Austrija je usvojila zakon kojim se djevojčicama mlađim od 14 godina zabranjuje nošenje marame u osnovnim školama, čime je ponovo u središte javne debate dospjelo pitanje odnosa države prema vjerskim slobodama, pravima djece i modelima integracije u savremenom evropskom društvu.
Odluka je izazvala snažne reakcije. Posebno osjetljivo pitanje ostaje položaj djece, da li ih država ovakvim mjerama štiti ili ih, paradoksalno, izlaže dodatnom pritisku i osjećaju isključenosti.
“Nije zabranjen lančić sa krstom, jevrejska kapica već, isključivo, mahrama kod muslimanskih djevojčica. Ono što je apsurdno jeste da se zabranilo, pod plaštom, oslobađanje mulimanskih djevojčica i jačanje njihovog personalnog razvoja. Vjerujemo da će Ustavni sud, kao što je to uradio 2020. godine, oboriti ovaj zakon, jer se radi o zakoni koji je usmjeren protiv jedne vjerske skupine, u ovom slučaju, protiv muslimana”, objašnjava Mithat ef. Mujović, predsjednik IKC Bošnjaka u Beču.
Zvanični stav austrijskih vlasti jeste da je cilj ove mjere „oslobađanje“ muslimanskih djevojčica i njihova zaštita od mogućeg prisiljavanja na nošenje marame u ranom uzrastu.
“Ne postoje nikakva istaživanja i dokazi da se radi o prisiljavanju muslimanskih djevojčica da nose maramu. Ovaj zakon je donijet zbog jeftinih političkih poena i da se odgovori biračkom tijelu, jer zadnjih nekoliko godina imamo veliki broj migranata iz Sirije kojima je Austrija otvorila vrata. S druge strane imamo pojačanu vidljivost muslimana u austrijskim gradovima, te ta doza straha kod građana Austrije prisutna, ali i širom zapadne Evrope”, poručuje predsjednik IKC Bošnjaka u Beču.
Između zaštite djece i vjerskih prava: Zakon koji prijeti produbljivanjem isključenosti
Balans između zaštite djece i vjerskih sloboda, nije dobro postignut, ističe naš sagovornik.
“Ovaj zakon će uticati na pravo djeteta da izrazi svoje pravo i uvjerenje, jer zabranjuje oblik vjerskog i kulturnog izražavanja bez obzira na volju i zrelost naše djece. Time se djetetu šalje poruka da njegovo uvjerenje nije legitimno u javnom prostoru, što može negativno uticati na samopouzadanje i osjećaj pripadnosti. Ovakvi propisi mogu dodatno dovesti da djevojčice u školama budu obilježene kao problem i izuzetak”, dodaje Mujović.
Upozorava se, međutim, da bi primjena ovog zakona mogla dovesti do usporavanja, pa čak i otežavanja integracije muslimanskih djevojčica u austrijsko društvo, jer bi mjera, umjesto uključivanja, mogla produbiti osjećaj isključenosti i udaljenosti od obrazovnog sistema i šire zajednice.
“Poljuljaće povjerenje između muslimanskih manjina i državnim institucija što nije dobro. Ono što je bilo važno jeste da se pokrene širi dijalog unutar austrijskog društva, koji bi okupljao i muslimanske manjine gdje bi se uključili i roditelji, te da se kroz izgradnju mostova, duboko razumijevanje, međusobno uvažavanje, došlo do nekog rješenja”, riječi su našeg sagovornika.
Mujović: Identitet i sloboda ključni
Smatra da se zaštita djece ne može postići zabranama koje zadiru u identitet i slobodu vjere, dodajući da bi dijalog s porodicama i zajednicama bio djelotvorniji put.
“Različitosti su prijednost, a nikako nedostatak. Smatramo da balans između interesa države, škole i prava djeteta treba da se postiže kroz individualni prisup, a ne kroz zabrane. Država ne treba da zadire u legetimna uvjerenja djeteta”, podvlači Mujović.
Na kraju, ostaje otvoreno ključno pitanje, da li se istinska zaštita djece može graditi zakonima koji ograničavaju njihovo pravo na identitet i uvjerenje, ili se time, umjesto integracije i povjerenja, produbljuju podjele?
SANA
