MOJ GRAD TEŠKO DIŠE
Dani su vrući, jul je, pravi ljetnji, od hitnih kola dolazi dreka
Tako je vruće, samo na plućima može se naći senka
I dok se ljekar u skafanderu preznaja, narod za život bolesnih bori
Zao čovjek, tom narodu kaže da laže
I besramno ga kori
Kod nas je bolest od koje najviše umiru i dedo i bika
Umiru zato što im iz krvi nestane kiseonika
Ulice su puste, tišina, nedostaje vika
Svak strahuje od rendgenskog snimka
Ratujemo, bez metka, i stradamo bez metka
Plačemo, neki vrište, neki drhte, i da, svakog je strah
Ipak, stojimo pravo, držimo se za ruke, sve je od tuge bijesno
Ipak, zajedno zalijepimo onu umrlicu, tamo đe joj je odavno tijesno
I bude nam lakše…
Ovaj će grad živjeti, i mi ćemo živjeti, prkosno
Ako treba i onima koji nas kore iz inata
U miru smo razjedinjeni, dok ne dođe teško
Tad se borimo, ko brat za brata
I znajte, ovaj grad će živjeti!
Haris Ibrahimovic
