Kršenje osnovnih prava Bošnjaka u Mostaru i Hercegovini uz šutnju političara i blagoslov OHR-a

– Jučerašnje pismo muftije mostarskog Seida ef. Smajkića ne može ostaviti ni jednog razumnog i odgovornog čovjeka ravnodušnim. Uistinu, sve patriote i svi prijatelji Bosne i Hercegovine u svijetu pismo muftije mostarskog treba da shvate vrlo ozbiljno i krajnje odgovorno. Pismo je strašan krik, možda posljednji, da se spriječi nacionalni pogrom i progon Bošnjaka muslimana iz Mostara, ali i iz Hercegovine. Jer, ako se Mostar etnički očisti od Bošnjaka muslimana, onda ni u drugim gradovima nema nade za njih. A riječ je upravo o Mostaru koji je ostao uspravan i nakon rušenja mosta i koji je unatoč silama zla uspio obnoviti most i pružiti ruku povjerenja i pomirenja kroz statut o jedinstvenom gradu jednakopravnih građana.

Nije bilo lahko uvjeriti Bošnjake koji su prošli višegodišnji mostarski pakao da prihvate statut OHR-a, kojeg je 2004. god. predložio bivši visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown), o jedinstvenom gradu na račun samostalnih općina u istočnom Mostaru, ali su, kao i uvijek (naivno ili bespomoćno), povjerovali da je međunarodna zajednica u osobi visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu ozbiljna organizacija koja poštuje svoje odluke i koja neće podleći ucjenama nacionalističkih i interesnih grupa.

Bošnjaci su i meni tada vjerovali kad sam im govorio da je statut o jedinstvenom gradu Mostaru u interesu suvereniteta i integriteta cijele Bosne i Hercegovine, podsjećajući ih na riječi rahmetli Alije Izetbegovića da je “bolje dijeliti vlast, nego zemlju”. Nevoljko, ali su Bošnjaci prihvatili statut o jedinstvenom gradu Mostaru vjerujući da će OHR inzistirati na njegovoj provedbi u smislu jednakopravnosti svih građana i naroda, bez majorizacije i marginalizacije bilo koga.

Nažalost, ništa od toga se nije ostvarilo i zato se danas pitam da li sam dobro uradio što sam nagovorio Bošnjake da prihvate statut o jedinstvenom gradu Mostaru kojeg je predložio tadašnji visoki predstavnika Pedi Ešdaun, koji je bez sumnje bio jedan od najaktivnijih i najuspješnijih visokih predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Umjesto primjene statuta o jedinstvenom Mostaru, kakav li paradoks, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, uz blagoslov OHR-a, kao autora statuta, flagrantno krši princip o jednakopravnosti građana i osporava statut o jedinstvenom Mostaru, pozivajući se na princip “jedan glas, jedan čovjek”, ali samo za Mostar. Na taj način međunarodna zajednica kroz urede visokih predstavnika (OHR) pokazuje svoju nedosljednost i nepravdu prema Bošnjacima, namećući im embargo na pravo za samoodbranu od diskriminacije na osnovu nacije i vjere, što je ravno aparthejdu, na isti način kao što im je bio nametnut embargo na oružje za samoodbranu od agresije i genocida.

Zbog toga je pismo muftije mostarskog Seid ef. Smajkića znak za uzbunu dok nije kasno i dok još imamo koliko toliko snage da se odupremo svojevrsnoj inkviziciji koja se sustavno već duže vrijeme provodi nad muslimanima Bošnjacima pod izgovorom “vehabijskog pokreta” na Balkanu sa središtem u Sarajevu iako se još niko i nigdje nije identificirao sa tim pokretom, niti postoji pismeni “manifest” vehabijskog pokreta, kao što postoji pismeni “manifest” fašističkog pokreta Norvežanina Breivika, koji, kakvog li licemjerja!, nije terorista, već nedefinirani pojedinac i neuračunljivi luđak iako je u sred dana, onako iz zabave, ubio više od sedamdeset mladića i djevojaka.

Da, vrijeme je da kažemo cijelome svijetu da nas priča o “vehabijskom pokretu” u RS-u i priča samozvanih eksperata za terorizam podsjeća na priču o Jevrejima u Anadaluziji (Španiji) iz 1492. god. zbog kojih je ustanovljena “španska inkvizicija” radi utvrđivanja grijeha Jevreja koji su tajno ispovijedali svoju vjeru i nakon što su javno prešli na katoličanstvo. Posljedice “španske inkvizicije” su bile progon Jevreja i muslimana sa Iberijskog poluotoka od kojih su se mnogi naselili u naše Sarajevu o čemu svjedoči i čuvena “Sarajevska Hagada”.

One koji nam govore da su izvještaji policije iz RS-a o 14 općina sa vehabijskim centrima budalaštine i da su trojica “eksperata” za međunarodni terorizam (Domagoj Margetić, Darko Trifunović i Dževad Galijašević) obične budale, podsjećamo da su nam to isto tako govorili da su priče početkom devedesetih u beogradskim mdijima o islamskim fundamentalistima budalaštine te da su psihijatri Jovan Rašković u Hrvatskoj i Radovan Karadžić u Bosni obične budale. Te i takve budalaštine i te i takve budale su Bošnjacima muslimanima donijeli progon, silovanje, ubijanje i genocid. Zbog tog iskustva, pozivam bošnjačke političare da se uozbilje, da se ujedine i da ne šute pred naletom duhovnog, nacionalnog i kulturnog pogroma i progona Bošnjaka muslimana iz Mostara i Hercegovine. Također, pozivam bošnjačke intelektualce da ne šute, već da se aktivno uključe i pomognu svom narodu da preživi nametnutu mentalnu torturu i svojim intelektualnim radom osiguraju miran i siguran život našoj djeci. Našu ulemu pozivam da se sustegne od javnog govora koji otežava ionako teško stanje u našem narodu. Posebno želim skrenuti pažnju profesorima na Fakultetu islamskih nauka da svoj posao rade savjesno i odgovorno te da čuvaju ljudski ugled i akadamsku čast svojih kolega i onda kad se ne slažu oko nekih pitanja, što treba biti radost naše slobode a ne noćna mora našeg naroda i naše Islamske zajednice.

Pozivam međunarodnu zajednicu da zašiti muslimane Bošnjake od pogroma i progona te da zaustavi kampanju nekih državnih institucija i nekih medijskih kuća, posebno javnih državnih servisa, kampanju koja ima za cilj uspostavu inkvizicije nad muslimanima i Islamskom zajednicom pod izgovorom vehabijskog pokreta. Mi vjerujemo u vladavinu prava, ali najoštrije odbacujemo paušalne optužbe sa ciljem zastrašivanja našeg naroda.