Bajramski poklon zapadne demokratije, doduše na švicarski način, ovog Kurbanskog bajrama, bijaše rezultat referenduma na kome su se građani Švicarske izjašnjavali o pravu muslimana da grade džamije u skladu sa svojim vjerskim i tradicionalnim pravilima, to jest sa munarama. I tako, po neumitnim pravilima demokratije, kršćanska većina donijela je odluku da muslimanskoj manjini ukine vjersko pravo na džamije sa tradicionalnim izgledom. Na prvi pogled kao da je riječ o samo još jednoj neprijatnoj refleksiji demokratije gdje većina uvijek donosi odluke, a manjina se tome mora povinovati. Međutim, ako se malo bolje zaviri u dubinu i suštinu stvarnosti i pozadine ove odluke, jasno će se osjetiti zadah ustajale nehumanosti bazirane na licemjerstvu i dvojnim standardima.
Sama činjenica da je inicijativa za ovaj referendum potekla od desničarske stranke, sa povremenim nacionalističkim ispadima, ukazuje da se radi o simptomima prilično opake bolesti. Neposredno po objavljivanju rezultata referenduma, u trijumfalnom zanosu predstavnici iste stranke zatražili su novo izjašnjavanje građana protiv posebnih jevrejskih i muslimanskih grobalja. Iako je prošlo više od pedeset godina od Holokausta i krvavog pohoda na sve što je drugačije, što je rezultat virusa antisemitizma, strahote fašističke ideologije se ne mogu i ne smiju zaboraviti. Tu i tamo, u Njemačkoj i drugim dijelovima Evrope, pojavi se pokušaj povampirenja ovog zla, ali se evropska javnost do sada uglavnom odlučno obračunavala sa takvim nastojanjima. Najsvježiji primjer te odlučnosti je zbacivanje sa vlasti neonacističke stranke u Austriji, nauštrb uobičajenih pravila demokratije.
Posebno čudi to što se ovaj anticivilizacijski čin desio u zemlji koja simbolizuje pacifizam i blagostanje. Zvanični Brisel je, istina ne tako oštro, izrazio zabrinutost zbog švicarskog referenduma protiv gradnje minaradi, ali bez konkretnih zahtjeva prema ovoj zemlji. Francuska protiv hidžaba, Švicarska protiv minaradi, Danska sa karikaturama – šta je to osim islamofobije? Ako neko misli da je islamofobija dobroćudnija od antisemitizma, grdno se prevario. Istina, ova pojava, prije svega, znači prijeteću poruku muslimanima, ali suštinski ukazuje na bolest vrijednosti zapadne demokratije sa jasnim znacima malignosti.
Vrijedi obratiti pažnju na jedan paradoks. Afrička, zaostala, nedemokratska zemlja Sudan, koja zbog nedovoljno demokratskog uređenja pati pod međunarodnim sankcijama, ima u svom ustavu klauzulu u kojoj se jasno kaže da „muslimanska većina ni u kom slučaju ne može odlučivati o pitanjima kršćanske manjine“. A svaki gost hotela „Hilton“ u Kartumu može se uvjeriti da svaka soba ima ravnopravno i Kur'an i Bibliju. E pa šta razumjeti iz ove komparacije između Švicarske i Sudana? Sigurno ne da u Sudanu ima više demokratije nego u ovoj evropskoj zemlji. Ali sigurno da se ljudska prava i demokratija u potpunosti odnose na švicarske kršćane, a ne na muslimane.
Ovo što se desilo u zemlji Ženevske konvencije o ljudskim pravima očito predstavlja krik upozorenja Evropi da nema selektivne demokratije i selektivnih ljudskih prava, kao i da ova pojava jeste opasnost za muslimane, ali još više za samu Evropu. Naredni period će sasvim sigurno pokazati da li stara gospođa Evropa ima vakcinu protiv „švicarskog gripa“.
A kako sve ovo izgleda iz srpskog ugla? Taman smo pomislili da su vremena poziva da Srbija bude zid Evrope od islama daleko iza nas, kad ono „najveći“ demokrate se najviše obradovali novom švicarskom izumu. Samo par dana iza, poznati analitičar Aleksa Đilas, inače sin poznatog demokrate i disidenta Milovana Đilasa, u intervjuu na RTS-u otkriva da će se Srbija lakše nositi sa svojim muslimanima što Zapad bude imao lošiji odnos prema svojim muslimanskim zajednicama. Šta onda očekivati od nacionalista kada demokrate ovako poručuju!?
Svakako, šlag na tortu dolazi od najvažnijeg. Ni manje ni više već od predsjednika države Borisa Tadića, koji u izjavi o nenamjenskom trošenju para pojedinih ministarstava kaže: „Poznato je da evropska civilizacija, kao judeo-kršćanska civilizacija, poznaje princip praštanja…“ Predsjednik ovo izjavljuje samo nekoliko dana nakon švicarskog referenduma i jedan dan prije Đilasove izjave. To je prvi predsjednik države u novijoj istoriji koji se drznuo kvalifikovati Evropu kao judeo-kršćansku, što implicira da su muslimani strano tijelo u njoj. E pa, Predsjedniče, zapadnoevropska civilizacija možda jeste judeo-kršćanska, ali Srbija je zasigurno multietnička, a red bi bio da to Vi najprije shvatite, ono bar po strukturi glasova koji su Vas doveli na vlast.
Autor: Redakcija Glas Isama
