Mehmed Ćor-pašina džamija u Ivanju

1
318

Bijelo Polje – U dolini Lima u blizini Akova, oivičeno obroncima planina Perovice, Kurila i Ivanjskog ždrijela, nalazi se prelijepo bihorsko selo Ivanje. U njemu se od dolaska Mehmed Ćor-paše, koji je Sultanovim fermanom imenovan za namjesnika ove oblasti Bosanskog pašaluka, umjesto Hajdar-paše  krajem 17. vijeka, nalazi sjedište i begluci porodice Ćorović.

Od tada je ovo selo zasijalo punim sjajem, bilo je urbano uređeno i imalo je više mahala: Avlije, Ćukovac, Mahala, Radulovci i Trakuline.
U mahalama su se nalazile prekrasne kuće osmanlije, koje su gradili vrsni majstori i zanatlije tog vremena, tu su kamene kule, musafirhane, divanhane, odaje, konaci i drugi pomoćni objekti.

Sve je bilo opasano debelim spoljnim zidom, sa uzidanim topovima i ostavljenim mazgalama za puščane cijevi sa velikom kapijom na ulazu.
Unutrašnjost kuća je bila u alaturka stilu ispunjena sećijama prekrivenim pustećijama, minderlucima, dušeklucima, podovi su bili zastrti prelijepim ćilimima i šarenim  stazicama, rezbarije u drvetu, mušerabije itd.

Jedna od takvih je bila kuća Husein-bega Ćorovića iz Avlija, koji je posjedovao i veliki broj čitluka u Bihoru i Pešteri (Boljare,) kao i velika kuća osmanlija Šećer-bega Ćorovića, koju su kasnije u jednom periodu crnogorske vlasti koristile za školu.

U centru mahale Radulovci u ravnici nalazi se groblje i džamija sa mejtefom, koju su posjećivale džematlije iz okolnih sela: Godijeva, Zminca, Jasena, Kostića, Kaševara i Crnče, jer u njima tada nije imalo islamskih objekata. Pored groblja, u neposrednoj blizini džamija posjeduje i svoje vakufe – Đulovo brdo i njivu od 50 ari zvanuVakufača.
Odmah iza brda na brežuljku nalazi se i crkva, jedva pola puškometa udaljena od džamije. Obadvije bogomolje dade da se sagrade Mehmed Ćor-paša i njegov sin Osman-beg,. „Evo vam“ –  rekoše –  „pa klanjajte i krstite se po volji.“

Bio sam u nekim kućama sandžačkih muslimana koje se smatraju za plemićke. Razgovarao sam sa begom koji je imao po 300 čipčija na svom posjedu. Ti ljudi gaje sliku feudalnog doba i o njemu govore sa ponosom, ali su svjesni da je historijsko zbivanje potislo jedno takvo doba. Sa iskrenim ubjeđenjem rekao mi je prošlog ljeta Husein-beg Ćorović iz Ivanja  „Bego sum, pašo sum, ago sum, plemić sum – nema više.“ Ovim je riječima okarakterisao stari beg, koji je bio moćan u svoje doba u Bihoru i Pešteri, jer je poticao iz jedne od najčuvenijih porodica, a ima „trista svojih čitluka“, socijalnu zbilju sadašnje epohe.

Godinama se odvijao vjerski život, pohađao mejtef, okupljao narod na džumu petkom, odzvanjao zvuk ezana u ramazanskim danima, pucao top sa brda da pozove, tj. naznači vrijeme iftara.

Za vrijeme rata 1943. godine prelijepa Mehmed Ćor-pašina džamija i mejtef su od ruku din-dušmana do temelja spaljeni i porušeni.
Tako je to bilo pune 63 godine. Sa desne strane seoskog groblja stajala je jedva primjetna neravna gomila prekrivena travom i rastinjem, a samo su stari pamtili da je tu nekada davno bila džamija.

Prošlo je više od pola vijeka, a da se u ovoj lijepoj dolini nije čuo zvuk ezana – poziva na namaz.

Na dženazi mog rahmetli djeda Šećer-bega Ćorovića u proljeće 2006. godine rodila se ideja i želja za obnovu ovog islamskog zdanja.
Brzo se krenulo u realizaciju, formiran je džamijski odbor na čelu sa predsjednikom, ekonomistom  Mustafom (Munir-bega) Ćakom Ćorovićem.
Po njegovim instrukcijama i sjećanju, jer on porastao pored džamije, naime tu se nalazila Munir-begova kuća osmanlija koja je u donjem boju imala magazu, urađen je projekat džamije po ugledu na nekadašnji izgled.

Uz prisustvo mnogobrojne poštovane islamske uleme iz Bijelog Polja i Novog Pazara, 19. avgusta 2006. godine svečano, uz kurban i mubarek dovu, počeli su radovi.

Uz pomoć svemogućeg Allaha dž.š. u obnovi ove Božje kuće sve je bilo ujedinjeno i organizovano:  ljudi, priroda,  neimarstvo, stručnost nadzora, gostoprimstvo, širokogrudost, radost, svjetlost Sunca i Mjeseca, miris planina Perovice, Kurila, Gradine, Vojnog Graba, Materidža, Korita i Osman-begova sela, pritokama potočića, izvora, ponorima rijeka Vrela, Buka i plavog Lima.

Brojni su donatori koji su pomagali i ugradili dio sebe u ovaj prelijepi islamski objekat.

Navešćemo samo neke: rahmetli hadži Elmin Mujanović, njegova majka Ema Ćorović,  Hašir Hajdarpašić, koji je prikupljao priloge čak u Sloveniji, bratstvo Ćorovića, mnogi u Novom Pazaru, cijelom Sandžaku, Bosni i šire.

Značajnu pomoć dao je Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, tj. Sandžaku, predsjednik Sabora Hajro-ef. Tutić sa saradnicima, koji je u više navrata dolazio i  pratio izgradnju džamije.

Već za Ramazan 2008. godine džamija sa abdeshanom je bila završena i spremna za upotrebu.

Poslije 65 godina, sa munare visoke 25 metara, iz zvučnika koji su hajrat rahmetli Kalje Curić iz Požege kod Novog Pazara, prolomio se gromki zvuk ezana, koji je pozivao na prvi teravih namaz. Dolina je odlijegala…

Mnogima su od radosti zasuzile oči, a naš poštovani predsjednik, amidža Mustafa Ćako Ćorović je plakao kao malo dijete prisjećajući se svog djetinjstva, sretan što je doživio taj dan da opet čuje ezan sa svoje džamije.

Dakle, poslije toliko godina u Ramazan 2008. godine klanjane su teravije i obavljao se namaz, mašallah. Nastavilo se tako i narednih godina u dane Ramazana i Bajrama.

Sada je na džematlijama i Odboru Islamske zajednice Bijelo Polje da angažuju imama i organizuju stalne vjerske aktivnosti.

Izvor: Glas-Islama.Info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.