Kultura čitanja

0
9

“sandžak” – Radmilo Dimitrijević, is-taknuti srpski teoretičar književnosti, svoju Teoriju pismenosti počinje konstatacijom: “Za dobru pismenost postoje tri uslova: 1. čitati, 2. čitati i  3. čitati.”

Dakle, ako želimo ovladati jezikom, izražaajno i potpuno iskazati sve svoje misli, postati intelektualci u pravom smislu te reči, ljudi od kojih se ima šta naučiti, koje će drugi sa zadovoljstvom slušati – moramo što više čitati, to je jedini put ka razumijevanju života, vedrijoj budućnosti, spoznaji tradicije i kulturne baštine.

U martu 2010. godine, studenti IV godine studija Srpskog/bosanskog jezika i književnosti, sproveli su istraživanje na temu Prisutnost imena i djela Avda Međedovića kod Bošnjaka u Sandžaku. U sklopu ovog veoma zanimljivog istrživanja, anketirano je dvadeset 20 ljudi, na teritorijama općina Tutin i Novi Pazar, starosne dobi od 16 do 56 godina. Uzorak je bio namjeran, a sačinjavali su ga učenici srednjih škola, studenti i prolaznici različitih zanimanja. Došli smo do rezultata da su samo dva od  dvadeset anketiranih čuli za Avda Međedovića, ali čak ni oni ne znaju skoro ništa konkretno. Bitno je napomenuti da se Avdo Međedović i njegovo stvaralaštvo  proučavaju na svim prestižnim svjetskim univerzitetima, počevši od Harvarda na kojem se i čuvaju manuskripti prvobitno zapisanih epova. Nažalost, u njegovom rodnom Sandžaku za njega zna tek neznatan procent ljudi. Kada su Sandžaklije ovako nezainteresirani za svoje najmarkantnije stvaraoce i njihova dela, kako će čitati i proučavati djela drugih autora? Kolika je svijest Bošnjaka u pogledu čitanja i upoznavanja vlastite tradicije, dovoljno govori i činjenica da je ep prvi put objavljen 2010. godine u Novom Pazaru, čak 75 godina poslije prvog zapisivanja i objavljivanja od strane američkih istraživača. Ako ovako nastavimo, postoji bojazan da izgubimo  još što šta. Dakle, moramo se više truditi, jer se samo znanjem možemo oplemeniti.
Zašto je čitanje značajno?
Zato što je to univerzalna vrednost. Ne možete biti uspješni ni u jednoj disciplini ukoliko niste ovladali tehnikama čitanja. Dakle, nije čitanje relevantno samo za maternji i strane jezike, već za sve što u životu učite. Pa i kada ste na fejsbuku, ili kada šaljete SMS poruke, opet morate znati neka pravila saopćavanja, ne samo pravopisna pravila već i načine izražavanja misli, te njihova saopćavanja na najrazumljiviji način.

Današnje generacije čitaju mnogo manje, što pokazuju i rezultati skoro svih anketa. Prema PISA testovima, učenici iz Srbije su u domenu čitalačke pismenosti u periodu od 2003. do 2006. načinili ozbiljan korak unazad i još više se udaljili od proseka OECD-a. A i zanimljiv je podatak da u Novom Pazaru, gradu od 125 000 stanovnika, ima svega oko 3.000 članova biblioteke, od čega su 80%  učenici osnovnih i srednjih škola, te studenti univerziteta. Što bi trebalo značiti da svega šest stotina Novopazaraca čita radi vlastitih poriva.

Mihajlo Lalić na jednom jestu kaže: “Svaka prepreka izgleda neprelazna kad su ljudi skloni da se pred njom povuku.” Mi ne smijemo biti ti koji se povlače pred izaziovima, za nas ne smijeju postojati prepereke, sve se može pobjediti ZNANJEM. Zato čitajmo, dokažimo koliko vrijedimo u skladu s narodnom izrekom: Koliko znaš toliko vrijediš.

Autor: Alisa Kurtović


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.