezavisno od mješovite Crnogorsko-muslimanske milicije, koja je brojala 50 vojnika a  koju su Italijani formirali u avgustu 1941. za borbu protiv komunista, u Bjelopoljskom srezu se formira posebna Muslimanska milicija na čelu sa Ćazimom Sijarićem i Smajom Trubljaninom. Njegovi najpoznatiji komandiri četa bili su: Reka Šahman, Izet Čavić i A. Šabotić, dok se kao političke ličnosti pominju predsjednik opštine hodža Ibrahim Mekić i Murat Mučić.“ (iz knjige autora Mustafe Memića „Bošnjaci-muslimani Sandžaka i Crne Gore“, str.314, Sarajevo, 1996.)

Početkom januara 1943, godine, na sastanku crnogorskih i srbijanski četničkih komandanata u mjestu Šahovići kod Bijelog Polja, pročitano je naređenje Draže Mihailovića u kojem stoji da se: „… što prije „očisti“ Limska dolina i Tromeđa, tj. granično područje Crne Gore, Srbije i jugoistočne Bosne, od muslimana.“ Zadatak je povjeren najodanijem i najkrvoločnijem Dražinom vojvodi Pavlu Đurišiću, komandantu „Sandžačko-crnogorskih četničkih odreda“. Njegovi eskadroni smrti koji su brojali 3.000 zločinaca su, iznenada i žestoko, u jutarnjim satima, na Badnje veče 1943., napali i, nakon četiri dana orgijanja, pobili 1.400 staraca, žena i djece. Spaljeno je oko 60 bošnjačkih sela i zaseoka. Izbezumljene kolone muslimanskih civila iz Bjelopoljskog sreza (Donjeg Bihora) bježale su ispred četničke kame tražeći spas u povlaćenju ka Gornjem Bihoru (Petnjici) i Rožaju. Sa sjeverne strane, iz pravca Pešteri i Korita, nailazila je jaka četnička formacija koja je imala zadatak da presretne i pobije muslimanske izbjeglice iz Bjelopoljskog sreza. Murat Mučić i Asim Kajević prvi su  saznali za četnički plan i munjevito organizovali mještane Goduše i okolnih sela. Izašli su na najveće uzvišenje zvano „Krši“ i tu sačekali četnike koji su samouvjereno nadirali ka Goduši. Prvo su zapucale Muratova i Asimova puška a zatim i ostalih branitelja.

Nakon kraćeg vremena Godušanima u pomoć stižu borci iz susjednog Gornjeg Bihora na čelu sa čuvenim mitraljescem Salkom Škrijeljem (1880-1988) iz Dašče Rijeke. Salko je bio jedan od najsposobnijih komandira milicije Gornjeg Bihora koju je predvodio mula Osman Hrastoder. „… Salkovu grupu činili su ovi borci: Ličina Elmaz, Ličina Šaban, Kalić Suljo, Škrijelj Elez, Škrijelj Ragip, Škrijelj Fazlija, Škrijelj Desto, Škrijelj Šabo, Škrijelj Sadik, Škrijelj Hajriz, Škrijelj Hazir, Škrijelj Mustafa, Škrijelj Hivzo, Škrijelj Sefo, Škrijelj Džemo, Škrijelj Abaz i Selmo Kalender. Ova grupa je došla na Lađevac odakle su imali pregled sela Bjelopoljskog kraja. Pošto su vidjeli da Korita gore, a da je Goduša još sačuvana, okrenuli su „Kršima“ ka Goduši. Četnici su na Sipanju gomilali opljačkanu stoku. Bihorci Gornjeg Bihora su se rasporedili, a jedna grupa je pošla ka narodu koji je bježao. Tražili su od četnika da se predaju jer nemaju kuda, ali su četnici zapucali. Onda su povikali i zapucali branitelji. Četnici su ućutali, a poslije dva sata ugasila se i vatra koju su ložili četnici na Bukvici. Bihorci su i dalje pucali, a onda je naišao narod i kazao da su četnici pobjegli preko Lima. Branitelji su ušli u Korita i kupili mrtve Bošnjake koje su ukopali tek drugi dan. Tako je odbijen četnički napad sa sjeverne strane Gornjeg Bihora, čime je osujećena i namjera da udare četnici iz Berana i sa Police i da se spoje sa onima koji su nastupali od Korita i Pešteri…“ (Iz knjige autora Salije Adrovića, Gornji Bihor, str. 108, Berane, 1995.) BItka na Goduši spada u red najvažnijih bitaka koje su spasile Sandžak. Autor ovog teksta je u ljeto 2016. godine obišao Godušu i okolinu i razgovarao sa mještanima o ovoj spasonosnoj bitci.

MURAT MUČIĆ SPAŠAVA 30 KOMŠIJA PRAVOSLAVACA OD OSVETE

   Murat je u toku Drugog svjetskog rata spasio i 30 Srba-pravoslavaca iz Bihora, od osvete pojedinih Bošnjaka, nakon počinjenog četničkog genocida u Limskoj dolini za Božić 1943. godine. Bilo je to vrijeme kada je Murat bio predsjednik Koritske opštine. Zbog toga je bio uvažavan i od pripadnika druge nacionalnosti. To se najbolje vidjelo na prvim poslijeratnim izborima za narodnog poslanika u Bjelopoljskom srezu kada je Murat Mučić dobio više glasova od Blaža Jovanovića. Ovakva reputacija u narodu omogućit će mu da, preko tog istog Blaža Jovanovića, koji je kasnije postao predsjednik Crne Gore, realizuje probijanje puta Lozna-Sipanje i otvaranje vunarskog kombinata u Bijelom Polju 1961. godine u kome će se zaposliti veliki broj radnika ovog sreza.

MURAT JE BIO NADALEKO ČUVENI MUSLIHUN (MIRITELJ)

   Institucija „muslihuna“ kako se naziva kod muslimana ili „miritelja“ kod hrišćana, a po novom „medijatora“ ili „posrednika“, u tradiciji postoji vijekovima. Ta institucija je utemeljena u svim vjerskim knjigama i u običajima svih naroda. Zadržala se do danas, iako u mnogo manjem obimu nego ranije, na području Crne Gore, Sandžaka, Kosova i Makedonije. Ovdje ćemo se zadržati na junaka ove priče Murata Mučića iz Goduše koji je kao ugledni muslihun izmirio veliki broj zavađenih familija u Bihoru, na Pešteri i šire. U Bihoru i na Pešteri je često dolazilo do svađa oko međe, tako je često dolazilo i do situacija da „hoće krv da padne“. U mnogim slučajevima bi krv pala ne samo oko međe, nego na primjer kod otimanja djevojke itd. Onda na scenu stupa „krvna osveta“ koja može da se prenese na nekoliko generacija. Ovih slučajeva još uvijek ima, iako mnogo ređe nego ranije, u Albaniji i na Kosovu. Najlakše je bilo miriti familije koje su bile zavađene oko međe, a najteže gdje se desilo ubistvo i gdje je trebalo miriti krv. Muslihun ili miritelj je čovjek koji je najiskusniji da miri ljude koji su zavađeni iz razniih razloga. Njih je krasila mudrost, rečitost i poštenje. Morao je biti poštovan kako u svojoj kući tako i „u najmanje devet okolnih sela“. Postojala su i mirovna vijeća koja su se sastojala od starijih i iskusnijih ljudi iz svakog pemena koje su ostali seljani uvažavali i slušali. Upravo je Murat Mučić iz Goduše bio ovakav muslihun kakvog i opisujemo. Murat je bio posebno „uspješan“ kod mirenja krvno zavađenih familija. Zahvaljujući svojoj retorici, pomirljivom stavu, odličnoj procjeni i poznavanju psihologije ljudi posebno se isticao kao član i kao predsjednik mirovnog vijeća.

U Sandžaku se i danas prepričava slučaj kako je Murat Mučić izmirio dvije krvno zavađene albanske familije iz Rugove na Kosovu. U tim slučajevima muški članovi familije ne smiju ispred kuće da izađu strepeći da će biti ubijeni od druge familije sa kojom su u zavađi. Albanac iz Rugove, inače otac ubice, čuo je za muslihuna Murata Mučića iz Bihora i po pitanju je došao u njegovu kuću u Godušu. Predstavio se ko je i šta je i ispričao mu svoju muku i hal u kojem su se našli i on i njegova familija. Tražio je od Murata pomoć i savjet šta da radi. Murat ga je pažljivo saslušao a onda postavio nekoliko pitanja, uz upozorenje da na njih mora iskreno orgovoriti.

-Da li je oštećeni, tj. otac ubijenog, vjernik?

-Imaš li u svojoj familiji muško dijete u kolijevci?

-Da li bi to dijete žrtvovao radi mira?

Albanac u nevolji je odgovorio: da je otac ubijenog vjernik, da svojoj u familiji  ima muško dijete u kolijevci i da bi ga žrtvovao samo da krvna osveta prestane i da se više ove dve familije ne uništavaju.

Murat Mučić mu je dao sljedeći savjet: „Pripremi se da sljedeće džume uradiš ovako kako ti kažem. Sahat vremena prije džume namaza pošalji svoju snahu da kolijevku sa djetetom stavi pred vrata oštećenih i da kaže čije je dijete.

Albanac je šokiran ovakvim planom rekao Muratu: Oni će ga ubiti, mogu li se ja žrtvovati umjesto djeteta? Murat je rekao: Ne, to bi bila osveta a ne mir. Neće ubiti dijete ako budu vjernici, a kažeš da jesu!

Albanac se zahvalio Muratu i vratio kući u Rugovu, na Kosovo. Ispričao je ukućanima šta mu je Murat predložio. Nakon kraćeg vijećanja pala je odluka da se postupi onako kako je Murat predložio. Dijete je ponijeto i stavljeno sa kolijevkom pred vrata oštećene familije. Kada su članovi ove familije vidjeli dijete u kolijevci pitali su čije je. Rečeno im je da je dijete iz ubičine familije i da su ga donijeli kako bi dali „glavu za glavu“. Otac ubijenog je naredio da žena uđe sa djetetom u kuću i da se provjeri da li je dijete osunećeno, i da li to dijete doji majku koja ga je donijela. Kada su se uvjerili da je dijete osunećeno i da doji svoju majku, starješina iz oštećene familije je poručio da otac od ubice može doći u njegovu kuću na mirenje i da dovede toga čovjeka koji mu je ovo predložio. Naravno Murat Mučić se rado odazvao i otišao u susjednu Rugovu i pomirio ove familije koje su mu bile neizmjerno zahvalne.

Murat je bio toliko tražen muslihun (mirovnjak) da skoro i nije znao koliko je mirovnih dogovora postigao. Pored svega ovoga Murat je bio odličan narodni pjevač, pa je uz Kasuma Rebronju i Avda Međedovića bio jedan od boljih guslara svoga vremena.

Murat je preselio na bolji svijet 1984. godine a njegovoj dženazi su prisustvovali ljudi iz cijelog Bihora.  Iza sebe je ostavio brojno potomstvo, 44 unučadi i mnoštvo paraunučadi. U braku sa suprugom Afijom, ćerkom čuvenog Hajra Skoka sa Sipanja, imao je sedmoro djece, pet sinova i dvije ćerke. Sinovi su: Šućo, Fadil, Aljo, Aćif i Rafet, a ćerke: Atifa koja je udata za Ziku Sijarića i Đulsu udatu za Hajriza Škrijelja. Na kraju ovog teksta autor se zahvaljuje uglednom sandžačkom intelektualcu Zenu Mučiću na ustupljenoj djedovoj fotografiji.

 

Kasum Rebronja (1864-1946)

Jusuf Mehonjić (1883-1926)- vođa sandžačke komite

Ćazim Sijarić (1905-1945), komandant milicije za Donji Bihor

Bitke koje su spasile Sandžak 1941-1945

Selo Goduša u Bihoru sa označenim mjestom gdje su Bihorci potukli četnike

Mjesto zvano Krši iznad Goduše gdje su 08. januara 1943. Bihorci porazili četnike

Salko Škrijelj (1880-1988), junak Bitke na Goduši

Mula Osman Hrastoder (1882-1946), komandant muslimanske milicije za Gornji Bihor (opština Petnjica)

Jedinice koje su branile Bihor i Sandžak

Autor Crnovršanin je sredinom jula 2016 obišao selo Godušu i cijeli Bihor

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles