Marš mira u Prizrenu: Kosovo se saosjeća sa Srebrenicom

69
160

2Kosovo – I Kosovo se pridružilo prisjećanju na srebrenički genocid uoči njegove 20. godišnjice.

Skupština Kosova je na početku plenarne sjednice u četvrtak održala minut ćutnje u znak poštovanja prema ubijenima u genocidu.

Predsjednik Skupštine Kosova, Kadri Veseli, u kratkom govoru je podsjetio da je prije 20 godina u Srebrenici “počinjen najveći zločin u Evropi od završetka Drugog svjetskog rata, poznat kao masakr u Srebrenici“.

“Za dva dana je preko 8.000 muškaraca barbarski izmasakrirano od strane Miloševićeve vojske. Hiljade porodica su zauvjek uništene. Grad koji datira iz rimskog doba raspao se za par sati. Riječi ’genocid’ i ’etničko čišćenje’ ponovo su ukaljali ljudsku savjest”, kazao je Veseli, dodajući da je Milošević tri godine kasnije počinio isti barbarski zločin na Kosovu.

“Dvadeset godina od zločina u Srebrenici, i 16 godina od zločina u Prekazu, Izbici, Suvoj Reci, Meji, Đakovici, i u drugim djelovima Kosova, pravda još nije zadovoljena. Neophodno je da se pravda dostigne zato što nekažnjeni zločini donose novo zlo”, kazao je Veseli.

Bošnjački poslanik u Skupštini iz koalicije Vakat, Ćerim Bajrami, kazao je da su dva poslanika iz ove koalicije predložili Skupštini da usvoji Rezoluciju o 20. godišnjici genocida u Srebrenici. Međutim, predsjedništvo Skupštine, kako je on izjavio za RSE, nije smatralo da je potrebno usvojiti jednu takvu rezoluciju, uz obraloženje da već postoji Rezolucija o masakru u Srebrenici iz 2005. godine, u kojoj se, bez obzira na naslov, u tekstu pominje riječ genocid.

„U svakom slučaju, mi zahvaljujemo svima koji su iskazali razumijevanje u ovom Parlamentu za taj tekst rezolucije, koji nije dirao nikoga, već je u svojih sedam tačaka osudio čin genocida, izrazio saučešće porodicama žrtava, i pozvao na pomirenje, ali uz prethodnu osudu onih koji su taj zločin počinili… Mi kao Bošnjaci Kosova, a nadam se da uz veliku podršku većinskog naroda na Kosovu, pa i svih drugih naroda, možemo samo da izrazimo teško žaljenje i da poručimo svim tim ljudima da smo sa njima, da je Srebrenica samo jedno mjesto koje je označeno od međunarodnih sudova da se dogodio genocid, a takvih genocidinih radnji je bilo mnogo po BiH, i u našoj državi“, kazao je Bajrami.

A u multietničkom gradu Prizrenu u četvrtak uveče, pod pokroviteljstvom bošnjačkih nevladinih organizacija, biće organizovan „Prizrenski marš mira za Srebrenicu“.

Izvor: Agencije/facebook.com

3 4 7 8


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

POVEZANI ČLANCI

69 KOMENTARI

  1. Ovaj 1.SandzackaBrigadaHAMZA puno informacije bolan, ali jednu recenicu za neko bolje sutra, eto, ko sto napiso Ante, radi bolje sutra dosta je vestackog bratstva i jedinstva, pokusali par put, neide, bolje dobre komsije i susedi nego ko sto bilo, ne za mene i tebe, nego za decu buducu, nemoraju makar oni prolaziti teska vremena. Ja ratovo nisam, iz zemlje sam otiso pocetkom 70 tih godina, nemam nikakve veze sa sto desilo u Jugoslaviju, al mogu ladno svima reci, da je planirane cepanje Jugoslavije pocelo 1974 i da ovamo na zapadu ti Jugoslaviju bila ko trn u oko, samo je bilo pitanje vremena, mi smo znali ovamo da ce nazalost doci kraj Juge uz pomoc i mesanja zapadnih sila, ipak, dosta je dosta, koje je pocino zlocin nek mu se sudi i nek odgovara za to, jedna zrtva je suvise, bezobzira da li je Pravoslavac, Katolik ili Musliman.

  3. Zao mi je sto u najsvetlijem mesecu RAMAZANU, moram to reci ali najsladje j…nje srbaca je na Kosovu,i nije mala stvar kada takvu jednu srbijansku svetinju odlomis od smrdije ,sve im je dole najplodnije zemljiste kakve nema u Evropi ,crkve spomenici i to je sad pod Albanskom cizmom,dodje mi da zaplacem kad ono zapjeva ”ko da mi otme iz moje duse Kosovo” he…he..he…Hoce oni igrice e tako ce dobit po nosu jos po negde ,svescemo smrdiju na nekadasnji beogradski pasaluk samo polako braco i ovaj Prizrenski mars je dokaz jedinstva i suosecanaja sa bracom Bosnjacima istorija je pokazala da smo zajedno uvijek imali uspjeh, zato budimo spremni opet jer zivimo uz najpodmukliju naciju na svijetu koja je ovih dana konacno pred cijelim svijetom obelezena kao ”skart” genocidna pascat i tako ih treba i tretirat !!1

    • Pod Nato cizmom poturko mali ..
      Sta se uvjek hvalite tudjom silom cobani ..Za saku mundzosa po Srpskoj Bosni i Srbiji slavnoj i siptarsku narko gamad nam je najmanja briga..
      To mi odradimo rucnim radom caskom..
      A dotle da okrecete lijepo guzu na jednu stranu turcima a drugu amerima Hahahaha

      • Naseru, samo opusteno. Samo vi radite svoj posao – sad vam je vreme. Pa cemo i mi da radimo nas posao kada dodje nase vreme. Kad je Austrougarska zgazila Srbiju da li ste verovali da cemo da se vratimo ?
        Kada je Hitler zgazio Jugoslaviju da li ste verovali da cemo da se vratimo ? Ne verujete ni sada, znam ali…
        Sve sto radite – sebi radite, sada smo konacno odvojeni i vise nece biti Srba da zastiti svoje prijatelje, pobratime, komsije Albance. Sve cete da platite bez popusta

    • Ziv mi bio Nasko!
      Imas junacko ime i junacko prezime!
      Cestitam vam 3:0 protiv sumadije.
      Samo cvrsto sa fasistima i mirna Bosna, a mirno i Kosovo!

      • Sta tri nula, trecina pocrkala od nato uranijuma, trecina bezi preko grane kao pascad a trecina dole grca u bedi, idi pasi travu Hugomire

      • oljice,a trecina skace na vase cavke poput Cazima jer vam muski obolese …he…he..he..

  5. Ma jeste, briga njih mnogo za vas, jednostavno samo teraju kontru nama Srbima… To ti je ono prokleto – Samo neka je tebi loše, pa neka je meni i lošije…

  7. Sto su Boshnjaci uprpljali rabotu. Rat je bio znali su. Bolje da se suti da se ne dizu tenzije i da se radi na tome biti musliman. I cuvati sve pod naredbom Sherijata, pomagati u tome uspostavljanu Kalifata. Voleti komsije i susede bez obzira sto su kriscanske vere jer oni su u Kuranu Ehlukitabi. A mrzeti parazita unutar svoje kulture i vjere, to znaci moderniste , ideologiste, krivovjerce , ili liberalni muslimani kako se Boshnjaci nazivaju. Kad boshnjaci svoj Problem reshe, bice sami zadovoljni a bice im i Komshiluk zadovoljan. Sve ovo sto se desava je samo jedan ocigledan Znak NEMOCI Boshnjackog naroda. Dobar Znak nemoral Boshnjackog Naroda. I znak kad jedan Narod nezna kud, jer nema pomoci ni od turaka ni od Arapa. Jedini Izlaz je Tewhid, vracanje korenjima Islama. I sto prije zaboravite sta je bilo. Jes sam boshnjak volim svoje i znam na koji nacin volim svoj narod od grcke preko bugarske, makedonije kosova sandzaka pa sve do bihaca. jes smo jedan od najstarijih naroda na balkanu, jes imamo svoje kvalitete, svoju ideologiju, haman u ovoj globalnoj krizi gde ljudi cijeloga sveta traze nesto bolje, deni Izla oped Kazem je povratiti se korenima

  8. SandzackaBrigadaHamza – kad vec tako baratas podacima, aj nam opisi gde je nestalo 20 000 Srba iz Zenice, 20 000 Srba iz Tuzle, 20 000 Srba iz Mostara, 200 000 Srba iz Sarajeva, 10 000 iz Sanskog mosta ?

    • Funjarooo Gnjidavaaa;;;;;;SARAJEVO STE NAPUSTILI KAD VAS JE KARADZIC POZVO DA IZADJETE IZ GRADA;;;;;;TEK 1996 STE SE MASOVNO IZSELILI SAMI;;;;;;;;CESTIT SRBIN GENERAL JOVAN DIVJAK SE BORIO PROTIV CETNIKA U SARAJEVU CE TI SVE OBJASNITI;;;;;;;;;Sanski Most;;;;PRVI STE NAPALI GRAD PALILI UBIJALI ZAUZELI,MI SMO GA OSLOBODILI U CEMU JEPROBLEM GNJDIDOOO??????????SRBI IZ TUZLE NIKAD NISU BILI U OPASNOSTI;;;PA VASKO BOSNJACI NISU IMALI GROBNICE,KIDNAPOVANJA,UBIJANJA NOCU VADJENJA LJUDI IZ KUCA,TO JE VAS STARI RECEPT;;;;;;;;PITAJ RASU KARADZI-JA STO NEMA SRBA VISE U TIM GRADOVIMA,,,ZAR NE ZNAS ZA SNIMAK GDJE USH MLADIC GOVORI “GADJAJ TAMO NEMA MNOGO SRBA” U SARAJEVU UBIJO JE I VAS AKO TREBA;;;;;;;;;;;NIKAD NECETE MOCI DA MANIPULISETE I OPERETE RUKE OD SVIH ZLODIJELA 90IH TO TREBA DA ZNATE..

      • Hallo smraddzak kao brigadica..
        Smanji ton malo i stidise djedova i oceva fasista i najgorih monstruma iz drugog svjetskog.. Ko ste i sta ste vidilo se skim ste bili sa nacistima ..
        Skim ste danas sa islamskim fanaticima sa istoka i zapadnim ubicama iz nato sto vas tamane svud gdje stignu ..
        Srbi su castan i hrabar narod a 10% odpada sto ima u svakom narodu se davno poturcilo za saku para i hvala vam zato ostase sve junaci cisti kod nas koji se osim Boga nikog na zemlji ne boje..
        A vi ste sluge i poturice i bicete takvi dovijeka ,prsite se nesto samo ako ima ko jak iza vas.
        Nemos od ovce napravit vuka nikako..
        Zivjela Slavna Republika Srpska bre !

    • Niko ih nije otjerao. I sto je najvaznije nisu ubijeni. Milice, ti pricas o zivim ljudima a sta cemo za ubijene u Prijedoru i bijelim trakama koje su muslimani morali nositi? Sto ne pomenes masakr u Visegradu i onih 130 ljudi koji su zivi spaljeni, zasto ne pomenes Zvornik gdje su muslimani ubijani kao na serijskoj traci, zasto Milice??? Zasto ne pomenes da su sve ama bas sve dzamije porusene tamo gdje su srbi bili, u Banja Luci su srusili najstariju dzamiju i naravno sve ostale, muslimani nisu srusili ni jednu crkvu sve su ostale citave. Ovo je samo nekoliko primjera! Milice Milice……..

    • slaba ti ta wikipedia sa podatcima oljice ili milice svejedno,haj sve bih ti nekako i oprostio ali dje nadje tih 200 000 nestalih srbadije iz Sarajeva leba ti,oni srbi koji su ostali za vrijeme rata u Sarajevo su ili neki izginuli od svojih snajperista ili i dan danas zive tamo a oni sto su uhvatili sturu zbog rata su u srbistan i dan danas su tu,ene kaze oljica dvesta hiljada cega kamenja?

  9. Hvala vam braco! A brat je svako ko voli a ne ubija! Vidim da ce se i u mnogim Hrvatskim gradovima obiljeziti godisnjica genocida u Srebrenici! Da su pametni i gradjani Srbije bi se pridruzili i ogradili od te bagre koja je ubijala u njihovo ime i u ime “srpstva”! U svakom slucaju hvala i gradjanima Hrvatske koji dobro dobro znaju sto se dogodilo u Srebrenici!

    • Hrvati dapace osudjuju Srebrenicu,no da ne bi bilo novih Srebrenica i nove mrznje treba ukinuti BIH,svaki narod da je na svome i nitko vise da ne mrzi.

      • Ante ajde ti povuci granice! Vrlo je bitno sada jedi li Bosanac ili Hrvat iz Hrvatske? Trebalo bi pitati i gradjane Hrvatske dali zele da im se pripoje djelovi BiH! Zar ne? Najlakse je reci svakom svoje! Ali ajde pitaj Srbe sta je njihovo,pa pitaj Hrvate pa onda jos pitaj nas! I? Da bi svima udovoljio fali ti cca 200 000 000 000 000 kvadratnih kilometara teritorije! Da se svemir djeli malo bi ga bilo za bolesne umove!

      • Ja sam ratovao za Herceg Bosnu i ne zelim nikakvu unitiziranu BIH.Ne zelim da danasnja djeca ponovno ratuju jer smo dokazali da jedni sa drugima ne mozemo.Da je bila moguca BIH i SFRJ one bi zivjele i dalje,zakaj opet insistirati na BIH pa ratovati za dva destljeca,zar ti povjest nista ne govori

      • Povijest govori da ce se sve spajati i razdvajati! Eto to je povijest! Ona govori i opominje! Ali ti ne rece kako bi ti to podijelio a da nebude novog rata! Ako ti uspije bez rata a svi zadovoljni imaš moj glas! Ali Ante budi realan,sudbina je gorka i negine nam zivot jednih kraj drugih i to u BiH! Tesko da ce svijet dozvoliti podjelu,a da i dodje do nje mislim da mi samo bolje možemo proči! Tako da mi sve odgovara!

      • @ Ante srbine
        jedino pravedno rjesenje za cijeli Balkan je podjela srbije..
        Ante je porucnik sto jede gov na iz kante

      • Kako treba da bude Kosovo neovisno i kako je neovisno,tako treba bit neovisna i Herceg Bosna i Republika Srpska.Sto dulje BIH traje,to ce bit vise krvi.

      • Eh Ante i ja bih dosta toga ukinuo ali neke stvari su neukidive. Zar ne? BiH je prolazila i kroz teze vrijeme i opet opstajala i tako ce i u buducnosti opstati.

      • Ante koji se bori za republiku srpsku! E moj Ante,odavno ne prolaze te udbaške metode!

    • Znamo odlicno sta se desilo u Srebrenici i zato vam kazemo MRS.
      A jos bolje znamo koja je svrha ovoga laznog procesa-stvaranje mrznje prema Srbima, zelje za osvetom i unapred opravdanje zlocinca koji bi samo da se revansira. Ali nemojte imati sumnje da cete, pokusati nesto tek zestoko dobiti po nosu.

      • Nismo mi vi! Mi nasu djecu necemo uciti da su svi Srbi isti i da se treba osvetiti i ubijati im djecu! Kada bi to bila svrha ove rezolucije ja bi bio prvi protiv nje!

    • sta si tir atovaop ante u glavi ti kante,ti rata nisi vidio balavce jedan,kmecis po netu ko neandertalac tinejdzer,nisi ti vidio rata ali ako zelite zelje se mogu ostvariti,da Bog da ti u kuci bio

  11. Ови у Призрену би могли један други марш да одраде, марш у пичку материну.

  13. Ako se u cijeloj Bosni i Hercegovini trazi grad koji je prosao kroz najteze, ljudskom umu nezamislive muke, cije su stanovnike zlocinci krvavih ruku u kilometrima dugoj koloni mrtvih tijela otpremili s ovoga svijeta, grad kojemu su ubili dusu i pretvorili ga u pustinju, onda tu mora biti spomenut Prijedor. Ovaj grad u kojemu je samo prije koju godinu (1991.) zivjelo 49.454 Bosnjaka (44%) danas nema vise nista bosnjacko, osim masovnih grobnica u kojima su pokopani njegovi nekadasnji stanovnici, njih 30.000.

    U njemu nema vise onih sto su posljednje jezero – skoro vec samo lokva – od sanjanog ili stvarnog nekadasnjeg Mora Ljudi!… A tesko onoj vodi sto ostane odvojena kada se njeno More povuce! Spasa joj niotkuda nece biti!… Ali, neka se ta voda sjeti da je ona More u svakoj svojoj kapi! A nema te jare koja moze isusiti jedno More, i nema tog blata koje moze More progutati!

    Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na podrucju prijedorske opcine najgrozomorniji su od svih mucilista koje je svijet ikada vidio. U njima su zatocene Bosnjake klali kao zvijeri; gulili im kozu; zive ih spaljivali. Bosnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom ih masakrirali. Srpski su im zlocinci nozem djecu vadili iz utroba i na njihove ih oci komadali.

    Prijedorska mucilista su bila prva koja je svijet u Bosni i Hercegovini otkrio, a slike iz njih uzasnule su i najtvrdja srca.

    1) Omarska. – U ovom zloglasnom mucilistu srpski zlocinci su na najmonstruozniji nacin likvidirali vise tisuca Bosnjaka. Do srpsko-crnogorske agresije u ovom mjestu udaljenom od Prijedora 22 km u pravcu Banje Luke bio je rudnik zeljezne rude u kome je bilo uposleno 1.300 radnika. Koncentracioni logor u Omarskoj bio je aktivan 100 dana, i to od maja do augusta 1992., a kroz njega je proslo vise od 11.000 Bosnjaka s podrucja prijedorske, sanske, kotorvaroske, donjevakufske, varcarvakufske, jajacke, sipovske i drugih opcina. Zatocenici u ovom logoru kontinuirano su bili izlozeni najstrasnijim mucenjima: vadjene su im oci, odsijecani organi, lomljeni ekstremiteti; prisiljavali su ih da se medjusobno tuku, da jedni drugima odgrizaju genitalije, da jedni druge siluju; zive su ih bacali u vatru, posebno djecu; rastezali ih pomocu posebnih sprava za mucenje (tzv. skripova)…

    Najkrvavija stratista u ovom logoru bile su garderobe i kupatila upravnih zgrada GMK, tamosnja laboratorija i bivsa rudnicka kotlovnica, te hala separacije. Mnogi ubijeni i izmasakrirani odvozeni su na lokalitete kopa Jezero, kao i na kopove Omarske, starog rudnika Tomasice do kojeg se dolazi starim makadamskim putem preko kopa Jezero, u napustena rudarska okna Maricke i Gradina, te na branu Medjedja s jezerom koje se nalazi na lokalnom putu Omarska – Medjedja.

    U ovom logoru pocinjeni su svi moguci zlocini, kako ih analiticki klasificira Helsinki Watch: genocid, ubistva, silovanja, mucenja i maltretiranja, nezakonita hapsenja civilnog stanovnistva, progoni ljudi iz politickih, nacionalnih ili vjerskih razloga, pomaganja u izvrsenju zlocina… Upravnik ovog mucilista bio je Zeljko Meakic. Strazari su u njemu svaku noc u tzv. “bijeloj kuci” ubijali od 5 do 15 ljudi. Gomile mrtvih tijela bile bi pred tom “bijelom kucom” cijeli naredni dan. Zatvorenike su gonili kroz spalir i tukli ih svim i svacim.

    Nedzad Bejtic, nakon 503 dana, zatocenistva izisao je na slobodu, zajedno sa 210 svojih drugova. Najprije je bio zatocen u Omarskoj, potom na Manjaci i, na koncu, u Batkovicu. O svom stradanju u Omarskoj svjedoci:

    “Mucili su me i svezan sam bio na stolici, a krvnik me je udarao samo po nogama drenovim kolcem, kablom koji na kraju ima privjesak kao buzdohan od cetiri “C” i krst. Krst smo morali ljubiti dok on tuce. Drugi me je udarao samo aluminijskim linijarom (ostrikom) po kostima i usima. To je zestoko boljelo. Izvukli bi kaiseve iz cetnickih vojnih bluza i dvojica bi ih pilila po mom vratu dok krv ne otvore. Kosti na laktu nemam, jos me bole noge, vrske kostiju pod vratom su mi razbijene… Utrpavali su me u zeljezni ormaric. Imao sam 103 kg, a cetnik me je nogama kao vrecu utrpao u taj ormaric, a zatim prevrtao po podu. Kost kroz kost mi je prolazila.”

    Bivsi zatocenici Nehru Delkic i Nihad Kljucanin, takodjer, svjedoce o uzasu Omarske:

    “Grupa nas od 136 bila je izdvojena u Omarskoj za strijeljanje. Cetnici nisu imali nafte za autobus. Tako smo bili u jednoj sobi 4,5 x 4,5 m, svi nabijeni. U tim danima bahnuo je MKCK, valjda, i mi smo deportovani u Manjacu. Jednu takvu grupu od 160 momaka izdvojili su iz Omarske, malo su ih prihranili, obukli im bijele uzvratnice majice i maskirna vojna odijela i odveli u Kozarac, Radmilovo cetnicko, da bi ih sve pobili kao statiste u borbama. Oni su glumili “Zelene beretke” koje pale Radmilovo, a cetnici ga brane i osvajaju.”

    Prezivjeli zatocenici pricaju kako su prisilno morali jesti uginule golubove, piti mokracu i preradjeno motorno ulje.

    Ratni zlocinac Dusko Tadic, protiv koga se vodio krivicni postupak na Medjunarodnom sudu za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije u Hagu, imao je poseban uzitak da zive zatocenike sjecka na komade i vrhom noza ispisuje srpske simbole po njihovu tijelu. Na taj nacin umorio je policajca Emira Karabasica.

    Envera Alica zlocinci su danima mucili, da bi, na koncu, jednog zatocenika natjerali da mu zubima odgrize mosnje. Umro je u nesnosnim mukama. Sakacenje logorasa im je bila specijalnost, posebno vadjenje ociju i odsijecanje spolnih organa. Jedan od najvecih krvnika u prijedorskom kraju Zoran (Vukasina) Valavula, zvani Zune, najvise vremena provodio je u ovom logoru. Koga je on uzeo u svoj “tretman” nije ga pustao zivog. Svjedoci pricaju da je on likvidirao Mehmeda i Ilijaza Hadzica, Hameda i Jasmina Velica, Nijaza Sivca, Zijada Klipica, Osmana Husica, Alema Jakupovica i mnoge druge. Kada su objesili dvojicu brace Hameda i Muju Jukica, danima su se na vrelom suncu njihova tijela raspadala, a logorasi su morali biti tu i gledati taj grozni prizor bez mogucnosti da bilo sta ucine. Prica o stradanju Bosnjaka u Omarskoj naprosto nema kraja. Zbog toga je dug spisak Srba, ratnih zlocinaca, prijedorskog kraja za kojima je raspisan nalog za hapsenje od medjunarodnog suda u Hagu sa kog su samo neki privedeni zahvaljujuci snagama SFOR-a kao sto su Miroslav Kvocka, Mladen Radic i Zoran Zigic, zbog genocida koji su pocinili nad civilima u konclogoru “Omarska”.

    Amnesty International uzeo je izjave skupine Bosnjakinja koje su, kako se navodi, drzali bosanski Srbi u Omarskoj, po kojima se vidi da su one kontinuirano silovane.

    Postoje i mnogobrojna druga svjedocenja o zvjerstvima koja su Srbi pocinili nad Bosnjacima u Omarskoj, kakvo je i kazivanje jednog zatocenika koji je, pored mnogih drugih, boravio i u ovom koncentracionom logoru.

    Nusreta Sivac s jos tri zatocenika iz Omarske svjedocila je o stradanju Bosnjaka u ovom logoru na Konferenciji UN-a o ljudskim pravima u Becu u ljeto 1993. godine. Od 5.300 zatocenika, koliko je po njezinu saznanju bilo u vrijeme njena zatocenistva, bilo je i 36 zena koje su neprestano bile silovane od strane uprave i strazara u logoru.

    “Svaku noc bi izabrali jednu zrtvu koju bi mucili i silovali po cijelu noc. Najmladjih sest nisu prezivjele”, navela je ona.

    Bila je prisiljena raditi 14 sati dnevno u zatvorskom restoranu. U svojoj izjavi dalje je potvrdila da su srpski vojnici svakog dana vozili tijela ubijenih logorasa u obliznji “rudnik zlata”, gdje su njihova tijela spaljivana, kako bi prikrili svoje zlocine. Opisala je i kako su jednu grupu zatocenika cijeli dan mucili, a potom neke zive zapalili naocigled njihovih drugova. Jedna pravnica koja je bila zatocena u ovome logoru potvrdila je da je ovdje ubijeno 3.800 logorasa.

    Posebno su izdvajani, muceni i na kraju ubijani imami, ljekari, intelekualci i ugledni Bosnjaci. Tako je ratni zlocinac Zoran Zigic iz Prijedora u ovom konclogoru ubio 12 ljekara Bosnjaka, cak i svog ljekara iz Kozarca dr. Jusufa Pasica.

    2) Trnopolje. – U ovome mjestu, koje se nalazi 15 km juzno od Prijedora, Srbi su 27. maja 1992. godine formirali vise koncentracionih logora. Prostori na kojima su formirani konclogori bili su: Dom mladih, Osnovna skola, skladiste gradjevinskog materijala i sporstsko igraliste. Svi ovi objekti su bili ogradjeni bodljikavom zicom visine dva metra. Snimci tog logora, posebno fotografija logorasa Fikreta Alica nacinjeni su 5. augusta 1992. godine. U tim trnopoljskim konclogorima nalazilo se izmedju 5.000 i 8.000 zatocenika. Posto su logori otkriveni, skinuta je zica i postavljen natpis “Sabirni centar”. Upravnik logora bio je Slobodan Kuruzovic, direktor skole “16. maj” iz Prijedora. Medju zatocenicima bilo je mnogo zena, starijih i djece.

    Dana 21. augusta 1992. godine Srbi su povezli oko 250 zatocenika, od 17 godina pa nadalje, prema Travniku, navodno radi razmjene. Na Koricanskim stijenama, na Vlasicu svi su oni postrojeni nad jednom provalijom, a potom su na njih pucali iz automatskog naoruzanja. Posto su popadali u provaliju, po lesevima su ponovo pucali, kako niko ne bi prezivio. Od ovih nesretnika prezivjela su samo dvojica i o tome dali iscrpne izjave. Prema njihovu svjedocenju, za ovu masovnu egzekuciju Bosnjaka najodgovorniji je Dragan Mrdja. O ovom zlocinu pisao je i Helsinki Watch.

    Mnogi prezivjeli zatocenici iz Trnopolja posvjedocili su kako su srpski zlocinci nocu odvodili zene i potom ih silovali. Ovo je potvrdio Amnesty International. “Dvadeset dana nakon dolaska u logor bio sam svjedok silovanja djevojcice od 13 godina. Jedne noci su oko 20 djevojcica odveli iz Trnopolja prema Kozarcu. Ja sam s njima do tada bio u skoli. Oni su dosli po njih oko 12 sati nocu, zasli su po prostorijama, osvjetljavali lampom, odvodili djevojcice. Pola tih djevojcica vratile su se izmrcvarene, razderane odjece i one su nam pricale da su silovane. Plakale su i pricale svojim majkama, rekle su da su cetnici ubijali one koje su se opirale. O sudbini onih koje se nisu vratile ne znamo nista. Neke od prezivjelih tesko su se razboljele od posljedica…”

    Dva brata Mitrovica, jedan zvani Hibrid, a drugi Mladen, bili su strazari u ovom logoru. Nocu su uz svjetlo baterijske lampe birali medju zatocenicama mladje zene i djevojke, te ih izvodili i silovali. Medju muskarcima srpski su zlocinci birali poznanike i nocu ih odvodili na oko 300 m udaljen ribnjak “Sanicani” gdje su ih ubijali i u isti bacali. Ovdje je baceno preko 1.000 tijela ubijenih zatocenika. Velike zlocine u Trnopolju, takodjer, pocinili su braca Cavici, te Zare zvani Faca koji je svaki dan isao od spavaonice do spavaonice, trazeci svoje poznanike i vrsnjake kako bi ih mucio. Neke je i ubijao.

    Medju zatocenim Bosnjacima svoje kumove i komsije trazio je i zlocinac Zoran Zigic Ziga, bivsi policajac, a kad ih je pronasao, nad njima se divljacki izivljavao. Jedanput ga je, cak, upravnik logora, zloglasni Slobodan, razoruzao, jer je u nastupu bijesa pucao po zatocenicima.

    Nastavnik Mico Radulovic strasno je i krvolocno zlostavljao svoje ucenike i njihove roditelje. Medju najistaknutijim krvolocima svakako su i Dusan – Dule (Ostoje) Tadic i njegov brat. Oni su, naime, kao srpski policajci, u prvim danima agresije u Kozarcu ispred pravoslavne crkve sa saradnicima strijeljali preko pedeset redovnih i rezervnih policajaca Bosnjaka koji su se predali. Inace, Srbi u Trnopolju cinili su nevidjena zvjerstva. Sjekli su logorasima genitalije, tjerali ih da jedni drugima grizu testise i mucili ih jos na stotinu nacina. Uza sve ovo, zatocenici su muceni gladju i zedju: svaki treci dan dobivali su po komadic hljeba, tako da nisu bili u stanju da se krecu od gladi.

    3) Keraterm. – U ovoj nekadasnjoj tvornici keramickih plocica u Prijedoru Srbi su 26. maja 1992. formirali koncentracioni logor i u njega zatvorili 3.000 Bosnjaka. Upravnik ovog mucilista bio je monstrum s nadimkom Cupo, star oko 25 godina, a pomocnici su mu bili Zoran Zigic, Mladenko Cica, Dusko Sikirica, Dule Banovic i neki Knezevic. Srpski policajci iz Prijedora dirigirali su svim zlocinima sto su pocinjeni u ovom logoru.

    Nakon napada na Hambarine i Kozarac, srpski agresor je u ovaj logor zatvorio vise tisuca Bosnjaka i izlozio ih nevidjenom mucenju. Posebno su se zlocinci nasladjivali promatrajuci zatocenike u samrtnickom hropcu, posto su ih prethodno do smrti pretukli. Toliko bi ih, naime, izmucili da bi smrt dosla kao milost. Pustali su ih da umiru danima. Tako su, naprimjer, najprije stravicno mucili Emsuda (Safeta) Bahonjica, tridesetogodisnjeg mladica kome su polomili casice na koljenima i gotovo sve kosti, a onda ga ostavili, tako da je punih sest dana umirao u najtezim mukama.

    U logoru Keraterm izvrseni su masovni pokolji Bosnjaka. Kada je prilikom napada na Kozarac ubijen brat predsjednika tzv. Crvenog krsta pri logoru, srpski zlocinci su izvrsili odmazdu nad zatocenicima i po kratkom postupku prve noci likvidirali 230, druge 50, a trece 30 Bosnjaka. Od 30. maja do 4. juna 1992. u ovom logoru ubijeno je vise od 1.000 Bosnjaka. Krajem jula iste godine za jednu noc u “paviljonu br. 3” ubijeno je vise od 1.200 Bosnjaka. Razlog tog monstruoznog pokolja bilo je to sto su strazari zatekli neke zatocenike da klanjaju.

    Medju najkrvolocnijim muciteljima prezivjeli zatocenici spominju sinove Pilipa Koncara – Branka, Milana i Petra. Njih trojica su u noci 26. na 27. juli 1992. izmedju jedan i dva sata poslije ponoci usli s mitraljezima u trecu spavaonicu ovog logora u kojoj je bilo 250 logorasa, uglavnom iz Hambarina, Carakova, Biscana i Rakovcana, i na njih otvorili vatru. Pred svanuce, pokupljeni su svi ubijeni i tesko ranjeni, kao i zatocenici iz druge barake, potrpani u sleper i odvezeni u nepoznatom pravcu. Od tada im se gubi trag. Na putu kojim je otisao sleper ostao je sirok krvav trag. I sinovi Srete Ba-novica, blizanci Zoran i Goran, bili su pravi monstrumi. Svakodnevno su divljali po logoru. Sta su sve radili N. D. iz kozarca prica:

    “Boze Jedini, sta li im sve ne pada na pamet! Izvode logorase na pistu logora, muce ih na stotinu nacina, gase im cigarete na usnim skoljkama, urezuju im krstove na licu, celu ili grudima, tjeraju da pjevaju cetnicke pjesme, probadaju nam ruke bajonetama, tjeraju da jedni druge tucemo. Kad ponekad i dobijemo nekakav obrok, komanduju trk u spavaone i pucaju za nama u noge. A ranjeni nisu smjeli ni pomisliti da traze ljekarsku pomoc. Mnogi su umirali u najvecim mukama. Njih dvojica su pred nama svima ubili jednog momka, dana 2. augusta, starog 23 godine…”

    Dana 27. jula 1992. ubijeno je 149, a ranjeno 45 zatocenika. Lezali su razbacani po cesti, da bi ih odvezli kamionima u masovnu grobnicu u Tomasici. Za zakopavanje ubijenih logorske vlasti uzimale su svakodnevno po 10-20 zatocenika i oni se vise nisu vracali u logor. I ubijene i ranjene logorase odvozili su u kop Jezero. Jednog dana tamo je odvezeno preko 100 ubijenih i 59 ranjenih logorasa.

    Ratni zlocinac Zoran Zigic je 22. jula 1992. ubio 169 neduznih ljudi. Oni koji nisu odmah umrli iskrvarili su jer im niko nije smio pomoci. Ostrinu svoga noza provjeravao je odsijecajuci usi zatocenicima, npr. Suadu Halvadziji. Na ocigled brojnih logorasa zaklao je Sefika Sijacica, Mehmeda Kljajica, Esada i Nermina Musica, Ibrahima i Zaima Hamulica, Idriza Jakupovica, Idriza i Dzemila Mezica i mnoge druge.

    Uvjeti u logoru bili su stravicni. U jednoj prostoriji nalazilo se izmedju 200 i 300 zatocenika. Nuzdu su vrsili u bure. Bili su bez ikakva lijecnickog nadzora, tako da su cesto umirali od zadobivenih rana koje su se inficirale. Ako je logorase trebalo prebaciti u neki drugi logor, a tamo nije bilo mjesta, “visak” su ubijali, obicno masovno, u prostoriji. One koji su pokusali da se spase navaljujuci na vrata, strazari su ubijali iz pusaka.

    U ovom logoru zlocinci su organizirano izvodili silovanja. Njih je naredjivao osobno upravnik Cupo. Silovanjima su bile izlozene i djevojcice od sedam godina, koje su nakon toga umirale. Jednu zenu neprestano je silovalo 20 zlocinaca. Prezivjele zrtve obicno su ubijane na svirep nacin.

    4) Topola. – Ovaj logor nastavio je s radom i kada su ostali na ovom podrucju zatvoreni. O zvjerstvima koja su tamo vrsena nista se jos uvijek ne zna.

    5) Jaruge.-

    6) Karan.-

    7) Tomasica. – U napustenom rudniku u ovom mjestu 20 km juzno od Prijedora Srbi su drzali preko 4.000 zatocenih Bosnjaka. Ovaj logor bio je odredjen za likvidaciju svih zatocenika koji su tu dovedeni. To se obicno cinilo po kratkom postupku. Iz ovog logora se, prema izjavi prezivjelih logorasa s podrucja Prijedora, niko ziv nije vratio. Na ovom lokalitetu postoji vise masovnih grobnica ubijenih Bosnjaka. To su napustene rudarske jame u koje su tijela ubijenih dovozena kamionima iz Hambarina, Prijedora, Kozarca, Keraterma i drugih mjesta.

    8) Djela. – U ovom selu bilo je zatoceno vise od 220 Bosnjaka.

    9) Kevljani. – Ovdje je, takodjer, bilo zatoceno blizu 2.000 Bosnjaka.

    10) Brezicani. – I ovdje je bilo zatoceno oko 2.000 Bosnjaka.

    11) “Sportski centar” u Prijedoru. – U njemu je bilo 2.600 zatocenih Bosnjaka.

    12) Rudnik Ljubija. – Brojao je oko 2.300 zatocenika.

    13) Sivac. – U ovom selu bilo je zatoceno 238 Bosnjaka. Prilikom njihova hapsenja 14. juna 1992. ubijeno je nekoliko stotina ljudi, koje su zakopali u masovnoj grobnici na mjesnom groblju i po njivama unaokolo. Jedna masovna grobnica nalazi se tridesetak metara od mekteba.

    14) Senkovac.

    15) Majdan.

    16) Logor “Ciglane” u Prijedoru. – U njemu je bilo zatoceno oko 1.000 Bosnjaka svih uzrasta, pa i citave obitelji. Zene su silovane, a djeca bacana u plamtecu pec. Teroristi ratnog zlocinca Vojislava Seselja izdvajali su po pet zatocenika i ubijali ih iz pistolja ili nozem.

    17) Logor u Puharskoj.

    18) Hrustovo. – U garazi Hruste Merdanovica srpski zlocinci su samo u jednom danu bombama ubili 30 Bosnjaka.

    19) DIP “Jela” blizu Kozarca. – Konclogor u kome su pripadnici srpskih oruzanih snaga silovali Bosnjakinje.

    Podrucje Kozarca sa dvanaest njegovih sela (Kozarusa, Kamicani, Mujkanovici, Brdjani, Trnopolje, Kevljani, Hadzici, Jakupovici Donji, Jakupovici Gornji, Kararici, Sivci i Hrnjaci) najvise je nastradalo. Sruseno je svih dvanaest dzamija na podrucju te mjesne zajednice. Pocinjena su masovna ubistva Kozarcana, a mnogi su odvedeni u koncentracione logore. Veliki broj Bosnjaka se iz tih konclogora nikada nije vratio. Oni koji su prezivjeli i dalje trpe strasne posljedice fizicke i psihicke torture.

    20) Mrakovica na Kozari.- Cetnickim zlocinima u prijedorskom podrucju nije bilo kraja. Nisu im bila dovoljna ubijanja i maltretiranja, te silovanja, nego su se bavili i prodajom djevojaka Bosnjakinja. Tako su zarobljene djevojke odvodjene na Mrakovicu, na Kozari, gdje su ih drzali u zatocenistvu i gdje su dolazili artiljerci i “junaci” Republike Srpske kojima je komandirao pukovnik Radmilo Zeljaja. Ni jedna od tih Bosnjakinja vise nikada nije vidjena, pa je pretpostavka da su nakon kontinuiranih silovanja pobijene. Jedan od fantomskih trgovaca bio je i ratni zlocinac Zoran Zigic, monstrum iz Prijedora, koji treba za svoje zlocine odgovarati pred medjunarodnim sudom u Hagu.

    21) Brezina.-
    22) Tukovi.-
    23) Kratelj.-
    Svi prijedorski imami prosli su kroz jedan ili vise spomenutih srpskih kazamata, medju kojima i muftija Hasan -ef. Makic. Dvojica imama su ubijena, a dvojici se gubi svaki trag.

    • Sta kazes Tuzlanska kolona , Bratunac, Ozren , Sarajevo itd.. .
      Imas pravo potpuno ..
      A za Srebrenicu pitaj orica i Izetbegovica il nato
      objasnice ti oni..

      • da Bog da vam se radjala djeca retardi pa vam za lijekove trebalo cetnicki fasisti,samo se opirite sudbini za 50 godina vas nece biti

  14. Pokolj u Doboju odnosi se na niz ubojstava i ratnih zločina koje su počinili JNA i srpska paravojska, poglavito “Martićevci” i Beli orlovi, u okolici i u samom Doboju od travnja do jeseni 1992 tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Vrhovni sud Düsseldorfa je u presudi protiv Nikole Jorgića 1997. zaključio da su ti zločini su bili čin genocida.Prema presudi vrhovnog suda Düsseldorfa, od travnja do jeseni 1992. su JNA i srpske paravojske krenuli u koordiniranu akciju etničkog čišćenja područja Doboja. Elementarni temelji egzistencije Bošnjaka i Hrvata su uništeni silom u tom području: sredstva su bila uništavanje kuća, kulturnih i religioznih građevina i cijelih sela i gradskih četvrti, masovna ubojstva, pljačkanje, ucjene i od vlasti toleriran teror paravojnih postrojbi.Uhićeni muškarci su nezakonito odvedeni u sabrine logore u kojima su vladali neljudski uvjeti, a morali su vršiti prisilni rad i trpiti maltretiranja stražara.

  15. Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada.Trajala je 44 mjeseci, od 5. travnja 1992.do 29. veljače 1996. godine,što je tri puta duže od opsade Staljingrada, a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno. Sveukupno je ispaljeno oko 50.000 tona topničkih projektila na grad kao i raznorazne paravojne formacije. Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacka radi napajanja, gdje su često bili izloženi vatri snajpera.Opsada u Sarajevu je uzrokovala 14.011 žrtava, od čega je 7.808 ljudi preminulo 1992. a 3.392 1993. godine, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima. Doktori glavne bolnice u gradu su javili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno.

    • Да међународни односи нису били као што су били, не бисте ви ни дигли главе, него бисте причали о томе како смо једно.

  16. Pokolj u Bijeljini odnosi se na događaje 1. travnja 1992. kada su srpske paravojne postrojbe predvođene Arkanom upale u Bijeljinu i nasilno preuzele vlast u tom gradu.Iako je već tada trajao nasilni raspad SFRJ, još nije bilo rata u samoj Bosni i Hercegovini, tako da su mještani Bijeljine ostali potpuno iznenađeni vojnom akcijom u gradu te su je dočekali potpuno nespremno. Smatra se da je tim činom započeo rat u Bosni i Hercegovini. Tijekom tog preuzimanja, najmanje 48 civila je ubijeno,a leševi su danima ostavljeni ležati po ulicama.Teror se međutim nastavio i sljedećih mjeseci u obliku pljačkanja, silovanja,[5] ubojstava i protjerivanja Bošnjaka. Vrhunac se dogodio u rujnu, kada je Srpska demokratska stranka (BiH) odlučila potpuno istjerati sve preostale Bošnjake. Sastavljen je spisak ne-Srba, a Beli orlovi i Srpska dobrovoljačka garda su potom izvršili ubojstva građana i bacali ih u Drinu. Lokalne džamije su uništene.
    Tada se tijela ubijenih uklanjaju a u grad dolazi visoka delegacija bosansko-hercegovačkih vlasti, predvođena Biljanom Plavšić, i proglašava “oslobođenje Bijeljine” koju pripajaju Republici Srpskoj.TV Novi Sad objavio je svojedobno prilog o događaju u kojem okrivljuje “muslimanske ekstremiste” za ubojstva ljudi a srpske vojnike kao osobe koje uvodi red i mir.

    Fotograf Ron Haviv pozvan je osobno od Arkana radi snimanja fotografija “oslobađanja Bijeljine”, zapravo ubojstava ljudi, među njima prizor srpskog vojnika netom prije nogom udara ranjenu bošnjačku ženu na tlu te čovjeka koji moli za život minutama prije nego su ga vojnici bacili sa četvrtog kata kroz prozor zgrade. Kada je Haviv uspio pobjeći u inozemstvo i objaviti slike, Arkan je izdao nagradu za njegovu glavu.

    Procjenjuje se da je oko 10.000 Bošnjaka protjerano iz općine Bijeljina, od toga 3.000 u rujnu 1994.Prema iskazima prognanih, uniformirani ljudi su im pokucali u ponoć i obavijestili ih da moraju napustiti svoje kuće za pet minuta, a prije odlaska su ih često opljačkali.

  17. 7. aprila 1992. godine počelo je političko i vojno preuzimanje općine Foča, prvim vojnim akcijama u gradu. Srpske snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine jula 1992.
    Od početka aprila do sredine jula 1992. srpske snage su sprovodile opširan napad usmjeren protiv bošnjačkih civila u području općina Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga: vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je uvijek isti šablon: Kuće Bošnjaka su sistematski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tokom pomenutog napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka je zbrisano iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.

  18. Za ratni zločin u Zvorniku, po optužnici koju je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije podiglo 12. avgusta 2005. godine, za krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva u Zvorniku optuženi su ratni predsjednik opštine Zvornik Branko Grujić, komandant TO Zvornik Marko Pavlović čije pravo ime je Branko Popović iz Sombora, te pripadnici paravojne formacije “Žute ose” Duško Vučković zvani Repić iz Umke, Dragan Slavković iz Kraljeva, Siniša Filipović iz Rume, Ivan Korać i Dragutin Dragićević.

    Oni se terete da su od početka maja do polovine jula 1992. u opštini Zvornik prisilno preselili muslimanske civile iz sela Kozluk i Skočić u Mađarsku i ubili najmanje 19 civila u Domu kulture u Čelopeku i na poljoprivrednom dobru Ekonomija i u mestu Ciglana.

    Za prisilno preseljenje 1.822 muslimanskih civila u Mađarsku optuženi su Grujić, tadašnji predsednik opštine Zvornik, i Popović, tada komandant Štaba Teritorijalne odbrane u Zvorniku. Za ubistva muslimanskih civila u Čelopeku, na Ekonomiji i Ciglani, pored Grujića i Popovića, optuženi su pripadnici jedinice “Žuta osa”, u sastavu TO Zvornik, a to su Vučković, Slavković, Korać, Filipović i Dragićević. Prema optužnici, u Domu kulture bila su zatvorena 163 civila muslimanske nacionalnosti koje su pripadnici jedinice “Žute ose” zlostavljali. Nekima su urezivali krstove noževima na čelo, neke su sakatili ili su ih primoravali da se međusobno biju uz obećanje da će pobedniku poštedeti život. Ni to nije bilo dovoljno. U jednom trenutku, izveli su očeve i sinove na binu Doma kulture, naterali ih da se skinu i primorali ih na protivprirodni blud.

    Ovaj zločin se, sudeći prema svireposti, svrstava među najgore zločine počinjene tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije.

    “Velika sramota je što se optuženi terete za samo jedan mali dio od onoga što su uistinu počinili u Zvorniku. Deportovana je kompletna opština Zvornik. Što se tiče bošnjačke populacije, tu je bilo predviđeno etničko čišćenje. Pobijeno je oko 1.300 ljudi, oko 460 ljudi je stradalo kasnije u Srebrenici, gdje su našli utočište 1992. godine. Dakle, što se tiče Zvornika, oko 1.700 ljudi je stradalo”, kaže predsjednik Udruženja nestalih i ubijenih Bošnjaka Zvornika Ahmet Grahić, komentarišući optužnicu.

    On smatra da bi optužnica u slučaju Zvornik trebalo da obuhvati i događaje u Bijelom Potoku, Kamenici i Karakaju. “U to vrijeme nije bila formirana nikakva vojna jedinica, i ubijeni su mahom bili civili koji su u okruženju držani po mjesec – dva, i na kraju je izvršena njihova deportacija, odvajanje i ubistva. Od ukupnog broja stradalih 20 do 30 odsto su djeca”, kaže Grahić.

    Bijeli potok

    Najveća tragedija dogodila se u Bijelom potoku.

    “U Bijeli potok su 1. juna dovedeni Bošnjaci iz sedam zvorničkih mjesnih zajednica. Kada su iz Bijelog potoka deportovani muškarci, istog dana su deportovani i članovi njihovih porodica, ali ne odmah prema Mađarskoj nego prema Tuzli do sela Memića. Deportacija koja je išla preko Srbije i Mađarske dogodila se tek nakon 27 dana”, pojašnjava Grahić.

    “Potrpani su u kamione, muškarce su odvojili od žena, roditelje od djece. Svi oni koji su bili sposobni za vojsku pohvatani su i odvedeni u srednjoškolski Centar u Karakaju. Autobusima “Drina transa ” iz Zvornika prevezeni su do Pilice, odakle su vraćani u Karakaj, u nekakvu staru klaonicu prema Drini, gdje su ubijeni. To su poslednje informacije o tom maskru kojim se optužnica ne bavi”, kaže Grahić.
    Ističe da porodice poginulih i nestalih traže i da se slikovito prikaže deportacija zvorničkih Bošnjaka u Klisu 31. maja 1992. godine, a potom u Bijeli potok, gdje su ih čekali kamioni za prevoz rude.

    Navodi da bi se na optužnici morala naći imena svih ključnih ljudi opštine Zvornik koji su tom periodu vodili vlast i politiku.

    “Mnogo više ljudi bi trebalo da odgovara za zločine koji su se desili u Zvorniku. Odgovorni se moraju naći pred licem pravde, jer nas niko ne može ubjediti da ključni ljudi opštine Zvornik i Kriznog štaba nisu znali za kompletan proces protjerivanja i pogubljenja”, kaže Grahić.

    Najavljuje da će predstavnici Udruženja, iako ne sumnjaju u fer sudski proces, budno pratiti šta se dešava i da će, ukoliko uvide nepravilnosti u toku suđenja, svoja prava tražiti kod viših međunarodnih instanci.

    Hakija Smailović, sekretar Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik takođe ističe da je mnogo više ljudi odgovorno za zločin u Zvorniku od broja onih kojima se danas sudi u Beogradu.

    On kaže da je Kantonalno tužilaštvo Tuzla dostavilo detalje u vezi sa nekim od počinjenih zločina u Zvorniku, ali mu nije poznato da li se radi konkretno o slučajevima u Bijelom potoku, Kamenici, i Karakaju.
    Međutim, njegova verzija o zločinu u Bijelom potoku razlikuje se od Grahićeve, jer on tvrdi da su muškarci koji su od porodica odvojeni u Bijelom potoku strijeljani u Pilici, a ne kod stare klaonice na Drini.

    Navodi da je iz grobnica koje su do sada otkrivene ekshumirano 601 tijelo, od kojih je 300 identifikovano.

    “Ove idetifikacije dovoljno govore o obimu zločina koji je učinjen. To su argumenti i dokazi koji svjedoče o svim dešavanjima u Zvorniku. Kantonalno tužilaštvo Tuzla radilo je na prikupljanju podataka i svjedoka. Činimo sve što možemo da se što više svjedoka obrati Kantonalnom tužilaštvu kako bi dali izjave za proširenje optužnice”, kaže Smailović.

    I dok predstavnici bošnjačkih udruženja ne kriju nezadovoljstvo optužnicom i traže njeno proširenje, srpska politička javnost, kao i nevladine organizacije i udruženja u RS ne bave se ovim pitanjem na taj način.

  19. Pokolj u Višegradu bio je ratni zločin kojeg su počinile srpske paravojne postrojbe na početku rata u Bosni i Hercegovini u proljeće 1992. kada je započeo cijeli niz etničkog čišćenja i masovnih ubojstava bošnjačkih civila u Višegradu.

    Prema procjenama, protjerano je oko 14.000 Bošnjaka, a Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) registrirao je 1.760 žrtava zločina u Višegradu, od čega 100-tinjak djece, čime je to jedan od deset najvećih pojedinačnih pokolja rata. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je Višegrad bio podvrgnut “jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja.Višegrad je 1991. imao oko 25.000 stanovnika, od kojih su 63 % bili Bošnjaci a 33 % Srbi

  20. Prvi genocid

    nad muslimanima dogadja se u periodu od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava velika kolektivna tragedija bosnjacko-muslimanskog naroda, koja se dogadja tokom i poslije velikog beckog rata izmedju Turskog carstva i Austrije. Posto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u Madjarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, i Boki Kotorskoj, svi muslimani koji se iz ovih zemalja i krajeva nisu uspjeli pravovremeno povuci u Bosnu i druge krajeve juzno od Save i Dunava bili su, vrlo brzo kao muslimani Spanije prije dva vijeka, pobijeni, protjerani, asimilirani i prevedeni u katolicku vjeru. Organizator ovog genocida bila je Katolicka crkva. Svi pomenuti krajevi bili su puni sa dosta spomenika islamske civilizacije: dzamija, bezistana, hanova, biblioteka, karavansaraja, tekija, turbeta i medresa svi su poruseni i unisteni. Za 160 godina vladavine muslimana u ovim krajevima nije porusena ni jedna crkva i katedrala, hriscani katolici uzivali su sva ljudska, vjerska, kulturna i imovinska prava. Umjesto zahvalnosti i tolerancije prema muslimanima, krscani tih krajeva u ime njihove religije primjenjuju staro pagansko-firaunsko (faraonsko) pravilo: Cija drzava njegova je u njoj i religija, kao da su oni stvoritelji zemlje, a ne Bog. Za prvi genocid nad muslimanima najbitnije je reci da su ratovali Turska i Austrija, a da su zrtve bili muslimani Bosnjaci.

    Drugi genocid

    nad muslimanima dogadja se na prijelazu iz XVII u XVIII vijek, tacnije 1711. godine uoci Badnje veceri. Te noci izvrsena je takozvana “istraga poturica”, kada je hiljadu muslimana bilo pobijeno, a jedan mali dio izbjegoa je u Niksic u selo Tudjemile kod Bara. Organizator ovog genocida koji se dogodio na prostoru stare Crne Gore bila je Crkva, ali ne katolicka vec pravoslavna. Svi ti motivi opjevani su u “Gorskom vijencu”.

    Treci genocid

    nad muslimanima dogadja se na prostoru Srbije izmedju 1804. i 1820. godine kao posljedica Prvog i Drugog Srpskog ustanka. Kljucnu ulogu u trecem genocidu nad msulimanima odigrala je pravoslavna crkva, srpski istoricari, politicari i pjesnici poput Njegosa. Karadjordjevi ustanici 1804. godine napali su bosnjacko-muslimansko stanovnistvo Sjenice i ubili oko 5000 muslimana – masakrirali djecu, starce i zene.

    Cetvrti genocid

    nad muslimanima dogadja se u periodu izmedju 1830. i 1867. godine kao posljedica Hatiserifa iz 1830. kojim je Srbija stekla status vazalne autonomije unutar Osmanskog carstva, ali i mogucnost da iseli i protjera muslimane – Bosnjake iz Uzica, Cacka, Sapca, Sokola i Beograda. Sve pomenute muslimane – Bosnjake Porta naseljava u Bosnu – Bosanski Samac i Orasje.

    Peti genocid

    nad muslimanima uglavnom Albancima i Bosnjacima dogadja se na prostoru Srbije i Crne Gore izmedju 1876. i 1878. godine. Odlukama Berlinskog kongresa Srbija i Crna Gora sticu potpunu nezavisnost, ali uveliko prosiruju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno prosirila niskim, pritskim, toplickim i vranjskim okruzima, a Crna Gora u Hercegovini (Niksic, Grahovo, Bilece i Trebinje). Toplicki i Vranjski kraj u velikom procentu naseljavali su Albanci muslimani, danas ih uopste nema na tim prostorima. U razdoblju od 1862. do 1878., za svega 16 godina nestalo je nekoliko stotina dzamija, mnoge sahat-kule, biblioteke, hanovi, bezistani u Beogradu, Sapcu, Uzicu, Sokolu, Nisu, Pirotu, Prokuplju, Kursumljiji i Vranju i protjerano i ubijeno na desetine hiljada muslimana – Bosnjaka i muslimana Albanaca. Grad Niksic 1876. godine naseljavali su 98% muslimani Bosnjaci da bi 1879. ovaj grad ostao bez Bosnjaka, jer su se niksicki muslimani pokrenuli na veliki muhadzirluk prema Turskoj, Sandzaku, Albaniji, Kosovu i Bosni. Sve pod pritiskom nove crnogorske vlasti koja je Bosnajcima – muslimanima pokazala put za Tursku, tako su muslimani Niksica sa velikim bolom napustili svoj vatan i svi su se uputili u puste krajeva Anadolije, da se vise nikad ne vrate, jer nisu htjeli da im sudi kaurin.

    Sesti genocid

    nad muslimanima (1878 – 1910) Posljedica je austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. U ovom periodu pokrenuo se veliki val muslimana – Bosnjaka prema Sandzaku, Turskoj, Kosovu i Makedoniji, gdje je tada bila jos uvijek turska vlast.

    Sedmi genocid

    nad muslimanima Sandzaka i Crne Gore, kao i pokusaj nasilnog pokrstavanja muslimana u Plavu i Gusinju. Bilans zrtava onih koji nisu htjeli pokrstavanje odvedeni su u bukagijama na mjesto Previju kod Andrijevice, gdje je streljano 850. Za deset dana u Gusinju pokrstili su 12.500 Bosnjaka i Albanaca. Posljedica ovog genocida je Prvi i Drugi Balkanski rat (1912 – 1913).

    Osmi genocid

    nad muslimanima traje od Kraljevine SHS 1918. do 1941. zivot Bosnjaka muslimana i Albanaca muslimana u Kraljevini Jugoslaviji nije imao nikakvu vrijednost, muslimani Sandzaka i Hercegovine, Crne Gore i Kosova bili su izlozeni genocidu. Primjer, u selu Sahovicu, opcina Bijelo Polje, u Sandzaku 7. novembra 1924. na sami Kurban bajram, bez ikakvog povoda Crnogorci su ubili 2.500 muslimana Bosnjaka. Prema sjecanjima nekih prezivjelih Bosnjaka culi su kako jedan Crnogorac kad je ugledao jednog starog muslimana koji kolje kurban reko je drugu pored sebe: “Vidji ona Turcina sto kolje brava, bice nas brav.” I neduzna starca objese i oderu ga ziva i izvade njegovo srce i bace ga psu da pojede, pas pomirise i nehtjede srce pojesti, a taj koljac rece: “Ni pas nece tursko srce!” Sve je jasno nema komentara. Ovo hajvani ne rade sta su ovi uradili na hiljade Bosnjake u Hercegovini i Crnoj Gori i Albanaca na Kosovu po narudzbi i planu je ubijeno, da za to niko nije odgovarao. Sve je to imalo za cilj etnicko ciscenje i izmjena etnicke karte i iseljavnaja za Tursku. Tokom 1925. godine 50 000 Bosnjaka iselilo se iz nekoliko sandzackih gradova za Tursku.

    Deveti genocid

    nad muslimanima traje od 1941. – 1945 Drugi svejetski rat odnio je 103 000 zivota musliamnske populacije. Najvise muslimana nastradalo je od cetnickog, komsijskog noza, sto ih je stigao na kucnom pragu, u avliji i na njivi. U prvih deset genocida muslimani se nikako nisu oruzjem surpostavili svojim koljacima i zlikovcima.

    Deseti genocid

    nad muslimanima je najveci i najsuroviji u Bosni i Hercegovini. Poceo je aprila 1992. godine i trajao do 1995. godine. Ovaj rat dugo se pripremao, a odvijao se naocigled cijelog svijeta. Protiv jednog malog bosnjackog muslimanskog naroda u Evropi ucestvuju Srbija, Crna Gora i Hrvatska da ga u potpunosti uniste. Po prvi put bosnjacki muslimanski narod u srcu Balkana organizuje svoju vojsku, policiju i drzavu da se suprostavi najmodernijim, armijama Evrope i svijeta i da se odbrani i opstane u srcu Evrope. Ovaj rat 1992-1995 god. progutao je 250 000 muslimana. Istu sudbinu i strasan genocid i egzodus od srpske cetnicke armije dozivio je albanski – muslimanski narod tokom 1998/99.

  21. GNJIDAMA BILO MALO ZLODIJELA U BOSNI,PA OPKOLISE I NOVI PAZAR,PRIJEPOLJE,PRIBOJ TOPOVIMA(cekali naredjenje da gadjaju)..OD UBIJANJA I PLJACKANJA U ZVORNIKU,FOCI,VISEGRADU,SREBRENICI,BILJELJINI itd..SU BILI PREMORENI (a imali bi Gubitke) PA ZATO NE KRENUSE…ONAJ KO SE HVALI MEDJULJUDSKIM ODNOSIMA U SANDZAKU NEK SE OBJESI..SVE TE KOMSIJE BI GA ZAKLALI U TOM TRENUTKU,SAD GLUME(finocu,antifasisti su itd) A OSTRISE NOZEVE 94te PRED BOSNJACKOM DJECOM U SKOLAMA

  22. Ko su srbi ?……Narod Vlasko-Turskog gena sa nekih 70%..jedan od dokaza su VLASKA I TURSKA PREZIMENA–BULAT/Bulat–ovic,KARADZI/KARACI–Karadzi-c,BAYAT–Bajat-ovic,SORMAZ,DINKIZ/Dinkic,ODAL–Odal-ovic,AMIDZI/AMICI–Amidzi-c,DODIK,TUFEGDZI/TUFEGCI–Tufegdzi-c;;;;;;;;;;;;;;;;;;;Poznati po FASIZMU,LOPOVLUKU,MRZNJI,GENOCIDU (priznati kao taki u cijelom svijetu),KUKAVICE(pozati po ubijanju Djecaka,Silovanju Zena i Djece,Zlostavnjanju:::::::::::::::KADA OSJETE OTPOR-ODMA TRAZU PREGEVORE !!!!!!!!!!!!!! KAD NISU U PRILICI DA UBIJAJU=ODLAZU GENOCID ZA NEKOLKO GODINA,DA SE PRUZI PRILIKA ( do tad glume,i traze NEKA POMIRENJA OD NEKOGA koga ubijaju)…..U BORILACKIM VJESTIMANA IH UOPSTE NEMA,,,SVAKU BORBU PROTIV ALBANACA i BOSNJAKA GUBE NOKAUTOMIMA TESKIM;;;;;;;Jadni i bjedni borci!!!!TAJ OLOS SE NIKAD NE MJENJA !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! VALJDA TREBA SVAKOME DA JE JASNO!!!!!!!!! MONSTRUMI MORAJU BITI DOTUCENI DA NIKAD NIKOGA VISE NEMOGU DA DIRNU!!!!!!!!!!!!!!!UNISTIMO CETNIKE(turska rijec-pjesadinac) !!!!!!!

    • Поносан сам на турску крв у својим генима, као и на свој словенски лик. А ти изроде не припадаш никоме, Турци те сматрају Србином, а Срби изродом.

  23. Ha ha ha jooj pogastije samo kad nam jos jednom padnete saka…
    Cuj “u multietnickom gradu Prizrenu” Gradu u kojem je od 13 000 Srba sve proterano a sto je dopalo pobijeno. Multietnicki grad u kojem su sve srdnjevekovne Crkve popaljene ukljucujuci i Bogosloviju, kao i istorijski najlepsi deo grada – Potkaljaja.
    Grad ukojem od kada nema Srba, svaki drugi dan siptari jedni druge kolju sekirama po ulici…
    Do godine u Prizrenu!

  24. Samo ih cekamo da jos jednom pokusaju da nas taknu,,KRECEMO SA 100 000 Vojnika iz Albanije,80.000 sa Kosova,20.000 Sandzaklija,PROCICEMO KROZ SHUMADHIJU-za 3-4 Sata,5 KORPUS KRECE sa 200.000 000 do zuba naoruzanih MUSLIMANA sa one strane (HRVATI DRZE DRUGU STRANU NEMATE KUD TAMO)PA DA VIDIMO SAD KAKO CETE PRAVITI GENOCIDE GNJIDEEEEE TESKO VAM SE SAD I MI IMAMO ORUZJE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    • Hvati su hriscani, konju glubi! Nestacete za noc vi iz “Brigade” Cestite muslimane nece niko dirati kao sto ih nikada nije ni dirao u Srbiji!

    • Hahahahahah , i sto je bilo kada si se probudio, imao si ti i u bosni 200 000 i odrede el Mudahedin…pa eno je pola Bosne Srbina? Sve sa predsjednikom i Vladom, ministarstvima ..i nemoj o porjeklu obraza ti ti da nam pricas. Tvoj narod je nastao 1993 u Hotelu HOlidej in zbog toga vas i zovu Hrvati , Bosnjaci holidej In 😉 Da ne koristim tere rijeci biram zbog cestitih muslimana, a vi teroristi iz BRIGADE,,,jedna noc ce biti dovoljna!

    • I da Albaci ce se umjesati kako sto su se umjesali i 99 pih ..Albanija da napaden Srbiju hahahahaha, junaci 🙂 Ikorenicemo vas tereroriste iz Srbije kunem ti se!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.