Piše: Nedžad Smailagić
Kada je u novembru 2021. godine preselio muftija Muamer Zukorlić, mnogi su mislili da se završava jedna epoha u sandžačkoj politici. Malo je ko mogao naslutiti da će se upravo tada roditi nova. Usame Zukorlić našao se u poziciji za koju nema priručnika ni školskih lekcija. Pred njim se otvorila provalija koja je progutala mnoge političke nasljednike širom svijeta – kako sačuvati pokret koji je decenijama rastao oko harizme jednog čovjeka? Kako steći vlastiti autoritet kada si još uvijek u sjeni gigantske figure oca? Kako zadržati stranku kada te politički protivnici gledaju kao slabog mladića koji će se slomiti na prvom ozbiljnom testu?
Trebalo je biti Usame Zukorlić da bi se razumjelo koliko je to zapravo monumentalan zadatak.
Na vanrednom kongresu u julu 2022. godine, kada su ga delegati jednoglasno izabrali za predsjednika SPP-a, mnogi su mislili da glasaju za privremeno rješenje, za čuvara naslijeđa dok se ne pojavi “pravi“ lider. Umjesto toga, glasali su za čovjeka koji će u naredne tri godine postati sinonim za političku čvrstinu i stratešku briljantnost.
Ono što je Usame uradio u prvim mjesecima svog mandata bilo je majstorstvo političke strategije. Suočen s disidentima koji su pokušavali iskoristiti tranzicioni period za vlastite ambicije, reagovao je brzinom munje i preciznošću hirurga.
Samir Tandir i Admir Muratović, nekadašnji bliski saradnici njegovog oca, možda su mislili da će mladića lako pomjeriti s pozicije. Njihova greška bila je što nisu razumjeli da u Usameu nisu vidjeli samo sina svog lidera, već i čovjeka koji je godinama učio politiku posmatrajući majstora na djelu.
Kada su osnovali BOSS i počeli da “crpe“ kadrove iz SPP-a, Usame je pokazao da nije došao da se igra. Reakcija je bila brza, odlučna i konačna – svi koji su pristali na dvostruku igru momentalno su se našli van stranke. Poruka je bila kristalno jasna: nema prostora za izdaju, nema prostora za lutanje, nema prostora za podjelu lojalnosti.
Rezultat? BOSS se pokazao kao politička marginalna pojava koja je brzo nestala sa scene, dok je SPP ostala ne samo stabilna, nego i ojačana. Usame je na prvom testu pokazao da nije nasljednički projekat, već politička realnost s kojom će svi morati računati.
Pobjede koje govore glasnije od riječi
Brojke ne lažu, a brojke govore o političkom čudu. Prvi izbori pod Usameovim vođstvom donijeli su SPP-u preko 35.000 glasova – više nego što su zajedno osvojile SDA i SDP. To nije bilo samo zadržavanje pozicija, to je bilo jasno potvrđivanje da stranka nije samo preživjela tranziciju, već je iz nje izašla snažnija.
Ali pravi test došao je s narednim talasima pobuna i raskola. Jahja Fehratović i Ferid Bulić, visoki funkcioneri stranke, pokušali su drugi čin drame koju su Tandir i Muratović započeli. I ponovo, Usame je pokazao da je naučio lekciju: bolje manja, ali potpuno lojalna ekipa, nego veća stranka podložna unutrašnjim sukobima.
Možda je najimpresivniji dio Usameove konsolidacije vlasti bio način na koji se nosio s lokalnim pobunama. U Sjenici, kada je Fadil Nikšić, vrbovan od strane Ferida Bulića, pokušao da “sruši“ stranačku vlast, Usame nije paničario. Pustio je da birači kažu svoju riječ – i oni su rekli glasno i jasno. SPP je ostala najjača bošnjačka snaga u Sjenici.
U Tutinu se suočio s podjelom stranačkog odbora: Ljutvija Balkan, Jašar Balić i Zaim Redžepović krenuli su samostalnim putem, poveli dio kadrova, a dvojica prvih zarad ličnih dogovora, vratili SDA na vlast. Usame Zukorlić ponovo je pokazao da ne preza od teških odluka. Stotinjak ljudi isključeno je iz stranke, javno prozvano i politički neutralisano. Rezultat? Uprkos žestokom desetkovanju, SPP je ostala najjača opoziciona stranka u Tutinu.
I onda je došao možda najgenijalniji potez – neočekivano partnerstvo sa Selmom Kučević, mimo volje Ugljanina. Tim jednim potezom, Usame je pokazao da može “ući stranci SDA iza leđa“. Uz to je još i preuzeo Ugljaninu poziciju glavnog turskog partnera. To nije bila samo politička pobjeda, to je bila demonstracija strateškog mišljenja.
Arhitekta nove političke realnosti
Četiri godine nakon smrti muftije Muamera Zukorlića, jasno je da se rodio novi politički lider. Usame nije samo sačuvao očevo naslijeđe – on je to naslijeđe transformisao u svoju vladavinu. Od čovjeka kojeg su potcjenjivali kao slabića, postao je lider kojeg mnogi nazivaju autoritarnim – i ta transformacija bila je potpuno svjesna i strateška.
Danas SPP nije samo stabilan dio republičke vlasti, već je postala platforma za novu generaciju sandžačkih političara. Usame je izgradio infrastrukturu koja se oslanja na mlade i lojalne ljude, pokazao je da može opstati kroz pobune, raskole i izdaje, i što je najvažnije – dokazao je da stranka nije samo naslijeđe oca, već može biti politički stub nove generacije Sandžaka.
Čovjek koji je preokrenuo pravila igre
Ono što čini Usameovu priču izuzetnom nije samo to što je preživio političke oluje, već što je svaku od njih preokrenuo u svoju korist. Svaki raskol učinio ga je jačim. Svaka pobuna potvrdila je njegovu poziciju. Svaki izazov transformisao je u priliku da pokaže odlučnost.
Gvozdena pesnica Zukorlića mlađeg postala je sinonim za otpornost ne samo u Sandžaku, već i u cijeloj Srbiji. On je pokazao kako se naslijeđe čuva – ne sentimentalnošću i nostalgijom, već čvrstinom i vizijom.
Danas, kada posmatramo put koji je Usame Zukorlić prešao, jasno je da se suočavamo s političkim fenomenom. Od mladića koji je naslijedio težak teret, postao je arhitekta nove političke realnosti. SPP pod njegovim vođstvom nije samo preživjela – ona je cvjetala.
Dugoročno pitanje više nije da li će SPP uspjeti da se održi, već koliko daleko može ići. Ako Usame nastavi ovim tempom, ako nastavi graditi novu generaciju kadrova i redefinisati političku ponudu, SPP neće biti samo najjača bošnjačka politička sila – ona može postati i bitan faktor u oblikovanju budućnosti čitave Srbije.
Usame Zukorlić je dokazao da se heroji ne rađaju, već kale. I on se kalio u najtežoj vatri koju politika može ponuditi – vatri nasljeđivanja. Iz te vatre izašao je kao čelik.
U vremenu kada se često govori o krizi liderstva i nedostatku vizionara, priča Usamea Zukorlića podsjeća nas da se pravi lideri prepoznaju ne po tome odakle kreću, već gdje stignu. A ovaj put tek je počeo.
Izvor: Sandzacke.rs
