Selo Fijulje 12-tak kilometara udaljeno od Sjenice, ali kao da je za ove ljude vrijeme stalo. Put nikakav osam kilometara makadama i jedan dio pri samom ulazu u selo gotovo nemoguć. Ovdje živi stotinjak ljudi, 22 kuće. Selo koje bi moglo biti dobar primjer za stočarsku proizvodnju, ali ono što je najveći problem je da podrške lokalne vlasti nema.
“Opština neće da nam izađe u susret da popravi put, da ga asfaltira. Prije gotovo osam godina u Skupštini Opštine Sjenica donesena je odluka da je prioritet da se u selu Fijulje odradi asfalt. Međutim, to ni do dan danas niko ništa nije ispoštovao. Da bi dobili put svi moramo glasati za SDA. To je to ponižavanje, uslovljavanje ako glasaš biće nešto, ako ne glasaš nema ništa.”
A čim nema puta nemaju kome ni prodati mlijeko, a u okolini nema jačeg stočrskog mjesta i prema broju muznih krava.
“Bez obzira na sve jednog mljekara imamo i možda ste ga sreli na troktoru, pa sad zamislite kako ćemo da živimo ako s traktorom moramo voziti mlijeko. Da imamo put mogli bi da prodamo svaki naš prozivod i mlijeko, sir, meso, sve. Ovako, hajde dobro vam je, trpite i šta”
I ono malo mladih koji su ostali, polako odlaze i kuće već ostaju prazne, a već su četiri zaključane u koje se nikad više niko nije vratio. Sigurnost četvoro djece koja idu u školu u selu ozbiljno je ugrožena jer bi se, kažu, sva mogla raspasti.
“Mi smo navikli non stop na loše i nikad nismo imali nešto dobro. Ide četvoro djece u školu, ova su druga sad u Sjenici. Idu kombijem, ali ovaj jedan koji je dosad vozio dogodine sigurno neće jer šanse nema da ga ko može prevariti i da mu plati koliko god hoće. Loš je put, razbije kombi, tu su bila trojica, četvorica koji su se promijenili al nema šanse da kombi opstane da bi vozio.”
Lutvo Pešković živi u inostranstvu ali, kaže, i kad bi se vratio zbog puta u svom selu ne bi napravio kuću.
“Još samo bih u vezi politike, predsjednika Opštine da budu realni i jednaki za sve a ne vi nas niste glasali i nemate ništa.”
Kažu, ako se nešto konačno ne bude uradilo ovo će se selo ugasiti. Jedan kad ode, za njim i ostali i više niko neće da se vrati.
