Medicinska sestra Aleksandra Kojović u sudijskom dresu čini da najlepša sporedna stvar na svijetu bude još zanimljivija.
Ona je nedavno u Novom Pazaru sudila na utakmici Jošanica-Pobeda, zbog čega su mnogi na Gradskom stadionu ostali bez daha.
Alkesandra sudi muškarcima u Srpskoj zapadnoj ligi ali i ženama u Prvoj i Superligi. Često je viđamo i na utakmicama mlađih kategorija. Kruna njene sudijske karijere je stigla je 2011. godine, od kada sa Fifinom licencom sudi međunarodne utakmice ženskog fudbala.
Lepotica pored aut linije koja mami aplauze publike, za Regionalnu televiziju kaže da joj ne smetaju komentari da je suđenje “muški posao.”
-Ne slažem se sa onima koji kažu da suđenje nije za žene. Kao i u svakoj drugoj obalsti života, ili nešto umiješ ili ne umiješ da radiš. Pol zaista nema veze sa poslom kojim se bavim. Smatram da žene i te kako mogu dobro obavljati ovaj posao, što dokazuje i sve veći broj mojih koleginica koje sude, kazala je ona i dodala da joj je ljubav prema suđenju “usadio” otac koji je i sam bio fudbalski sudija.
Užičanka Aleksandra Kojović je, inače, medicinska sestra. Trenutno radi u Beogradu, gdje živi sa svojim vjerenikom.
Fudbal i suđenje je zavolela od malih nogu jer potiče iz sportske porodice. Ćerka je bivšeg saveznog fudbalskog sudije Miloša Kojovića. I njen brat, Nebojša, je sudija. Ona kaže da ne može da odluči da li više voli fudbal ili medicinu.
-To vam je isto kao kod roditelja koji ne može da kaže da jedno dijete voli više od drugog. Sudim od 2002. godine i zaista volim to da radim. Svakoj utakmici ozbiljno pristupim. Medicina i suđenje su moje dvije velike ljubavi i, ako me zdravlje posluži, planiram da se time bavim što duže. Kada budem okačila kopačke, nastaviću da se bavim medicinom, rekla je ona za Regionalnu televiziju.
Kojovićka, kako je poznata širom Srbije, kaže da za jedanaest godina koliko se bavi ovim poslom nije imala neprijatnosti. Nekada sa tribina čuje “savjete” da se ostavi suđenja i da “ide kući da kuva ručak” ali je njoj to simpatično.
-Sve to shvatam kao šalu i oguglala sam na takve komentare. Igrači na terenu su pravi džentlmeni prema meni. Čak i kada smatraju da sam pogrešila oni mi sa osmjehom zamjere. Prema meni se ophode sa simpatijama i poštovanjem, priča ova užičanka koja svakog vikenda beli mantil zamijeni sudijskim dresom.
Iako joj oba posla oduzimaju dosta vremena, Aleksandra uspijeva da se druži sa prijateljima. Podršku joj, pored porodice, pruža i dečko sa kojim je u ozbiljnoj vezi.
-I on je iz svijeta fudbala i razume koliko je zahtjevan posao kojim se bavim. Volela bih da se u skorijoj budućnosti ostvarim kao majka, rekla je Aleksandra.
Delegat-instruktor suđenja Muhamed Bihorac za Regionalnu radio televiziju kaže da je sve više žena koje sude u Srbiji. On za Aleksandru kaže da je veliki profesionalac.
-U Zonskoj ligi je desetak koleginica koje ravnopravno sude sa muškarcima. Aleksandra zaista odlično odradi svoj posao. Korektna je, veliki je profesionalac, rekao je on i pozvao devojke da upišu školu suđenja koja je trenutno u toku.
-Pozivam devojke i mladiće iz Novog Pazara da krenu sa obukom jer je ovaj posao zaista zanimljiv. Čast je biti fudbalski sudija, rekao je Bihorac.
Priča o Aleksandri Kojović obišla je Srbiju, što zbog njenih gracioznih pokreta, što zbog korektnosti i profesionalizma.
(rtv.rs)
