18. Juli 2013
mersada-nurudina-agovic

Autor: Mersada Nuruddina Agović

Od kada je list ,,Slobodna Bosna” 2011. godine prvi došao do saznanja o sadržaju Memoranduma SANU 2, na površinu su isplivali i javnosti dostupni postali zloglasni strateški ciljevi ovog prijeratnog i poslijeratnog velikosrpskog projekta.

Prijeratni velikosrpski projekat pod nazivom Memorandum SANU 1 rezultirao je napadom na susjedne države i genocidom nad Bošnjacima. Autori ovog projekta Srpske akademije nauka i umetnosti su akademici Dobrica Ćosić, Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihajlo Marković, Dejan Medaković, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihajlović i dr. Poslijeratni velikosrpski projekat pod nazivom Memorandum SANU 2 ima zadatak da u miru završi projekte koji nisu ostvareni u ratu.

Uvažena autorica tekstova Mirha Dedić, u listu ,,Slobodna Bosna” već par godina analizira i piše o strateškim ciljevima velikosrpskog projekta Memorandum SANU. U broju 854. ovog lista na strani 17. autorica Dedić navodi da jedna od tačaka srpskog plana za uništenje Bosne i Hercegovine glasi:
,,Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta Bosne i Hercegovine maksimalno onemoguće u radu, obezvrijede i obesmisle na sve moguće načine.”

Kada je riječ o bošnjačkom nacionalnom, tj.etničkom izražavanju, autorica Dedić izdvaja tačku plana iz srpskog memoranduma koja glasi:
,,Izbjegavati upotrebu termina Bošnjak i uvijek upotrebljavati termin musliman, te ih i na taj način definisati kao religijsku grupu, a ne narod. ”


SANU Memorandum 2
Kliknite na image za uvećati 

Rukovodstvu Republike Srpske se u memorandumu sugeriše da u svakodnevnoj komunikaciji izbjegava termin ,,državne institucije Bosne i Hercegovine” i zamijeni ga terminom ,,zajedničke institucije”. 

Na strani 5. memoranduma primjećuje se da srpske akademike u njihovom pohodu ohrabruje i, kako navode, nezainteresiranost i zbunjenost međunarodne zajednice. Tamo stoji: ,,Ideja o jedinstvenoj srpskoj državi svih Srba nikada ne sme izbledeti bez obzira na cenu, žrtve i protok vremena. U toj borbi mora biti angažovan svaki Srbin, bez obzira na mesto u kome živi, posao koji radi ili funkciju koju obavlja. Srbija će i mora biti na čelu ove borbe. Bosna i Hercegovina je važniji, ali mnogo lakši slučaj nego Hrvatska i Crna Gora, zahvaljujući Dejtonskom sporazumu i činjenici da iza tzv. jedinstvene BiH stoje samo muslimani i delovi očigledno nejedinstvene, zbunjene, bez-idejne i, vrlo često, ne previše zainteresovane tzv. međunarodne zajednice.” 

Iščitavajući Memorandum SANU 2 nameće se očigledan zaključak da Milorad Dodik slijepo slijedi sve njegove tačke plana.

Autorica Mirha Dedić na strani 19. lista ,,Slobodna Bosna” br. 854. navodi: ,,Akademici su se posebno fokusirali na Obavještajno-sigurnosnu agenciju u BiH, koja po njihovom mišljenju ne smije da zaživi u punom obimu kao ‘državna’ institucija, a pogotovo ne smije da ima bilo kakav značaj u međunarodnim relacijama. Date su instrukcije da s ciljem njene diskreditacije TREBA ŠTO ČEŠĆE PROIZVODITI AFERE, kako prema OSA-i u cjelini, tako i prema njenim pripadnicima, naročito MUSLIMANIMA”.

Memorandum SANU 2 savjetuje medije da prilikom proizvodnje afera angažuje labilne Bošnjake, jer, kako se u njemu navodi, izjave likova koji su sunarodnici progonjene žrtve imaju u javnosti veći značaj od izjava Srba. U dokumentu doslovno stoji:

,,Uvek i na svakom mestu uz muslimane u BiH isticati islamski fundamentalizam, ekstremizam, radikalizam i posebno terorizam. Naročito u tom smislu KORISTITI MEDIJE. Nastojati, PODMIĆIVANJEM ILI UCENAMA, ANGAŽOVATI ŠTO VEĆI BROJ MUSLIMANA da govore o islamskom fundamentalizmu i terorizmu u BiH, jer NJIHOVE IZJAVE O TOME IMAJU VEĆU SNAGU U ODNOSU NA IZJAVE SRBA.”

U kontekstu navedenoga postaju jasnije brojne dosadašnje medijski fabrikovane afere i hajke na ugledne Bošnjake, pogotovo prvake među Bošnjacima koji su se usudili stati u odbranu i zaštitu prava svoga naroda.

Uvaženi književnik i publicista Fatmir Alispahić je dokumentovao i objavio više stotina primjera medijske hajke na uvaženog reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. Cerića u knjizi ,,Reisofobija”. Ali, zato što je stao u odbranu časti i dostojanstva svoj vjerskog vođe i nevina Čovjeka (što mu i vjerska dužnost nalaže) i sam je bio napadan od strane svojih dušmana i proglašavan navodnim fašistom. Autori Memoranduma SANU su znali da će bošnjačko biće mnogo više boljeti kad realizaciju srpskog memoranduma budu pomagali labilni i podmitljivi Bošnjaci marionete.


Dodik i Radončić
 

Odmah na drugom mjestu kao žrtva regionalnih medijskih hajki nalazi se vjerski i nacionalni lider Bošnjaka Sandžaka, uvaženi muftija Muamer ef. Zukorlić. I o njemu bi se mogla napisati knjiga pod nazivom ,,Muftijofobija”. Eventualni autor knjige treba znati da će radi takvog pisanja i sam, sa istih prijašnjih adresa, dobiti određene etikete.

U posljednje vrijeme se politički prevrati događaju takvom brzinom da ih je teško pratiti. Na primjer, čim je vlasnik lista ,,Dnevni avaz”, stupio na funkciju koju je zauzeo, njegov je list prestao pisati o bosnomrscu Miloradu Dodiku u negativnom kontekstu. Ali zato je u negativnom kontekstu, na naslovnim stranama, predstavljen borac za prava Bošnjaka i bošnjački lider, uvaženi muftija Zukorlić. ,,Dnevnom avazu” nisu bili potrebni neki veći povodi za to. Na primjer, dovoljan povod za takvo posljednje pisanje bilo je jedno neuspjelo uvakufljenje nepokretne imovine.

Naime, prema našim saznanjima, izvjesni profesor Sadrija Eminović ponudio je prvo svoju kuću kao vakuf najznačajnijim bošnjačkim institucijama, da bi kasnije čelnicima ovih institucija dao do znanja da očekuje, da zauzvrat u velikoj mjeri dobije mogućnost upravljanja spomenutim institucijama. S obzirom da tako postavljeni uvjet uvakufljenja čelnici ovih institucija nisu mogli prihvatiti, čin uvakufljenja nije uspio.

To je, eto, bio dovoljan razlog ,,Dnevnom avazu” da jedno neuspjelo uvakufljenje objavi na naslovnoj strani pod veoma neprofesionalnim i uvrjedljivim naslovom koji bi se nekako i mogao oprostiti da je list imao samo puku potrebu za senzacionalizmom. Ono što boli bošnjačko biće je upravo naše bolesno tkivo oboljelo od izdaje i, kako kaže Alispahić, neke vrste ‘samomržnje’.

Toliko je mnogo slučajeva, kad je već o vakufu riječ, koji su se opravdano mogli naći na naslovnoj strani ,,Dnevnog avaza”, ali, iz nekog razloga, eto nisu. Da uistinu cijeni profesionalizam i novinarsku etiku ,,Dnevni avaz” bi mogao objaviti da su mnogi antibošnjački nastrojeni politički sistemi kroz historiju posezali za stvarnim otimanjem vakufa, njegovim oštećenjem i uništenjem; da je Gazi Husrev begovom vakufu oduzeta brojna imovina, stambeno-poslovni objekti i dućani u Sarajevu, zemljišno-šumski posjedi između Tešnja, Teslića i Doboja; da su mnoge džamije širom zemlje rušene, a mesdžidi pretvarani u skladišta; da su na musalama izgrađivani objekti ili su pretvarane u gradske parkove; da su, po statističkim podacima, Islamskoj zajednici oduzeta 11.324 vakufska objekta.

Čudno je da famozni vlasnik Avaza i njegovi instrumentalizirani novinari ne znaju da su u protekle dvije decenije vakufi u Sandžaku pod rukovodstvom muftije Zukorlića doživjeli ekspanziju. Tada je zaustavljeno dalje otimanje vakufa od strane vlasti, a vjernici predvođeni ulemom više puta su svojim tijelima branili vakufe, a najpoznatiji je događaj na Hadžetu kada se više hiljada vjernika suprotstavilo srpskoj žandarmeriji.

Svako ima pravo na izbor u šta će trošiti svoj život. Nesporno je da je muftija Zukorlić svoj život posvetio odbrani i podizanju vakufa, odbrani i vraćanju dostojanstva Bošnjacima i borbi do konačne slobode. Za to vrijeme vlasnik Avaza se nadmeće sam sa sobom u podizanju tornjeva, što podsjeća na onaj hadis kojim se ukazuje na jedan od predznaka Sudnjeg dana kada će se bosonogi čobani nadmetati u visini svojih zgrada.

Javnosti je poznato da je vlasnik Avaza za sada imao samo jedan dodir sa vakufom kroz pozamašan prilog kojeg je dao za izgradnju zgrade Rijaseta na Kovačima. Kako sada stvari stoje, svako bi rekao da Bog da da jednu marku nije dao. Izgleda da neuspjeli vakif sa tornja nikako da halali tih pola miliona maraka jer očito nije dobio šta je želio. K’o sve račundžije, očekivao je da za tu sumu može kupiti svu vlast u Bosni i Hercegovini kako je ne bi morao dijeliti sa drugima i praviti teške dilove i odricati se svojih bivših prijatelja, pa čak i pomagati u njihovom hapšenju i progonu.

Glavni krivac za ovu promašenu investiciju je očito reisu-l-ulema Cerić koji mu na izborima nije donio glasova koliko ih je ovaj očekivao, pa sada uz reisu-l-ulemu Cerića ispašta i njegov prijatelj muftija Zukorlić.

Na kraju ovog izlaganja, čitalac se može zapitati kako da se jedan mali čovjek, miroljubivi Bošnjak, izbori sa tako krupnim neprijateljima, kao što su autori, praktični izvođači i pomagači planova zloglasnog Memoranduma SANU 2.

Nadati se je da će se u svakoj bošnjačkoj generaciji rađati novi ‘Cerići’, ‘Zukorlići’, ‘Alispahići’ i njima slični, koji su spremni nositi luču slobode bošnjačkog naroda i hoditi Putem časno i ponosno, ma koliko taj Put bio trnovit.

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles