Islam nas uči da su jedni od blagoslovljenih nosilaca zanimanja na dunjaluku ljekari i profesori, na Zapadu i na Istoku, kako zbog osjećanja zadovoljstva da su i prilici da pomažu ljudima u nevolji i sticanju neophodnog obrazovanja, tako i zbog prilike da steknu halal zaradu u visini koja zavisi od civilizacijske uređenosti države u oblasti baze i nadgradnje odnosne društveno-političke zajednice.
Islam nas uči da su jedni od blagoslovljenih nosilaca zanimanja na dunjaluku ljekari i profesori, na Zapadu i na Istoku, kako zbog osjećanja zadovoljstva da su i prilici da pomažu ljudima u nevolji i sticanju neophodnog obrazovanja, tako i zbog prilike da steknu halal zaradu u visini koja zavisi od civilizacijske uređenosti države u oblasti baze i nadgradnje odnosne društveno-političke zajednice.
Hadisi nas uče da su najbolja ona zanimanja koja vode ka halal zaradi, a najblagosiljanije je zanimanje vezano za obradu zemlje, dok je trgovina zanimanje koje vodi ka većoj zaradi, ali samo ako se poštuju pravila u profitu i izdvajanja obaveznog zekata, kao i drugih obaveza vezanih za trgovinu, kako je čuveni Imami Gazalija objasnio u svom epohalnom djelu „Oživljavanje islamskih znanosti“.
Mudrosti Alahovih prijatelja, oličenih u evlijama, uče nas da su najbolja ona zanimanja od kojih se stiče halal zarada, dovoljna za zadovljavanje potreba svoje porodice i obaveza vezanih za zekat i sadaku.
Imami Gazalija u pomenutom djelu nam pojašnjava da je definicija politike kao zanimanja „pravilna preraspodjela dobara stečenih svim vrstama djelatnosti kojih ima još četiri“.
Pozivajući se na sveobuhvatnu i perfektnu definiciju politike, kako je Imam Gazalija poima, postavlja se pitanje njene aktuelnosti u vremenu i prostoru, prvenstveno misleći na region Sandžaka, pa i Republike u kojoj živimo, kao i na nosioce bošnjačkih titulara politike, ili drugačije rečeno, naših ministara, poslanika, lokalnih moćnika i lidera političkih stranaka.
Od vremena devedesetih godina prošlog vijeka, kada se bošnjački narod počeo organizovati ozbiljnije, glavni nosioci političke moći, a naravno i vlasti, postali su ljekari. A naša čaršija dobro poznaje koji su to ljekari. Naravno da je poziv ljekara prefinjeno i produhovljeno zanimanje, ali samo ako se obavlja po kodeksu koji važi za njihovu takozvanu Hipokratovu zakletvu. Nama kao poreskim obveznicima je poznato da porodica, država i društvo ulažu ogromna sredstva u njihovo školovanje, koje redovno traje od 6 do 10 godina, pa nakon toga od 3 do 5 godina za specijalizaciju, poslije čega slijedi mukotrpan i težak rad u ambulanti, odjeljenju ili klinici. Savjestan ljekar radi svakog radnog dana od 7 do 14 časova, a moja supruga kao specijalista pedijatar svakog dana pregleda od 50-70 djece i nakon dolaska kući nije sposobna da obavlja neko dodatno zanimanje, a pogotovo nije sposobna da se bavi i politikom.
Međutim, ima ljekara koji su prekršili, prije svega, emanet svoje porodice koja ih je školovala, kao i emanet države i društva i nas poreskih obveznika. Počeli su da nam prodaju maglu, ubjeđujući nas da je to vuna. Svi naprijed pomenuti ljekari, koji su poznati ovoj čaršiji, u svojoj praksi nisu ni jedan jedini dan radili od 7 do 14 časova, niti su pregledali i opsluživali potreban broj pacijenata, odlučili su da se bave politikom isključivo zbog interesa, a bježeći iz bolničkog rudnika. Što je najgore, postali su univerzalni mudraci i političari opšte prakse. U sve se razumiju. U ekonomiju, pravo, kulturu, građevinarstvo, uređenje gradskog prostora, revitalizaciju islamske kulture, filozofiju i naravno politiku. Misleći da su završivši medicinu, kao težak fakultet, pobrali sva znanja iz svih zanimanja kojima nas je Allah dž.š. obdario. Valjda polaze od osnove prepotentnosti i narcisoidnosti, pa sa visine smatraju da su druga zanimanja na nižem stepenu, a pobjegli su od svoje bazične obaveze da nas liječe ili izliječe od banalnih bolesti, kao što su grip, herpes ili, ne daj Bože, da se prihvate da izvrše neku malo ozbiljniju operaciju (jedino operišu slijepo crijevo ili žučnu kesu), a za sve drugo nas šalju u Kragujevac, Čačak, Kraljevo ili Beograd.
Možda im je motiv da se bave politikom i taj što smatraju da su oni najpozvaniji da liječe „bolesno društvo“, zaboravljajući da je za liječenje duše i duha zadužena jedna druga institucija i vjera, koje se oni sjete samo u vrijeme džume, kada su obavezni da dođu da bi ih vidjeli birači, koje će na svakim narednim izborima demagoški ubjeđivati da su samo oni sposobni da riješe sve probleme društva, a naročito da su sposobni da naprave fabrike i da zaposle radnike. Možda im je i motiv bio i drugi. Naime, kada su shvatili da nisu sposobni ama baš ništa da doprinesu u medicini, bilo zbog zahtjevnosti te nauke, sopstvene nemoći, ili zbog licemjerstva u vjeri, tada su potražili utočište u politici. Nekima je i bilo poznato pravilo u medicini da ljekari opšte prakse znaju mnogo, a ništa ne mogu da pomognu; da hirurzi znaju malo, a da mogu najviše da pomognu; a da psihijatri (navodno oni koji liječe dušu) niti šta znaju o njoj, a niti šta mogu da pomognu.
E gospodo ljekari, i to oni koji ste postali političari opšte prakse, da vam prenesem izreku jednog od velikana evropskih modernih političara, bivšeg predsjednika Francuske, Šarla de Gola, koji kaže da je „politika previše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima“. Naravno da sam u ovu grupu političara, zbog samog naslova teksta ovog mog glasnog razmišljanja, svrstao i nastavnike fizičke kulture. I u njihovo školovanje su društvo i poreski obveznici uložili velika finansijska sredstva, pa kada su bili u obavezi da nam djecu zdravom nastavom i vanškolskim aktivnostima odvoje od kafića i droge, oni su se na isti način udomili u politici i vlasti. Budući da su vlasnici lokalnih televizija, svako veće u udarnim terminima prinuđeni smo da slušamo i ljekare, i zubare i nastavnike fizičke kulture, da će oni da nam obezbijede otvaranje fabrika, izgradnju puteva i da zapošljavaju radnike. Što je ponižavajuće, na Regionalnoj televiziji Novi Pazar, puna dva sata, zubar, inače nosilac veoma odgovorne opštinske funkcije, objašnjavao je bitne elemente i način primjene novog Zakona o legalizaciji bespravno podignutih objekata, a drugi se utrkuju ko će bolje da nam objasni prednosti ili mahane novog Zakona o regionilizaciji, a da pri tom nisu, ili jesu, svjesni da se radi o dužnosti objašnjavanja veoma komplikovanih pravnih, ekonomskih i političkih termina, čije definicije se ne uče sa prvih stranica „Blica“ ili „Večernjih novosti“, ili čak i „Sporta“, već se godinama studenti prava ili ekonomije edukuju na fakultetu ili postdiplomskim studijama. Našta bi ličilo to da se ja, kao iskusni pravnik, drznem da operišem slijepo crijevo ili, ne daj Bože, da operišem srce.
No, za iskrene vjernike je ovakva situacija u gradu, Sandžaku i Republci Srbiji sasvim „normalna“ i očekivana. Ovo zbog toga što prizivamo naravno hadis u pomoć, jer nam naš Poslanik s.a.v.s. kaže da je “jedan od predznaka Sudnjeg dana, kada se odgovorna mjesta povjere neodgovornim i nestručnim osobama“. A budući da je obaveza analitičara i kritičara aktuelnog stanja da ponude rješenja i izlaz iz ovakve letargije, sa svojim iskustvom i skromnim znanjem, smatram da je najbolji način ignorisanje, jer su snijeg, pubertert i političari jedini problemi koji nestaju ako ih dovoljno dugo ignorišemo. Ja bih dodao i to da je najbolje da se protiv političara takvog profila najbolje boriti upravo njihovim oružjem. A oni kažu olovkom na izborima. To je tačno, ali ne na način kako političari shvataju pojam olovke, već na način kako časni Kur'an i hadisi tretiraju olovku. Naime, hadis kaže da je pero, ili „kalem“, prva stvar koju je Allah stvorio. A vjernici pero poimaju kao najbolje sredstvo kojim će na izborima vratiti ljekare, zubare i nastavnike fiskulture u bolnice i školske klupe. U bolnice da ih liječe časni ljekari koji su ostali da rade u „rudniku“, a u klupe da se ponovo edukuju za zanimanje koje im je po vokaciji postalo mrsko.
Autor: Mahmut Memić
Izvor: Glas-Islama.info
