Ukoliko pažljivo pročitaš Allahova lijepa imena vidjet ćeš doista začuđujuću stvar! Nijedno od tih imena ne govori o kazni, kažnjavanju ili patnjama. To su imena koja ukazuju na milost, ljubav i blagost, imena koja govore o Allahovom znanju kojima sve obuhvaća. Zatim, tu su imena koja ukazuju na stvaranje, opskrbu, oživljavanje, usmrćivanje, razmišljanje, imena snazi i moći, veličini i veličanstvenosti, imena koja ukazuju na ljepotu, uzvišenost i savršenstvo.
To su imena: er-Rahman, er-Rahim, el-Gafur, es-Selam, el-Vehhab, er-Rezzak, el-Fettah, el-Latif, el-Džemilu, el-Mudžibu, el-Vedudu, es-Samedu, el-Berru, el-Afuvvu, er-Reufu, el-Ganijju, en-Nuru, et-Tajjibu, el-Menanu, el-Dževvadu, Zul-fadli, a među njima nisu ona koja ukazuju na kažnjavanje kao što je el-Muazzibu, el-Muntekimu, el-Batišu.
Da li je šedidul-ikab onaj koji žestoko kažnjava jedno od Allahovih lijepih imena? Ispravnije mišljenje je da to nije jedno od Allahovih lijepih imena, već da je to jedan od termina koji pojašnjava Allahovu kaznu, kao kada čovjek kaže: „Njegova kazna je žestoka.“ Ovo ne može biti jedno od Allahovih lijepih imena i to je stav koji su odabrali Ibn Tejmijje, Ibn Kajjim i mnogi drugi islamski učenjaci.
Ibn Tejmijje, r.h., kaže: „Nijedno od Allahovih lijepih imena ne sadrži niti obuhvaća nešto što je zlo i loše. Ono što sa sobom ima loše posljedice spominje se samo kao jedno od njegovih postupaka, kao što su riječi u kojima Uzvišeni kaže: „Obavijesti robove Moje da sam Ja Onaj koji prašta i Koji je milostiv, a i da je Moja kazna bolna kazna.“ (el-Hidžr, 49 – 50) Uzvišeni također kaže: „Gospodar tvoj brzo kažnjava, a On je sigurno Onaj koji prašta i Milostiv je.“ Također kaže: „Znajte da Allah žestoko kažnjava i da je Allah Onaj koji prašta i Milostiv je.“ (el-Maide, 98) „Kazna tvoga Gospodara je žestoka, On iz ničega stvara i ponovo u život vraća, On je Onaj koji prašta i Voljeni.“ (el-Burudž, 12 – 14)
Ibn Tejmijje, također kaže: „Među Allahovim lijepim imenima su samo ona imena kojima se Uzvišeni Allah hvali i veliča, te su zbog toga i nazvana lijepim imenima.“
Slične ovim su i riječi Ibn Kajjima: „Sva Allahova imena su u osnovi lijepa i među njima nema imena koja nisu takva. Ovo ukazuje da su sva Allahova djela, sve ono što On učini dobro i u njima nema nikakvog zla. Kada bi Allah činio nešto loše, od tog glagola bi se izvelo i neko Njegovo ime. Neispravno je navoditi da nisu sva Allahova imena lijepa, loše i zlo Allahu nisu nimalo svojstveno.“
Ibn Kajjim još navodi: „Blagodati i nagrade proističu iz Allahovih svojstava milosti, oprosta, dobročinstva i plemenitosti, i zbog toga se to i pripisuje Njemu. Dok su kazna i kažnjavanje Allahova stvorenja i zbog toga Uzvišeni Allah nije nazvan imenim el-Muakib i el-Muazzib – onaj koji kažnjava, već Uzvišeni Allah razdvaja prva imena i ova potonja, navodeći da su prva Njegove osobine, dok su druga navedena kao ono što je on stvorio, odnosno, ono što daje. Ovo se čak navodi u jednom ajetu: „Obavijesti robove Moje da sam Ja Onaj koji prašta i Koji je milostiv, a i da je Moja kazna bolna kazna.“ (el-Hidžr, 49 – 50)
Dr. Omer el-Eškar je rekao: „Među Allahova lijepa imena se ne ubraja ono što je osobina Njegovog djelovanja, ili osobina Njegovih imena, kao što je Onaj čija je kazna žestoka, Onaj koji brzo svodi račune, Onaj koji brzo kažnjava, koji uzdiže stupnjeve…“
Ovo je stav više islamskih učenjaka i te sintagme se ne koriste u imenovanje, već da bi nešto opisale ili o nečemu izvijestile. Ona se upotrebljavaju jedino uz svojstvo na koje se odnose.
Također, Allahova lijepa imena su neprolazna, a Allah Uzvišeni nije Onaj koji konstantno, uvijek kažnjava, koji je uvijek srdit i koji se uvijek sveti. Promatranjem ovih značenja čovjeku se otvaraju vidici u spoznaji i shvatanju Allahovih lijepih imena i svojstava, povećava se njegova spoznaja Uzvišenog i ljubav prema Njemu. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojoj dovi, kako se navodi u Muslimovom Sahihu, govorio: „A zlo ti ničim nije svojstveno.“ Ovo znači da se zlo ne može pripisati Uzvišenom Allahu, niti u Njegovom biću, niti u Njegovim svojstvima niti u Njegovim imenima. Njemu pripada apsolutno savršenstvo sa svih aspekata. Sva Allahova svojstva su svojstva savršenstva kojima se Uzvišeni Allah hvali i veliča. Sva Njegova djela su dobro, milost, pravda i mudrost. Sva Njegova imena su lijepa imena, pa kako se Njemu može pripisati ikakvo zlo?
Što se tiče zla, ona se događaju i ubrajaju među Njegova stvorenja i u potpunosti su odvojena od Njega i u tome je mudrost koju čovjek ne može spoznati svojim razumom.
Ova značenja se temelje na studijama o Allahovim lijepim imenima i svojstvima koje je sabrala islamska ulema. Ovo ukazuje na to da su učenjaci i daije dužni upoznavati ljude s Uzvišenim Allahom, govoreći, prije svega o Njegovim lijepim i plemenitim imenima koja ukazuju na Njegovo dobročinstvo, plemenitost, milost, blagost i oprost.
Ova značenja također ukazuju na to da je ovo dobro koje vodi ljude njihovom Gospodaru, a to je osjećaj ljubavi koji je prema mišljenju islamske uleme najvrijedniji osjećaj i najveličanstvenija osobina, te joj, stoga, daju prednost nad strahom i nadom.
Ljubav ne odbacuje strah i nadu, već se oni sjedinjuju u ljudskoj prirodi, i zbog toga su vjerovjesnici molili Uzvišenog Allaha u strahu i nadi, skrušeno i tiho: „Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.“ (el-Enbija, 90) „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom.“ (el-E’araf, 55-56) Nužno je sagledati mudrost toga što Allahova lijepa imena govore samo o apsolutnoj pohvaljenosti i veličanju Allaha. Također je potrebno ove vrijednosti i velike koristi u da’vi, odgoju, izgradnji i podučavanju.
Nije suština koju ovim želimo da čovjek stavi ruku na svoja prsa i prihvati to, a onda da kaže: „Da… ali…“
Suština kojoj težimo jeste da čovjek prihvati ova veličanstvena značenja daleko od svih sumnji i strahova, da suštinu ovoga uzme i prihvati svojom dušom, u svojim lekcijama i svom praktičnom životu, tako da odstrani sve aspekte straha i bojazni.
Ova značenja Allahovih imena trebamo prihvatiti s potpunim smirajom, a i druge isto tako podučiti i njima saopštiti. To su značenja koja jedno drugo nadopunjuju i podupiru.
Ukoliko sebe na to primoramo, onda ćemo ostaviti onima iza nas u nasljedstvo široko shvatanje vjere i otvoriti vrata dobra koja možda nama nisu bila otvorena. Allahova milost je bolja i korisnija za nas od naših djela, pa molim Allaha da nam se smiluje i da nas ne prepusti same sebi.
Napisao: Selman el-Auda
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
