Materjalizam – razarajuće sredstvo

0
12

Sandžak PRESS – Uvodnim dijelom ovog teksta, kao autor, zelim  predstaviti svoj rad i najaviti knjigu na temi materijalizma koju pišem i namjeravam inšAllah završiti i objaviti nakon studija na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Tema je zanimljiva, danas neizbježna, ali o njoj nije potrošeno puno mastila i hartije. Naše vrijeme traži mnogo pisanog, zato su knjige najbolje sredstvo saopćavanja. Upravo su knjige najinstrumentalnije od sviju sredstava bez kojih ne možemo. Materijalizam, izazovi, tendencije i utjecaj na društvo je sve ono na šta želim ukazati. Iz fokusa lične čulne percepcije i svojim istraživačkim radovima i voljom pokušat ću da odgonetnem, ili dam odgovore na najopćenitija pitanja koja se tiču ove teme. “Materijalizam je planetarna društvena pojava. Politika savremenog društva ne poznaje pojam ljudskog dostojanstva. Društvo manipuliše tom pojavom sprovodeći svoju volju u djelo, koristeći slabosti pojedinca nemoćnog da se pridržava primarnih moralnih principa.”-AUTOR

Materijalizam je razarajuće sredstvo…

Koliko sebe smatramo sposobnim da priznamo i vidimo stvari onakvim kakve zaista jesu? Koliko se pitamo da li smo u pravu kada nešto opažamo i mislimo da je tako? Čistoća razmišljanja ispravnosti individualnih stavova nije onakva kakva bi trebala biti. Ako je ovo pitanje doista pitanje, a ne samo retorička forma unaprijed sigurna svog odgovora, onda se u pitanju nešto traži i od nekoga traži. Ovo pitanje poziva savremenog čovjeka, čovjeka iz današnjice. Svijet u kome živimo je svijet zablude, on nam htjeli to ili ne narušava lični sistem vrijednosti servirajući svoje fiktivne, a kao najopasniji vid sistematskog uništenja ljudske svijesti, javlja se težnja ka isključivo zadovoljenjima materijalne prirode. Domašaj ljudske ruke, od najsićušnije čestice elektrona u atomu do makrokosmosa, pokazuje da je ipak ista ta ruka primitivna u odabiru izmedju poimanja i priznanja apsolutne Bozje volje nad njom i prolaznog materijalističkog nagona u kome preovladava hedonizam i na koju nažalost upućuje skriveni spiritualni gest u vidu kažiprsta. Sa religijom dolaze i limiti ili tzv. moralne kočnice koje čovjeka sprečavaju od činjenja zla ili pomisli o činjenju bilo čega nedozvoljenog. Ne bismo pogriješili ako bismo idealizovali vrijednost koju poznajemo kao moralnost.  Svijet u kome danas živimo kreira instikte bazirane na materijalnim potrebama ličnog sistema vrijednosti, oduzimajući najveće bogatstvo: razum, svodeći ljudsku vrstu na životinjski nivo. Naš Gospodar u Kur’an-u kaže: “Ima ljudi koji imaju oči, a ne vide; Imaju srca, a ne osjećaju; Imaju uši, al ne čuju; Oni su kao životinje, pa čak i gori od životinja”. Jedna činjenica opravdava apsurd da su ljudi stvorili sebi svijet koji im neprimjetno, ali sigurno oduzima ljusku ulogu. Materijalizam, kao fenomen koji dominira savremenim svijetom ispoljava se u različitim vidovima, od radikalnog ateizma do diktiranja vrijednosnim sistemima iz svijeta umjetnosti. Materijalistički aspekt kreiranja ljudske svijesti je danas najveće oružje manipulacije. Materijalistički koncept promišljanja stvarnosti sukobljava se sa duhovnom ili spiritualnom percepcijom svijesti. Materija se shvaća kao jedini princip funkcije društva i svijeta. Da li takav gest dovodi do promjene medjuljudskih odnosa, vrijednosti i odnosa prema samoj religiji? DA!!! Današnji čovjek teško nalazi svoje mjesto (ne misli se geografski, već duhovno). Status u društvu odredjenog pojedinca, opet zbog pasivnog stava društva u velikoj mjeri zavisi od materijalnih stvari koje posjeduje. “Ne traži se društvenost kao takva, već koristi koje iz nje proizilaze” – konstatuje Hobbes. To se stvara kao posljedica prikazivanja pojednostavljene i vrlo često iskrivljene mentalne slike. Čovjek se u materijalzmu doživljava kao pomoćna tačka interesnih ciljeva, a sam materijalizam se u kapitalizmu manifestuje kroz društveni progress i adaptaciju pojedinca na novi poredak. Takav površni vrijednosni sistem je doveo do stvaranja povšnih odnosa i površne komunikacije. Odanost materijalizmu i odredjenost prema spoljašnjem svijetu su uzrok nedefinisanih porodičnih standarda. Uloga vaspitača kod formiranja jedne nove ličnosti je velika, zato se mora sprovoditi sistematksi osmišljen pedagoški nacrt vaspitavanja mladog pojedinca kao budućeg nosioca vrijednosnog sistema u skladu sa islamskim kodeksima koji jasno definišu životni ideal. U ravnoteži želja, misli i poriva, uvijek orijentisani ka onoj dobroj strani bez koje ljubav i plemenitost ne mogu egzistirati ljudi postaju opozicija. Kada se spomene investicija, prvenstveno se misli na investiranje u razvijanje ličnih intelektualnih, socijalnih i prije svega emotivnih sposobnosti, kapaciteta i vještina potrebnih za dostizanje nivoa potrebnog ljuskoj svijesti. Pogled na svijet mora imati jednu dimenziju  koju drže dva glavna stuba: optimizam i vrijeme. Prvi je stvar individue i karaktera, a drugi nepromjenjiv i nedostižan promjenama sa simptomom prolaznosti, jer vrijeme doista prolazi. Pozitivno shvatanje i gledanje svijeta je prije svega najbitniji uslov opstanka, ali i uspjeha. Stvaranje potpune duhovne ravnoteže i oslobadjanje čovjeka od strahova, smatram kao najbitniji uslov za početak. Možda je zato i teško početi… Samo procesom edukacije i potpunog shvatanja Kur’an-a i Sunnet-a se može neutralisati materijalizam i probiti zid koji razdvaja ljude…

Autor: Dženis Šaćirović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.