I oni su nosili cokolade i bombone
I htjeli izaci na vozne perone
I oni su htjeli djecu zagrliti
Svojim domovima srecni pohrliti
Krenuli su vozom sto vozi ka Baru
Stao je u Strpce,ne sto je u kvaru
Nego sto ce neko tu glavom da plati
Iz voza ce putnike izvesti dzelati
Nosili su puske kape i rukavice
Izveli civile sinje kukavice
Otkrili su pogani svoje pravo lice
Koji u nasilju nemadose mjere
Samo sto su ljudi bili druge vjere
Odveli su ljude ta kaljava lica
Za zlocin je znala nasa zeljeznica
Za zlocin je znala i ta divljac razna
Da ce neka sjedista da ostanu prazna
Jos uvijek danas utisci su bolni
Za otetim putnicima jos placu vagoni
Od otetih putnika jos grobova nema
Za ovu drzavu to je tabu tema
Jos ce puhat vjetrovi i padati kise
Na njihovim grobovima cvjece ne mirise
Sad ce tri decenije a njih nema vise
Vozovi prolaze i cesto ce proci
Oni svojoj kuci nikad nece doci
Nisu im se nasle ni njihove kosti
Nek je proklet onaj ko zlocincu oprosti
Spremala je hanuma hranu za svog muza
Stavila je parfem da bude ko ruza
Gledala u sahat kada ce voz stici
Al iz voza babo nece ni izici
Za njim dok je ziva cerka ce da pati
Jer su njenog baba oteli dzelati
Mjesto dragog baba u kuci je tuga
Ostala je majka bez bracnoga druga
Ko ce sinu zadatke teske da rijesi
Ko ce jadnu majku sada da utjesi
Neka je prokletstvo na jadne dzelate
Nek na Sudnjem Danu kako treba plate
Jer na ovom svijetu prave pravde nema
Uvijek ce dusmanin po nesto da sprema
Nek nam Strpci budu za ibreta svima
Ko i lijek razuma i pameti ima
Da nam nikad sjecanje ne ode iz vida
Da se cesto sjetimo nasija sehida
Autor: Edis Pačariz
