Vrhovni apelacioni sud u Egiptu je donio odluku po kojoj bivši egipatski predsjednik Hosni Mubarak nije kriv za ubistva demonstranata tokom ustanka 2011., koji je prekinuo njegovu 30-godišnju vladavinu.
Nakon cjelodnevnog saslušanja je sudija Ahmed Abdel Qawi saopćio da je Mubarak nevin.
Sud je također odbio zahtjeve advokata žrtava da se ponovno pokrenu građanske tužbe, pa tako nema opcije za žalbu ili ponovno suđenje. Gotovo 900 demonstranata je ubijeno tokom 18-dnevnog ustanka protiv Mubaraka, koji je završio kada se on povukao sa pozicije predsjednika.
Mubarak je i ranije oslobođen optužbi za korupciju i ubistva demonstranata tokom protesta početkom 2011. godine. Ta presuda izazvala je burne reakcije – od dubokog razočarenja na jednoj, do slavlja njegovih pristalica, na drugoj strani.
Lider sa najdužim stažom
Mubarakov uspon i pad dešavali su se tokom nekoliko desetaka godina koliko je bio važna ličnost u Egiptu.
EPAHosni Mubarak, treći predsjednik Egipta, povukao se 11. februara 2011. godine nakon 18-dnevnog ustanka protiv njegove vladavine. Odlazak lidera sa najdužim stažom uslijedio je poslije masovnih protesta protiv njegove vladavine, duge 30 godina, a dan nakon što je iznenadio svoje sunarodnjake odbijanjem ostavke.
Bivši predsjednik naslijedio je Anwara Sadata, koji je ubijen 6. oktobra 1981. godine na vojnoj paradi, priređenoj u znak sjećanja na arapsko-izraelski rat 1973. godine.
Rođen 4. maja 1928. godine u guvernatu Munofija na delti rijeke Nil, Mubarak je rano pokazao sklonost ka vojsci. Diplomac sa zračne akademije u toj instituciji je bio direktor od 1966. go 1969. godine.
Mubaraka je 1972. godine Sadat postavio za komandanta zračnih snaga. Na toj poziciji je odlikovan za uspjeh egipatskih zračnih snaga tokom sukoba sa Izraelom.
Tri godine kasnije, Sadat je Mubaraka imenovao potpredsjednikom i tako mu dao prvi zalogaj vrhunske politike sa mjesta visokopozicioniranog člana vladajuće Nacionalne Demokratske Partije (NDP). Nije bilo jasno zašto je Sadat izabrao njega za tu poziciju, iako su neki vjerovali kako je to nagrada za Mubarakov rad na čelu zračnih snaga.
Kada je Mubarak došao na vlast, Egipat je bio izoliran od strane arapskih i muslimanskih država, od kojih su mnoge prekinule diplomatske veze nakon što je Sadat potpisao mirovni sporazum s Izraelom 1979. Jedan od najtežih diplomatskih poraza bio je izbacivanje Egipta iz Arapske lige. Štab lige je tada izmješten iz Kaira u Tunis.
Mubarak je 2008. godine uspio uspostaviti mir između Hamasa i Izraela. Vlada Egipta igra i veliku ulogu u pregovorima Hamasa i Fataha u Kairu u ime palestinskog nacionalnog pomirenja.
EPADok je Mubarak dominirao na vanjskoj politici Bliskog istoka, na domaćem planu nije bio ni blizu tako uspješan. Odbio je ukinuti vojnu vladavinu, koja je trajala od ubistva Sadata, a dozvoljavala je snagama sigurnosti da zatvaraju civile bez naloga i da im se sudi na vojnim sudovima. Opozicija tvrdi kako je to stanje dozvolilo vladi da uguši slobodu političkog rada i izražavanja.
U junu 1995. godine, Mubarak je preživio pokušaj atentata u povorci automobila dok je prisustvovao Samitu organizacije afričkog jedinstva u Etiopiji. Egipatske vlasti optužile su Al-Gamm'a al-Islamiyyu, nasilnu grupu koja je ranije za mete imala Egipćane i turiste u ranijim napadima u Egiptu koji su imali za cilj zbacivanje vlade.
Ubrzo po povratu Mubaraka u Kairo, vlasti su napali ovu islamističku grupu, zatvorile stotine ljudi, a na to su reagirale organizacije za ljudska prava koje su tvrdile da vlada ugrožava ljudska prava.
Ekspanzija privrede
U februaru 2005. godine, Mubarak je od parlamenta zatražio amandman na Članak 76 Ustava kako bi dozvolio da se na izborima naredne godine kandidira više kandidata. Međutim, opozicione grupe su kazale kako su reforme uvele nove restrikcije na nezavisne predsjedničke kandidate koji nisu članovi vladajuće NDP.
Izbori su održani septembra 2005. godine, a na njima, prvi put, Egipćani su mogli birati između više kandidata. Mubarak je pobijedio sa osvojenih 88 procenata glasova. Od te pobjede, opozicija i organizacije za zaštitu ljudskih prava optužile su Mubaraka da planira na mjesto predsjednika postaviti najmlađeg sina Gamala, koji je 2002. godine postavljen za generalnog sekretara Komiteta za politiku NDP-a.
Zbog Mubarakove liberalne ekonomske politike, privreda u Egiptu je doživjela ogromnu ekspanziju, a to se najviše vidi u sektoru nekretnina. Međutim, Egipat još ima problema s velikom stopom nezaposlenosti i siromaštvom.
Zbog razlika među klasama u Egiptu pojavile su se tvrdnje kako Mubarak i njegov sin Gamal favoriziraju grupu biznismena, članova vladajuće stranke. Opozicija tvrdi kako su ti biznismeni iz NDP-a iskoristili svoj autoritet kako bi monopolizirali državno bogatstvo dok većina Egipćana živi u neimaštini. Iz NDP-a su odbacili ove optužbe i kazali kako je stranka otvorena za sve.
Egipatska opozicija okrivila je Mubarakovu vladu i za slabu borbu protiv korupcije, te da nije ispunio obećanje iz predizborne kampanje 2005. godine da će smanjiti stopu nezaposlenosti.
Bivši predsjednik je kritiziran i za manjak slobode rada novinara.
Izvor: Al Jazeera i agencije
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
