Svejstan sam da se Srbija davno nije suočavala sa problemom ekstremizma iz redova muslimana. Može se prije svega zahvaliti pozitivnom djelovanju rahmetli Muftije Zukorlića u periodu dok je vodio Islamsku zajednicu. Zato je u ovom trenutku jako bitno da damo par jako važnih smjernica kada pričamo o ekstremizmu koji, kao što vidimo može koluminirati u terorističke aktivnosti:
1. Ne postoji “islamski terorizam”, kao ni “pravoslavni terorizam”, kao ni terorizam koji se povezuje sa bilo kojom religijom. Terorizam može biti politički, ideološki, nacionalistički, ali se nikako ne može vezivati uz ime jedne religije, naročito ne islama, čije je ime istog korjena kao i riječ “selam” što znači MIR. Time se nanosi šteta islamu i doprinosi širenju jedne druge destruktivne pojave koja se zove ‘islamofobija’
2. Duga brada, hidžab, široka odjeća, pa ni nikab-burka kojeg su muslimanke nosile masovno do pojave komunizma nisu obilježija ekstremizma. Postoje razni pravci u islamskoj praksi. Neki su konzervativniji, ali većina konzervativnih muslimana koji praktikuju ove elemente su strogo protiv ekstremizma i terorizma. Kada se ode u Dubai i arapski Zaliv, tamo nikome ne smetaju ni burke, ni brade, ni široka odjeća.
3. Ekstremizam u redovima muslimana prije svega treba da liječi Islamska zajednica, a država treba da joj omogući sve mehanizme da se što efikasnije može baviti tim izazovima. Zato je od nacionalnog interesa Republike Srbije vraćanje jedinstva Islamske zajednice, da bi se pokrile i dezinfikovale sve pukotine razjedinjenosti u kojima se razvijaju ekstremističke devijacije. To je fokus na kome ćemo politički raditi u budućnosti.
Potrebno je na lijep način ukazati javnim ličnostima koje su vejrujem nenamjerno napravile neke usmene greške koje su uvrijedile muslimane i dati priliku da prihvate savjete, bez momentalnog osuđivanja.
Naš posao nije da osuđujemo, već da pomažemo, ukazujemo i popravljamo onamo gdje smo u mogućnosti.
