KUR’AN je počeo učiti s pet godina, a hafiz je postao u 14-oj!

Potječe iz divne porodice, koja mu pruža maksimalnu podršku na putu stjecanja znanja, a i njegov mlađi brat Bilal aktivno uči hifz.

Možemo reći da je Ahmedov cijeli život posvećen Kur’anu, i on je divan primjer uspješnog dječaka pred kojim je svijetla budućnost, ako Bog da. Nedavno su se navršile dvije godine od Ahmedovog polaganja hifza pred Komisijom Rijaseta, pa smo tim povodom s njim obavili kraći razgovor.

Preporod: Možeš li nam nešto reći o tvojim počecima druženja s Kur’anom? Kad si započeo s učenjem hifza?

Ahmed: Uz pomoć majke sa četiri i pol godine sam završio arapsko pismo (sufaru). Na prijedlog mamine prijateljice hafize Sabihe Hasković-Kapo sam počeo učiti hifz. Većinu Kur’ana sam naučio sa majkom.

Kroz učenje hifza imao sam tri muhaffiza. Hifz sam počeo učiti 1. maja 2005 godine. Prvi muhaffiz je bila hfz. Sabiha Hasković-Kapo pred kojoj sam proučio 15 džuzeva. Za svaki završeni džuz, od nje sam dobivao diplomu i prigodan poklon. Nakon njene udaje i odlaska iz BiH, nastavio me preslušavati šejh Sadik Ammar (Ebu Humejd), kod koga sam išao redovno na halku hifza u džamiji “Kralj Fahd”. On me je proslušavao tri godine. U ljeto 2012.godine, šejh je otišao iz BiH, a u tom vremenu sam završio cijeli Kur’an. Pripremu za polaganje hifza pred komisijom IZ u BiH, koja je trajala 13 mjeseci imao sam sa hfz Alijom ef. Rahman koji me je cijeli Kur’an preslušao četiri puta i prijavio za komisiju.

Preporod: Možeš li o tvom svakodnevnom druženju s Kur’anom? Koliko dnevno ponavljaš?

Ahmed: Hifz sam učio redom od početka Kur’ana po džuzevima, zato što mi se ova metoda učenja svidjela i u svakom momentu bio sam potpuno svjestan onoga što znam, a i imao sam jasan redoslijed sura koje sam učio. Dnevno ponavljam 2 džuza, a nekad i više.

Preporod: Kakav je osjećaj biti hafiz, čuvar Allahove Knjige?

Ahmed: Osjećaj je neopisiv, radosti nema kraja, hvala Allahu što me počastio da budem čuvar Njegovog Govora.

Preporod: Koji ti je bio najljepši trenutak tokom učenja hifza?

Ahmed: Najljepši trenutak u toku učenja hifza bio je zadnji dan pred komisijom, kada sam od predsjednika komisije zvanično proglašen hafizom.

Preporod: Pošto si učenik i redovno pohađaš nastavu, kako si uspio da uskladiš školske obaveze i učenja hifza?

Ahmed: Za svaki ozbiljan posao u životu treba planirati vrijeme i imati neki plan, vodeći računa i o slobodnom vremenu za igru i odmor. Na prvom mjestu uvijek mi je bio Kur’an, kojeg sam vremenom sve više i više učio. Bilo je trenutaka kada mi je u toku dana jedan sahat bio dovoljan za Kur’an, bio je to početak učenja Kur’ana. Sa povećanjem znanja povećava se i vrijeme učenja Kur’ana.

Prosječno dnevno vrijeme mog učenja bilo je 3-4 sata, uključujući i ponavljanje, dok je spremanje hifza za komisiju trajalo od 10 do 14 sati dnevno. Školu sam vremenski učio manje, ali mi je bilo sasvim dovoljno da imam dobre ocjene. Direktor škole, nastavničko vijeće i nastavnici koji su mi predavali imali su razumijevanja prema meni, posebno za vrijeme polaganja hifza kada su mi odobrili odsustvo sa nastave u vrijeme trajanja polaganja. Posebno želim istaći zalaganje moje razrednice Sabine Karović koja mi je u svakom momentu izlazila u susret. Neka joj Allah podari sve najbolje u životu!

Preporod: Ko ti je bio najveća podrška na učenja Kur’ana?

Ahmed: Na putu hifza najveća podrška su mi bili roditelji, muhaffizi, druga rodbina i prijatelji.

Preporod: Kakvi su tvoji budući planovi?

Ahmed: Planovi u mojoj daljoj budućnosti su da usavršavam Kur’an i da budem čvrst čuvar Allahovog govora. Vršnjacima bih preporučio da slušaju roditelje, uče Kur’an i vole Allaha dž.š.

Nedim Botić, Preporod