Muftija Zukorlić o izboru za reisu-l-ulemu: Muslimani biraju između dva dobra

1
126

Kandidat za reisu-l-ulemu muftija Muamer ef. Zukorlić bio je gost emisije „Pretres“ na Sandžak televiziji. U emisiji se govorilo o kandidaturi muftije Zukorlića za reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. 

Muftija Zukorlić je istakao da je na početku želio da odbije kandidaturu  za reisu-l-ulemu, ali da je nakon određenog razmišljanja ipak odustao od tog koraka, prihvativši kandidaturu.

„Obzirom da se o važnim pitanjima i idejama se ne odgovara refleksno, svakako da sam porazmislio i ono što sam na neki način sebe u tom koraku uhvatio jeste da bi taj negativan odgovor u tom slučaju bio produkovan nekim kojim konformističkim stavom jer bi mi mnogo lakše bilo da nisam ušao u ovu trku i ovu proceduru s jedne strane, pogotovo još ako bih bio izabran to bi zaista podrazumijevalo jako puno promjena u mom ličnom, porodičnom životu kao i u poslovima koje sam započeo i u kojima sam prilično poodmakao a koji su veoma važni. Negativna odluka u tom slučaju bi značila da ja lično, individualno preuzimam odgovornost negativne odluke, to bi isto tako značilo da nedovoljno uvažavam same predlagače a predlagači nisu bilo ko, radi se o dijelovima strukture IZ sastavljene od uleme i od predstavnički izabranih džematlija. S druge strane ja bih negativnom odlukom uskratio mogućnost biračkom tijelu da ono kao jedini ovlašćeni birač, odnosno faktor koji donosi odluku o izboru poglavara IZ zapravo donese odluku ili zauzme stav. To znači da bi to bilo veoma rizična odluka sa moje strane jer je ja nisam mogao dovoljno moralno i duhovno opravdati, zašto bih ja uskratio IZ takvu mogućnost, imajući sve to u vidu ja sam kazao da, s obzirom da sa moralno-duhovne strane mi imamo jednu olakšavajuću okolnost da nismo predlagači sami sebe kao što je to često u politici, tako da tu izbjegavamo onu osjetljivost koja je definirana sa pozicije vjere da onoga ko želi položaj, ne treba mu ga dati. To je u ovom slučaju i proceduralno izbjegnuto, jer samim ti što sebe ne predlažemo mi nismo ti koji tražimo taj položaj. Kada sam sve to uzeo u obzir ja sam odlučio da prebacim tu ogovornost na biračko tijelo koje čine ljudi iz ulemanskog zbora, to je bilo presudno da prihvatim odluku i uvažim prijedlog koji je i mene iznenadio u jednom trenutku.“

On je naglasio da je period za predstavljanje programa skučen ali da se nastoji uklopiti iako je i fizički i mentalno veoma naporno.

„Do sad je sve proteklo u najboljem redu, čini me jako ponosnim to što sam u prilici da razgovaram sa članovima biračkog tijela na tim izbornim okruzima, odnosno muftijstvima. Pitanje je kad bi i da li bi ikada bio u prilici da obiđem sve te ljude, da se sa njima susretnem u neposrednim razgovorima, neovisno o ishodu, jedno veoma bogato iskustvo jer zapravo ovaj program više je sročen u obliku jedne moje vizije koja nije sada na brzinu osmišljena i postavljena, već je to produkt nečega što se u meni gomila više od dvije ipo decenije, možda i više, iz onih učeničkih medresantskih dana sam imao imao priliku neka prva promišljanja imati, to je sada jednostavno formulisano prvo u okviru jednog akta, odnosno materijala koji sam definisao kao programska načela. Međutim sada radim na razradi tih načela u formi neke platforme koja bi finalno kroz jedan tim prerasla u jedan detaljni i veoma kvalitetan program.“

Muftija Zukorlić je govorio o važnosti odluka koje su donesene na sjednici sabora IZ u BiH kao što je Ustav IZ u Srbiji, verificiranje mandata predsjedniku Mešihata i na kraju verificiranje kandidature za reisu-l-uleme.

„Interesantno da ta sjednica jeste bila nekako u znaku Sandžaka, iako mislim da to nije planirano, prosto je to bio splet okolnosti, da su višegodišnji pregovori koji su trajali između Rijaseta i Mešihata oko usaglašavanja Ustava IZ u Srbiji sa Ustavom IZ u BiH. U Sarajevu zapravo nije usvojen novi Ustav Mešhata već samo je samo potvrđen. Ustav je ranije usvojen ovdje u Novom Pazaru od strane Sabora ali još ranije je bilo prema važećem Ustavu u BiH potreba da se usaglasi svaki detalj. Tu je bilo određenih razgovora da bi se to sve postiglo kako je najbolje. Nije to bilo niamlo jednostavno iz razloga što se radi o IZ u Sandžaku i Srbiji koja već ima određenu kolotečinu svoga djelovanja i razvoja, drugo što je ona vrlo kompleksna po svojoj strukturi jer ima i Sandžačko muftijstvo i Preševsko muftijstvo, Beogradsko, Novosadsko, ima raznoliku etničku strukturu za razliku od Bosne koja ima jednoličku etničku strukturu i pojednostavljen način organizovanja. Pitanje stepenovanja ovlasti između Rijaseta, Mešihata, Muftijstava, pitanje Muftijstava na području Srbije itd., dakle tu je bilo nekoliko delikatnih pitanja koja su zahtijevala duže razgovore i pregovore i konačne odgovore i zapravo tu je bilo određenih segmenata težeg razumijevanja pojedinih sabornika a onda su oni doveli u vezu i potvrdu mandata muftije Dudića što u principu nije trebalo da se dovodi u vezu ali eto tako smo prosto dobili tri tačke koje imaju veze sa Sandžakom. Po meni su su one historijske i ja mislim da je to jedna od najznačajnijih historijskih sjednica za IZ općenito, ali za Sandžak posebno, pogotovo što je prethodno već bilo usaglašavanje sa općim aktima Slovenije i Hrvatske tako da je bio ostao još samo naš Ustav i time je formalno zaokružena jedinstvena IZ sa sjedištem u Sarajevu, što je historijski događaj za cijelu IZ a pogotovo za Sandžak jer nekako na tim pukotinama nedovršenih procesa oko Ustava i oko potvrde mandata muftije Dudića nekako su razni protivnici IZ se nadali da postoje tu pukotine da se šalje neka slika raskoraka Novog Pazara i Sarajeva. Tu se pokušavalo instalirati na tim pukotinama razne alge i razne mahovine, iako tu nije bilo nekih suštinskih raskoraka ali pravni sistem zahtjeva usaglašavanje detalja i usklađivanje ovlasti, tako da je time zaista ostvaren takava iskorak gdje sada više nemamo apsolutno nikakvih nedoumica oko organizacionih odnosa između novog Pazara i Sarajeva. Kandidatura je došla kao neka kruna, sada prelaska sa formalnog usaglašavanja jedinstva na stvarnu potvrdu jedinstva gdje se po prvi put pojavljuje kandidat za reisu-l-ulemu izvan BiH što smatram veoma važnimi to sam čak i naglasio u samom programu i u mojim tumačenjima jer mnogo je teže postići suštinsko jedinstvo nego postići formalno jedinstvo, pogotovo što smo mi ovdje kao muslimani na Balkanu jako puno izgubili za jedno 100 godina jednog porobljenog statusa, statusa porobljenog naroda, porobljene zajednice, porobljene svijsti, porobljenog identiteta i nije nimalo lahko vratiti taj osjećaj institucionalnog jedinstva jer vidite koliko mi imamo posljedice te porobljenosti gdje je vrlo lahko napraviti podjele između Bosanaca-Hercegovaca, Bosanaca-Sandžaklija, Sarajlija-Visočaka, Željezničara-Sarajeva, Pazaraca, Sjeničaka, Tutinaca, seljaka, čaršijskih, to su sve anomalije propadanja i zapravo sve što smo radili kroz dvije ipo decenije obnove, to je bio proces obnove tog tkiva koje je raspadnuto. Mi smo padom Osmanskog carstva bili kao razbijena banda, rečeno nam je preživljavajte, vi ne postojite više kao institucija, ne priznajemo vam etnos, ne priznajemo vam naciju, ne priznajemo vam identitet, ne priznajemo vam jezik, ništa vam ne priznajemo, vi ste raspuštena vojska, preživljavajte. Zato su Bošnjaci za 100 godina treniranja preživljavanja postali najžilaviji, najvitalniji narod u preživljavanju a unutar Bošnjaka opet Sandžaklije kao najistureniji dio nezaštićenih Bošnjaka opet još dodatno bio na vjetrometini ovih svih ovdje okruženja koja im nisu  bila nimalo naklonjena a onda te krivnje i plaćanje cehova za ono što nismo, dobili smo batine kao da smo Turci a nismo Turci, za sve ono što oni jesu i nisu krivi bili za 500 godina, mi smo ostali ovdje da plaćamo te cehove kao šaka jetima.“

Naglasio i to je svaki reisu-l-ulema koji je došao mijenjao simbole IZ i pravio raskid sa onim što je bilo.

„Simboli se ne mijenjaju, ne možemo mi praviti raskid za instituciju koja je bazirana na vjeri, na Kur'anu i Sunetu. Ne možemo praviti raskid sa misijom IZ koja je misija naređivanja i odvraćanja od zla, misija edukacije, misija mearifa i vakufa, to su kostanse a simboli bi trebalo da odaju kontinuitet identiteta. Međutim, mi smo imali promjenu simbola i to sam naglašavao u ovim mojim predstavljanjima, ja bih ukoliko bih došao u priliku da budem reisu-l-ulema zapravo zaustavio taj jedan partikulrni, personalni ili grupaški odnos e sad ću ja da se pokažem da sam novi reisu-l-ulema zato što ću da promijenim simbol IZ, zato što promijenim namještaj u kabinetu, zato što ću da promjenim sve saradnike… ne, ne možemo mi to, to nije partijska promjena vlasti pa dolaze jedni i tjeraju one druge, ne. Naša promjena mora da bude samo promjena na bolje, to znači prihvatanje svega što valja i verificiranje svega što valja. Zato sam svoj program nazvao programom kontinuiteta i noviteta, sve što valja prihvatiti, svakog saradnika koji je trenutno u kabinetu reisu-l-uleme ako valja, zadržati ga, unaprijediti ga, pomjeriti ga na bolje, onoga ko ne valja ili pomjeriti na ono za šta zaslužuje ili ga skloniti, nove ljude dovoditi samo ako su osvježenje. Ono što sam potencirao u programu što je apsolutno paradoksalno i što unižava IZ, pitanje općenito prema ulemi je pitanje koje nažalost moram glasno da kažem iako bih volio da ne moram to reći, čega se pomalo i stidim jeste pitanje odnosa prema ulemi i redukcija odnosa prema ulemi kao našoj jedinoj vertikali koju je Poslanik s.a.w.s. definirao jer su ulema nasljednici Božijih Poslanika a to znači da su po tom legitimitetu zapravo oni jedini validni interpretatori uzora. Nama je vertokala uleme ta koja treba da bude ključni stožer okupljanja naše korporativnosti u duhovnom, moralnom i svakom drugom kulturno-civilizacijskom smislu i mi smo tu imali određeno napredovanje poslije 90-tih godina i onda redukciju u zadnjem mandatu jer nam je nametnut odnos odricanja od uleme što je problem danas cijelog sunijskog islamskog umeta, što ja smatram jednim od razloga što danas ovako islamski umet krvari, što je ovako ponižen uprkos činjenici da nas ima milijardu i 200-300 miliona. To je nešto što je neprihvatljivo, ne možemo mi prihvatiti kurseve, diskurse i koncepte koji dolaze iz neislamskih ideoloških i određenih drugih faktora uticaja a to nam je nametnuto. Nametnuta nam je određena birokratizacija, centralizacija, depešizacija, nešto što nije svojstveno islamu. Birokratija treba da postoji ali birokratija ne može biti elita, elita može biti samo ulema, samo učenjaci, samo učeni ljudi mogu biti elita, prava, gornji sloj elite.“

On je istakao da je njegov koncept spoj iskustva starijih i energije mladih te da se bivši velikani moraju poštovati.

„Ja sam naišao na muftije koji su tako poniženi, koji su tako poraženi, sada zamislite, čovjeka koji je bio validan da vodi jedan cijeli muftiluk ili muftijstvo i posle toga njegova ahmedija, njegova pamet, njegova ličnost više ne vrijedi ništa, pa to ne postoji nigdje. Svaka napredna civilizacija kultura i zajednica poštuje svoje bivše velikane, ne moraju oni sada biti faktor odluke ali mogu biti faktor savjeta a osim toga mogu biti faktor poštovanja, nesporno. Pitanje odnosa prema bivšim nije samo administrativno pitanje, organizaciono, to je pitanje etičko, to je pitanje duhovno, to je pitanje odnosa prema roditelju, može li biti dobar sin koji ne poštuje roditelja, kakav god da je taj roditelj a pogotovo što su ti ljudi u najtežem vremenu vodili IZ, u vremenu rata, u vremenu odbrane BiH i tada su nam bili heroji, odjednom su došli mlađi i sad oni treba da pokažu svoju moć. Samo nevaljao pokazuje moć na negaciji prethodnika, onaj ko valja to ne radi i nas je ovdje Svevišnji Gospodar u Sandžaku spasio, vi znate ko je ovdje bio blizak IZ i djelovao kako smo se i mi ophodili prema prethodnicima, prema starijima koje smo ovdje zatekli, čak i kada se nismo slagali ali smo pazili da ih ne povrijedimo. Znali smo da su oni bili u jednom teškom vremenu komunizma iako smo imali neke zamjerke ali smo se isto tako ustručavali da to napadamo iz razloga što smo bili svjesni da ne znamo kako bismo se mi ponašali u tom teškom vremenu, to je etički senzibilan odnos. U BiH je IZ pala na tom zadatku i ukoliko budem u prilici da vodim IZ sve ću učiniti da to ispravim, čak sam i formalno proklamovao ideju da bih formirao savjet reisu-l-uleme u kome bi bile sve bivše reisu-l-uleme i sve muftije, pozovite ih jednom u tri mjeseca, jednom u pola godine, pitajte ih, ne mogu oni biti beskorisni, toliko dugo su vodili zajednicu, pitajte ih šta mislite, šta predlažete, imate li šta da posavjetujete nas mlađe. To je zajednica, susret iskustva starih i energija mladih, to je moj koncept. Siguran sam da ukoliko bude to prepoznato od strane biračkog tijela da će to stvoriti jednu novu dinamiku u razvoj IZ.“

On je istakao i to da je njegov emocionalni odnos prema IZ jači nego prema ahmediji.

„Ja sam nevoljno otišao sa čela IZ u emocionalnom smislu jer ja sam dijete zajednice, dijete imamske porodice, imamske vertikale, horizontale, geneze, dakle to sam ja i ja sam otišao iz IZ samo zbog IZ, da je na ratište i front politike branim od politike i to svi znaju. Ja nikada ne mogu postati konvencionalni političar, zato meni neki u Beogradu kažu kada me slušaju na televiziji ili u Parlamentu, kažu, Vi govorite kao neki propovjednik, naravno ljudi su potpuno u pravu jer je moj politički diskurs mnogo širi od brutalne, surove politike i borbe za glasove, zato ćete vi čuti da se ja izjašnjavam i o stvarima koje mi nisu u interesu. Ja sam zaklet da će moj govor biti uvijek uz istinu i radi istine, neovisno o računici da li mi koristi glasove. Naravno to me je dovelo do toga da od 26 godina mog javnog života, mnogo veći dio je plivanje uzvodno nego mirnom vodom a nizvodno nije bilo nikada. Prema tome, to moj emocionalni odnos prema IZ i on se ne može mijenjat bio ja na njenom čelu, bio ja u njenoj strukturu ili ne bio. Pitanje ahmedije je više pitanje estetskog momenta naravno ja sam u toj ahmediji proveo 23 godine, ahmedija je zahtjevna, znate lakše je bez ahmedije nego sa ahmedijom jer je ona kao test naše čistote i jako je teško držati ahmediju čistom, pogotovo mi koji nismo pristali na celofanske ahmedije, izmislili su sada neke celofanske koje trpe sve, ne morate da ih perete itd., ali ja nikada nisam stavio celofansku ahmediju niti bih je ikada stavio jer ona je zapravo plastika a ja ne volim plastiku, ja sam ekološki orijentiran ali u svakom slučaju ona odražava sposobnost imama, muftije, reisu-l-uleme da u svijesti discipline odžava tu čistotu, jer se na njoj vidi trun jedan ako padne, onda je skupo pranje, skupo premotavanje sve je to teško ali zato ona simbolizira čistotu discipline, orijentacije, etike, duhovnosti itd. Imao sam priliku da je ponovo ponesem na Saboru, više sam se nekako osjećao trijumfalno u pogledu slobode da mogu da prkosim konvencijama, da ne može niko da mi zabrani da je ponovo stavim, pošto mnogi misle da su me protjerali sa tog prostora a evo ova kandidatura me vratila i to na način da se mogu vratiti onako kao F16 kada se spušta ili na velika vrata.“

IZ bi izborom mufitje Muamera ef. Zukorlića dobila prvog reisu-l-ulemu iz Sandžaka.

„ IZ je sada završila formalno zaokruživanje svog jedinstva kroz usaglašavanje Ustava, međutim sada ostaje da se pokaže kapacitet da nadiđemo lokalne, partikularne i kojekakve druge anomalije, senzibilitete i osjećaje a da onda biramo ono što smatramo da je najbolje. Sama kandidatura, neovisno o izboru je zapravo veliki iskorak jer je bilo onih koji su dolazili i nagovarali predsjednika centra izborne komisije, ma njemu treba zabranit, on to ne može, jedni su govorili zato što si u politici, iako je Ustav sasvim jasno precizirao i formulisao uslove kandidature i zna se ko ispunjava uslove, on je kandidat, ako ne ispunjava nije i tako dalje. To su sve te posledice tih određenih nasleđenih boleštinja mentalno, duhovno itako dalje, koje su kod određenog broja ljudi još prisutne. Ja sam čak u nekim tumačenjima iznio taj primjer, zašto katolička crkva uspjeva da bude globalna, između ostalog i zato što ima senzibilitet za biranje prvog čovjeka, možda zadnji papa Talian je bio 1960. i neke godine, svi poslednji poglavari katoličke crkve u Vatikanu su izvan Italije, izvan Rima, izvan Vatikana, Poljak, posije toga Njemac, iz Južne Amerike itd., i time pokazujete zapravo da zajednica pripada svima jer najteže je održati jedinstvo od centra i periferije, zato što se centar i periferija uglavnom ne razumiju, zato što su njihovi uglovi potpuno različiti. Periferija uglavnom ima jače senzibilitete jer je uvijek na granici sa problemima, sa neprijateljstvom, sa raznim izazovima, od onih stvarnih do psiholoških, a centru obično periferija predstavlja glavobolju, jako je fino uljaljkati se na Baščaršiji između Bistrika i Vratnika i šta ima ba tamo kod vas, šta nam to pravite probleme, inače sam i u knjizi akademija govorio o konformizmu centra. Centar je sklon konformizmu, njemu periferija treba kao jedna snaga da ga izabere, posle toga mu smeta i zapravo ukoliko centar ima osjećaj da bira iz raznih periferija svoje predvodnike, onda on pokazuje jednistvo čitavog bića.“

Muftija Zukorlić je nalasio da je što se jedinstva tiče Sandžak platio najskuplju cijenu.

„Sandžak je ubjedljivo najskuplju cijenu platio kao IZ u pogledu jedinstva i veze sa BiH. Onda kada smo se odlučili da zadržimo tu vezu, mi smo doživjeli sav onaj progon od 2007. godine do danas i do poslednjih godina. Naravno, u Bosni ima onih koji nam to poštuju i onih koji nam to ne poštuju. Ja sam prije neki dan rekao jednom ko mi je postavio pitanje te vrste, izvinite nemojte misliti da smo mi to uradili radi vas i zato ne očekujemo da nam kažete hvala, mi smo to uradili iz ubeđenja da smo jedan narod, jedna zajednica i treba da ostanemo zajedno, neovisno da li smo shvaćeni ili neshvaćeni, to je vrijednosno pitanje. Postoje ciljevi i ideali kojima pripadate, neovisno da li vas vole, ne vole, podržavaju ili ne podržavaju, jedan od tih je taj ali definitivno oni koji su platili najveći ceh jedinstva a to je Sandžak i IZ u Sandžaku su najkompetentniji da predvode jedinstvo ili da bar drže pouku o jedinstvu i to praktično. To ne znači uopće moje namećanje, to ne znači da ja potenciram da moram biti izabran, naprotiv, kao što sam rekao iz duhovno-etilkih razloga sam prihvatio kandidaturu i prebacujem odgovornost na biračko tijelo. Ono što potenciram i što želim jeste da članovi biračkog tijela glasaju po svojoj imanskoj i racionalnoj savjesti, da izbjegnu pritiske a ima ih kao što vidite, raznih pritisaka, ja bih to želio, tad bih bio presrećan pa makar me ne izabrali. To mi je ključ, da pokažemo tu zrelost da zapravo to bude ubjeđenje šta je bolje. Jako sam ponosan i mislim da nakon što se svelo to na dva kandidata, da ustvari po prvi put muslimani, Bošnjaci uopće u društvenim tokovima biraju između dva dobra. Mi smo nažalost u zadnjih 100 godina uglavnom bili u prilici da biramo između manjeg i većeg zla, onda je bilo biraj manje zlo, sada mislim da u ova dva koncepta neovisno o različitnosti naših programa, diskursa, kurseva, orijentacija i koncepcija, definitivno muslimani biraju između dva dobra i to me čini jako ponosnim. Koji god od dva kandidata bude izabran, mislim da to neće biti štetno za IZ, mislim da IZ neće krenuti nizbrdo. Naravno da ja vjerujem da je moj program bolji, da bi on bio svježiji, da bi on dao novu snagu, elan, s obzirom da je ovaj prethodni dao to što je mogao od sebe ali ukoliko ne bi bilo tako, ne bi to bilo neka katastrofa. IZ je išla pravim putem, po meni samo nije išla dovoljno snažno, dovoljno brzo i dovoljno kvalitetno a za nas koji smo izgubili u jetimsko-porobljeničkom statusu 100 godina, ne možemo biti toliko spori jer nećemo niđe stić. Meni često kažu ti namećeš tempo koji mnogi ne mogu da prate, to je tačno, ali ovo je kandidatura za lokomotivu, nije za vagon, prema tome vagon može da čeka dok ne dođe lokomotiva, lokomotiva je ta koja kači desetine vagona pa vuče, naravno to je moj kurs, neka gospoda birači odluče šta je bolje.“

U drugom dijelu emisije muftija Zukorlić govorio i o refleksijama koje mogu zadesiti političku partiju kojoj je on lider.

“U slučaju izbora, morao bi se povući sa čela Stranke pravde i pomirenja dok sam na mjestu reisu-l-uleme. Međutim, to je kao da sada neko sa državne funkcije bude prebačen za predsjednika vlade u Briselu i slično. To nije gubitak već smatram da je to novo regrutovanje općenito cjelokupne bošnjačko-muslimanske energije. To bi se posebno odrazilo na sve procese unutar Sandžaka i političke, kulturne, općenite. Sa druge strane, ono što smatram jako bitnim jeste da bih ja nastavio sa idejom pomirenja i pravde, neovisno o politici, jer to nisu ideje koje su tipično političke. Takve ideje su duhovne, općenito-slobodarske, civilizacijske, kulturne. I dalje su neriješeni odnosi u političkom smislu između BiH i Srbije, Bošnjaka i Srba i to su sve nedovršeni procesi bilo politički ili društveni. Mislim da niko ne bi imao bolju poziciju od mene da pomogne unapređenju tih odnosa. Ja sam za tri i pol godine u Beogradu izgradio odnose, kontakte, relacije i to bi sve stavio na raspolaganje IZ, BiH, cjelokupnom okruženju, Sandžaku. To bi bila nova energija gdje niko ne bi gubio već bi svi bili na dobitku. Sa te pozicije bi značajno doprineo vraćanju jedinstva IZ u Sandžaku što je jedan od ključnih barikada daljih odnosa.  Odnosi normalizacije sa ostalim IZ-ma bi bio mnogo lakši. Imali bi adresu razgovora i pregovora gdje bi se spojili ilegalitet i legitimitet. Stavila bi se tačka i na vjerske i političke odnose u Turskoj. Osjećam da bi na taj način i kroz taj legitimitet postao glavni sagovornik sa tim strukturama gdje bi se normalizovao odnos. Tu su samo benifiti koji jedino zabrinjavaju one koji ne žele jedinstvo. Postoje faktori koji profitiraju na našim problemima pa bilo na lokalu, globalu, regionu ili međunarodnom planu”.

Akademik Zukorlić ističe da je osciliralo interesovanje medija iz Srbije na osnovu kandidature za reisu-l-ulemu.

“Bilo je oduševljenja što se neko iz Beograda može kanditirati u Sarajevu a onda i talas veoma negativnih tekstova iz Beograda gdje je nekoliko raznih novina objavilo tekstove. U nekim novinama su to bili politički stavovi, možda čak i zabrinutost jačanja jedne dostojanstvene, slobodarske orjentacije koji eto možda smetaju sa obe strane Drine. Postoje razne strane koje pokušavaju da umanje šanse da Bošnjaci dobiju reisu-l-ulemu po ovom kursu koga predstavljam. Općenito to jeste novina i interesantno je i očekivanja su različita. Sve je to logično za nekog ko nudi autentičan i progresivan kurs i niko ne može ostati ravnodušan”.

Pojedini mediji poput Klix-a, Avaza, Kurira su pokušali namjetnuti negativnu sliku kandidature muftije Zukorlića. Pak,  Muftija smatra da su svi ti naslovi i negativni pokušaji umanjenja vrijednosti i same kandidature bezuspješni. Ali i dodaje da mu se čini da sve to dolazi iz neke iste “kuhinje”.

“Preciznije, to je lanac kuhinja povezanih a sada interesno povezanih i koje zabrinjava mogućnost da budem reisu-l-ulema. Stvari su prilično interesantne. Prvo je bio pokušaj da se bosanski mediji potpuno ućutkaju. Računali su da mogu biti superioran ako se mediji otvore na temu reisu-l-uleme i onda je preporuka bila, tih koji se pribojavaju moje pobjede, da se ne puštam na BiH medije. To je sve išlo do nekog trenutka dok se nisu mislili da su moje šanse za pobjedu male. Onog trenutka kada su došli izveštaji sa terena iz biračkog tijela da broj birača prema meni raste. Tada je nastala panika i kreću udari iz Sarajevskih medija. Časopisi “Faktor “ i “Stav” koje sponzoriše SDA su zaduženi da svakog Bošnjaka koji iskoči malo iz prosjeka a nije iz njihove servisne grupacije, da ga flekaju, kaljaju, udaraju na obraz. Dakle, jedna “kuhinja” zadužena za prljanje Bošnjaka koji njima ne služe. Njihov urednik je objavio tekst koji zapravo govori o panici njegovih šefova a jedan deo je “Ako Muamer Zukorlić postane reisu-l-ulema doći će do građanskog rata među Bošnjacima u Bosni”. To zadnji korak kojim idu a to je da se zaplašimo. Ja ću se ovim baviti nakon izbora, bez obzira na ishod. To nije predviđanje već prijetnja. Ti koji hoće da kontrolišu IZ znaju da je ne mogu preko mene kontrolirati i samim tim žele da me spriječe da oslobodim IZ iz njihovih kandži. Oni su čak prvi lansirali etiketu “Vučićev kandidat”, “Kandidat Beograda”, “Beograd hoće da kontroliše IZ” a to su sve psihološki, na prvi pogled efikasne, ali veoma prljave optužbe. Neki će čak u to i povjerovati ali ljudi koji znaju moj karatker, vaspitanje, tradiciju znaju da ja mogu biti jedino igrač Stvoritelja. Da sam želio da budem i bio nečiji igrač, ne bih prkosio 26 godina. Dok sam bio u sukobu sa državom Srbijom, preko 20 godina, tada je isti Muslimović i njegova “kuhinja” pisali o meni kako ja ovdje izazivam nerede da bi provocirao Dodika a on izazivao nerede u BiH. Kada sam napravio politiku pomirenje i određeni dogovor sa Aleksandrom Vučićem, jedna tačka dogovora jeste da se poštuje suvernitet i integritet BiH kao naše matične domovine, kazali su da sam tada Vučićev igrač. Nikako ne valja bio u sukobu ili ne. To je jedna od “kuhinja” dok je druga ljevičarsko liberalno oko Oslobođenja kojima ne odgovara dinamičan reisu-l-ulema. Njima to ne odgovara. Ja sam u jednom danu dobio napad iz “Kurira”, “Klix-a”, “Oslobođenja” i “Avaza”. Različiti faktori u istom danu sa malo različitim naslovima. To je sve bilo nakon nekoliko mojih gostovanja u Bosni kada se videlo koliko efektno moja prezentacija djeluje na birače ali i rezultati anketa na društvenim mrežama pokazale su da , moja malenkost, ima podršku od 70% a to postaje novi razlog alarma. Meni posle preostaje da biram izmeđju ovakvih medija i njihovih kandži i sa druge strane lijepog džemata, naših džematlija kojima je stalo da imaju reisu-l-ulemu koji neće napadati drugog kandidata. Sa suprotne strane je bilo dosta prozivanja ali ja sam rekao da biramo između “boljeg i boljeg” a ne između “goreg i goreg”. Pozivam sve moje glasače i simpatizere da ne prozivaju dosadašnjeg reisu-l-ulemu Kavazovića. Mi nismo suprotne strane već iste jer zajednica mora biti jednaka. Ovi faktori medijski žele da budemo dvije strane. Oni se boje slobodarskog kursa a znaju da sloboda cvjeta kada je u islamu. To su momenti koji sada određuju ovu medijsku atmosferu i vidjet ćemo jer smo mi jako pažljivi, odgovaramo na istinu i na napade dostojanstveno, u apsolutnoj prednosti smo na društvenim mrežama i džamijama”.

Ono što ga relaksira, kako istče muftija Zukorlić, jeste to da pobjedu ne mjeri po broju glasova već po kvalitetnom predstavljanju programa.

“Mi pripadamo vjeri koja je formulisala dostojanstvo čovjeka na način gdje je već grijeh srušiti dostojanstvo čovjeka nego srušiti Kaabu. Ljudskost je nešto mnogo više. To je zapravo ostvarivanje ljudskih vrijednosti u porodičnom, elementarnom i općem društvenom životu. To su moji ideali i ne mogu me uplašiti, niti izbaciti iz igre. Nisam uznemiren zato što ne odlučujem ja već birači tehnički, dok suštinski odlučuje Stvoritelj. Od kako sam kandidat, nisam čak nijednom uputio dovu Allahu dž.š. da budem reisu-l-ulema, niti ću ikada. Permanentno činim dove Stvoritelju da da ono što je dobro i za vjeru, zajednicu i mene. Ako je dobro da budem neka budem, ako nije dobro neka bude on i neka je Mubarek Olsun. To je moj pristup i zbog toga nemam grča. Dat ću maksimum a sve će biti kako Stvoritelj hoće i baš zbog toga ne upadam u ove vatre etiketiranja. Ja sam ponosam što mojom kandidaturom u najznačajnijoj mjeri spašavam, uslovno rečeno, legitiman izborni proces. Sada nema sumnje da su izbori namješteni jer imamo dva različita kandidata. Ja ne bih želio da se i Kavazović povuče jer bi se srušio izborni proces i po ustavu se ne bi mogli održati izbori. I ja ga molim da se ne povuče već da završimo ovaj proces. Poništenjem bi opet bilo sve iz početka.”

Kampanja za kandidata reisu-l-uleme akademika Zukorlića nije bila toliko pompezna pa se samim tim narod upitao čemu to jer žele da prate promocije. Ali gledaoci i publika nisu znali da su takve promocije zatvorenog tipa.

“Razna sam pitanja dobijao a posebno ona kada ću posjetiti gradove. Kada sam sada imao promociju u Travniku, gdje sam klanjao džumu u Šarenoj džamiji u centru starog grada, a moja slatka muka je bila ta što sam jedva izašao iz džamije od selama, slikanja, grljenja, mubareklisanja. Zato sam i kazao da u izboru toga da li bi volio da dobijem podršku ovih medijskih faktora koji se jasno izražavaju oko izbora reisu-l-uleme ili džemat, ja bih se za džemat odlučio pa makar i ne dobio izbore. U svakome smislu se odlučujem za džemat. Žao mi je što nije postavljena procedura da se obraćam u javnosti o džematu, već se isključivo obraćamo članovima biračkog tijela. Oni su to definisali po muftijstvu i po ustavu gdje ima 20 do 40 članova biračkog tijela. Ja sam tu da posjetim te gradove a neke ljude i simpatizere vidim samo u prolazu. Ja se zahvaljujem Sandžak televiziji što je dala mogućnost da ljudi čuju moja promišljanja pored onog što je napisano i može se vidjeti na društvenim mrežama, obzirom da imamo tu blokadu u Sarajevskim medijima koja se orkestrira da se ne bi čulo čak ni u medijima IZ. Mi smo dobili u radiju “Bir” koje je vlasništvo IZ, po pola sata da se prezentira program. Bira se poglavar IZ a njen mediji dozvoljava samo pola sata. Ali očito je i to dio cijele te politike. Sandžak televizija je potpuno slobodna pa bi samim tim volio i da pozovete reisu-l-ulemu Kavazovića, da ne ispadne da se ja preferiram na televiziji čiji sam osnivač, već da mu date iste uslove da i on može predstaviti svoj program”.

Za sam kraj, muftija Zukorlić istakao da želi da cio proces protekne u najboljem mogućem redu, da one glavne ciljeve a to je prije svega Allaha dž.š. zadovoljstvo a onda i ljudske odnose i poštivanja.

“Veoma je bitno da imamo dobar odnos mi kao dva kandidata i naši simpatizeri međusobno, kao i među muslimanima pripadnicima našeg zajedničkog Sabora. Moja želja i dova je da pokažemo demonstraciju zrelosti IZ i da je jača kao i zrelija nego što je bila prije i da samo može biti bolja. Ona je zapravo najslobodnija i najnaprednija IZ. Na jednoj od promocija, kazao sam da je ona takva ne zato što smo mi idealni i savršeni već smo u ligi koja nije prejaka. Želim potencirati da je najbitnije da sve protekne u najboljem mogućem redu sa očekivanjima ljudskog dostojanstva jer će time IZ svakako dobiti bez obzira na pobjednika. Vjerujem da ćemo nas dvojica a potom i strukture oko nas, izbore iznijeti do kraja dostojanstveno, podređeno glavnom cilju, a cilj nam je vjera, islam i IZ. Mi smo mehanizmi, poluge, stubovi i faktori koji će ponijeti svoj emanet u potpunosti. Očekujem da se birači oslobode pritiska jer postoje određeni politički pritisci u Sarajevu. Ja ću to poštivati i neću u slučaju toga doživjeti to kao poraz jer se ne doživljavam kao druga strana već kao ista strana koja traži najbolje rešenje. Kada se završi glasanje, znam da je uspjeh tu iz razloga što sam učinio da to bude sve najbolje moguće. Onaj ko bude pobjedio uzima emanet, veliku čast ali isto tako još veću odgovornost i teret a onaj drugi je dužan da mu pomogne. Za sebe se tako mogu obavezati da bi se tako ponašao. Ukoliko budem izabran, shvatit ću to kao najveću moguću čast ali i veliki teret. Ako ne budem izabran osjetit ću olakšanje jer sam učinio sve što je do mene a birači su sami birali. To neću shvatati emocionalno niti bilo kakav gubitak već kao Allahovu volju da treba još da radim”, završava muftija Zukorlić.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.