Leteće izmjene

0
14

“sandžak” – U civiliziranim zemljama to zaista jeste jedan od načina da se problemi prevaziđu. Ministri koji nemaju kapacitet da se bave povjerenim im poslovima mogu se smjenjivati, to je naročito poželjno kada su oni koji dolaze na njihova mjesta sposobniji. Međutim, ovdje se radi o nečemu drugom. Oni ministri koje je svakako trebalo razriješiti koriste svoju brzinu da, prije nego što premijer pokrene neophodnu proceduru za to, preko medija raznim ostavkama odlaze sa svojih mjesta. To je mustra kako da ne budu poniženi, premijer pokaže da postoji, a ništa bitno se zapravo ne promijeni. Vuk sit, ovce na broju, a lađa plovi li, plovi…

Naravno da je takva priča neozbiljna za ozbiljne ljude. Ko bi povjerovao da premijerov potez zapravo znači blagi prijekor sijedog čikice upućen mlađahnom Dinkiću? Svima je jasno da je to jedini način da potraju još malo, možda još par mjeseci.

Lideri koji se bave ovim stvarima odlično znaju da je đavo odnio šalu, da su izbori postali realnost i da im je poraz na vidiku. Naročito su toga svjesni poslije izjave vječitog ministra s Hadžeta, da i on može otići iz vlade! Ako to izjavi čovjek koji godinama opstaje u vladi, bez obzira na broj glasova koje osvoji, onda su izbori bliži nego jaka za vratom.

Ova rekonstrukcija je ništa drugo do oslobađanje od nesposobnih ministara koji su sve propuste učinili po nalogu onih koji ih smjenjuju. To je suštinski razlog što ovaj trik vladajuće većine nema šansu da liči na ozbiljan potez, ozbiljne vlade. Ovo je klasično presipanje iz šupljeg u prazno. Svakako da rješenje postoji. Neophodni su novi parlamentarni izbori, novi ljudi i nove ideje. Vjerujem da je to sada jasnije nego ikada.

Provjetravanje vlade neće riješiti probleme vezane za, npr., Kolubaru. Šta je odgovor na to pitanje? Šta je odgovor na pitanje političke pozadine ubistva premijera Đinđića? Hoće li odgovori na pitanja čijim novcem se kupuje imovina po Pazaru, biti prijetnja onima koji vam to razotkrivaju?

U situacijama kada vlast nema odgovore na ta pitanja pribjegava se metodama koje će skrenuti pažnju javnosti i ublažiti interesiranje za suštinske probleme. Tako se sada narodu serviraju ozbiljne emisije o neozbiljnim pojavama. U Pazaru je nađen neko ko će zamajavati gledaoce u ozbiljnim TV-emisijama, kako bi se pažnja s ozbiljnih problema usmjerila na razne nebuloze. Kako to drugačije razumjeti? Ova neozbiljna pojava iz Novog Pazara, koristi novac iz državne kase a njeni projekti su toliko dobri da nije istina da se finansira samo iz resora ministra s Hadžeta već i iz drugih ministarstava. Doduše, ona i jeste iz (ne)vladinog sektora. Kaže da nije vjernica ali može da komentira i mlati o djevojkama koje nose hidžab, pošto i sama ima neku svojtu koja jeste vjernica. Ime joj podsjeća na čuvenu Verdijevu operu, ali ne znam da li voli muziku.Reče, u nekoj od takvih emisija, da je i sama podržavala Islamsku zajednicu ali se valjda sada pokajala.

Nije to nikoga posebno zabrinulo. Ako volite kamere a nemate namjeru da učestvujete na Farmi ili Velikom bratu, onda možete dobiti svu pažnju ovdašnjih medija samo ako pristanete da pljujete na ono što nam niko nikada nije mogao uništi, a naše je – bošnjačko. Možete mlatiti do mile volje – džipovi, univerzitet, vojska, vehabije, streljane… – za uzvrat dobijate obezbjeđenje, ogromnu minutažu na „nezavisnoj“ B92, vitamin C od predsjednika i ko zna šta sve ne.
Kada razmišljam o takvim nuspojavama, uvijek mi liče na nekakav odnos između dužnika i povjerioca. Na primjer, neko iz Pazara zaključi nekakav ugovor s poslodavcem u Beogradu, to se radi prilično lahko. Tu se radi o ugovornom odnosu između dvije strane, prava i obaveze poslodavca i dužnika se jasno preciziraju i obično se ugovorne obaveze poštuju. Uprošćeno, to je obligacioni odnos, ugovor između stranaka „inter partes“. Jedan ovakav ugovor naravno ne obavezuje treća lica (npr. nikoga u Sandžaku), za nas je to stvar koja se događa između drugih ljudi (res inter alios acta). Relativno djejstvo obligacija neće biti narušeno ako dođe do promjene jedne od stranaka. Na primjer, ako se umjesto jednog dužnika (izvjesne gospođe iz Pazara) pojavi neko drugi. I dalje taj odnos djeluje, samo imamo novo lice u ulozi dužnika (ovo pojašnjavam jer je pravno moguće da spomenuta gospođa bude zamijenjena nekim drugim, kao što je ona zamjenila neke prethodne.

Međutim, ima obligacija gdje leteće izmjene nisu moguće. Radi se o ugovorima koji su na relaciji Beograd – Novi Pazar čini se sve učestaliji. To su ugovori gdje dvije ugovorne strane, na primjer povjerilac i dužnik sklapaju ugovor, tako što imaju u vidu posebna svojstva nekog lica (neko iz Beograda ugovori s nekim iz Pazara da lupeta gluposti na sva zvona protiv muftije, mahrama, univerziteta), jer svojstva koje neko ima zadovoljavaju interes povjerioca. U takvim slučajevima ne postoji mogućnost da se dužnik promijeni, da kaže: „Ja sam umoran, neka nastavi neko drugi.“ Naravno da je ova priča o obligacijama uprošćena i da se u tom odnosu povjerilac-dužnik radi, prije svega, o reguliranjuodnosa između dvije strane. Očigledno je da se obaveze i dugovi prema režimu u Beogradu sada vraćaju, bilo da su oličene u vidu srpskih ministara iz Sandžaka, imena Verdijeve opere ili možda porodične manufakture iz Beograda.

Ako se neko ili nešto prepoznao/lo u ovakvim odnosima hairli bilo. Par minuta se tako skreće pažnja s ključnih problema u ovom društvu. To je, zapravo, pokušaj i ništa drugo. Poslije nekoliko minuta, problemi su isti. Nismo zaboravili šta su im namjere, čekamo rješavanje ozbiljnih problema. Mi smo spremni – parlamentarni, lokalni, pa predsjednički izbori. I tačka.

Autor: Zaim Redžepović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.