Slike djece koja umiru, djece koja se guše od hemijskog oružja ili boluju od teških, neizliječivih bolesti pokrenu bol u ljudskom srcu i uznemire razum. Zašto se ovo dešava? Gdje je ovdje mudrost? Gdje je milost?
Ima li čovjek prava postaviti ovakva pitanja? I kome postaviti ovakva pitanja?
U kazivanju o Musau i Hidru je ključ odgovora.
U srcu svakog od nas postoji skriven mali faraon, koji, kada god mu se pruži prilika, uzvikne: Ja sam vaš najveći gospodar. Koji misli da sve zna i da je moćan učiniti sve. Tom faraonu je potreban Musa da mu kaže: Da li bi ti da se očistiš, da te Gospodaru tvome podučim, pa da Ga se bojiš. Bogobojaznost je robovska potčinjenost i pokornost božanskoj veličanstvenosti i silini. Zbog toga je sedžda vrhunac poniznosti i kulminacija ibadeta.
Musa, a.s., je spoznao ljepote i raskoš dvora, ali se zavjetovao Allahu da će to napustiti, da će stati sa slabašnim i potlačenim i boriti se protiv faraonovog rasizma usmjerenog na Sinove Israilove.
Shvatio je, po svojoj prirodi, okrutnost patrijarhalnog društva koje nema milosti prema slabašnoj ženi, te je stao na stranu djevojaka i napojio njihovo stado, uprkos pogledima čuđenja i sumnje, kojima je bio izložen.
Poveo je veliku bitku protiv tiranije, rame uz rame sa potlačenim narodom. Bio je vođa koji je djelovao. Pored te bitke, on je svoj narod poveo u bitku s njihovim nedostacima, njihovim idejnim devijacijama i njihovim bespogovornim pristankom na nasilje koje im se čini. U svakoj situaciji on je isticao da je pozitivan rad ključ svakog problema, čak i u onim teškim, nesnosnim situacijama.
Jedini slučaj koji se bilježi u predanjima da je Musa, a.s., kazao ‘Ja’ jeste odgovor na pitanje jednog od ljudi, dok je Musa držao hutbu na minberi, koji ga je pitao: Ko je najučeniji čovjek na zemlji? Pa je Musa, a.s., kazao: Ja.
Musa, a.s., nije imao pravo kazati ovo ja, pa ga je Uzvišeni Allah prekorio zbog toga. Trebao je kazati: Ne znam, Allah najbolje zna.
Uzvišeni Allah mu je objavio da jedan Moj rob, koji živi na susretu dvaju mora, učeniji je od tebe. Bio je to Hidr.
Musa, a.s., je bio odabraniji od Hidra, jer je Musa jedan od najodabranijih poslanika odluke, dok je Hidr bio vjerovjesnik koji je živio u njegovom vremenu, ali mu je Uzvišeni Allah otkrio pozadinu i kader vezan za neke događaje, što nije bio slučaj sa Musaom, a.s. Priča o Hidru je primjer naveden Musau i pouka da ne žuri u davanju odgovora na pitanje ko je najjučeniji.
Musa, a.s., predstavlja šerijat, ono što se treba slijediti, dok je Hidr predstavljao kader, ono što je ljudima skriveno. On pojašnjava pozadinu, mudrost i božanske tajne, što čini da onaj koji posmatra događaje poput nesreća, nedaća, stradanja i umiranja djece, u tim događajima vidi i njihov drugi aspekt, ne samo onaj površni. To je pitanje o ‘zloj sudbini’ u ljudskim životima, što je, uvijek, kod ljudi rađalo pitanje o pozadini i mudrosti tih događaja.
Priča o Musaovom životu i njegovom susretu sa Hidrom podstiče čovjeka da u svom trenutnom ili proteklom životu traga za sličnim primjerima, da razmišlja o velikim svjetskim događajima, kako bi se njegovo srce smirilo i shvatilo veličanstvenu Allahovu mudrost, makar nekada i ne shvatao njene detalje. U isto vrijeme, to ga uči da ne posustaje da na sudbinu odgovara sudbinom, kao što je to govorio nadahnuti Omer el-Faruk.
Hidr se definiše kao jedan od Allahovih robova, čime se ukazuje na jednu bitnu karakteristiku Allahovih evlija, Njegovih odabranika, a to je potpuno zadovoljstvo i puna predanost Uzvišenom Allahu, kao i spoznaja nekih drugih aspekata i božanskih mudrosti događaja kroz koje prolazimo.
Musa, a.s., se nije strpio u učenju od Hidra onako kako je obećao. Prekorio ga je zašto je ovaj oštetio lađu, jer bi se njeni putnici mogli utopiti. Ovo je bila pouka i podsjećaj za Musaa i njegovo spuštanje u rijeku, kada je bio dojenče. Spušten je u vodu, ne da bi se utopio, nego da bi se spasio iz ruku faraona tiranina.
Musa, a.s., se borio protiv faraona sve dok ga nije savladao, a Hidr se zadovoljio time da sačuva lađu i imetak siročadi. Šerijat nije u suprotnosti sa sudbinom, kao što nije dozvoljeno na putu preporoda i reformi pozivati se na sudbinu.
Musa, a.s., se nije mogao suzdržati a da ne kritikuje Hidra zbog ubistva pokvarenog dječaka. Ovaj postupak kao da ga je podsjetio na faraonovo ubijanje izraelćanske muške djece. Iako je to zločin, to je imalo svoje tajne i pozadinu koje je mogao znati samo neko kome je Uzvišeni Allah dao znanje. Možd je ovo bilo i upozorenje Musau, a.s., zbog ubistva Kopta, što mu nije bilo naređeno, i da u tome postoji Allahova mudrost koju Musa nije znao. Možda bi, da je poživio, bio pravi tiranin i zločinac, koji bi se ispriječio pozivu istine. To bi sve trebalo olakšati Musau zbog postupka koji je učinio. Možda se to dogodilo i zbog suprotnog, odnosno, da Allah nekom čovjeku ubrza smrt kako bi ga zaštitio od iskušenja i iz Svoje milosti, a Poslanik, s.a.v.s., je govorio: A kada hoćeš neke Svoje robove iskušati, usmrti me prije engo me iskušaš. (Tirmizi)
Musa, a.s., se nije mogao strpiti na Hidrov postupak, koji je, bez ikakve nadoknade, popravio zid dvojice jetima, koji su živjeli u selu koje je odbilo ugostiti ih i dati im hrane. Ovo se isto dogodilo i Musau, a.s., koji je pomogao slabašnim djevojkama u Medjenu, čiji otac je, također, bio dobar čovjek. Musa je tada bio u velikoj potrebi, pa je dovio Allahu riječima: Gospodaru moj, koje god dobro da mi daruješ – pa ja sam ga potreban.
Završetak njihovog susreta je bio ovaj događaj, koji se razlikovao od prethodnih i tada je Hidr objavio da je ovo završetak njihovog zajedničkog putovanja i znak rastanka.
Lađa je spašena od nasilnog vladara, zbog oštećenja na jednoj njenoj strani. Dječak je umro po Allahovoj odredbi, iako je u očima ljudi on bio nevin i čist a blago dvojice siromaha je spašeno, tako što je sam Hidr utjecao na kader, sudbinu, svojim postupkom popravke zida. Čovjekov um je u stanju prihvatiti postojanje tajni i pozadine nekog događaja, koje mu, na prvi pogled, nisu vidljive. Spoznaja tih tajni i mudrosti nekada se ne mora dogoditi čak ni u toj generaciji, već sačekati novu generaciju, a čovjekov razum ne može spoznati mudrost nekih teških i bolnih događaja u trenutku njihova dešavanja.
Musa, a.s., se odlikovao visokom sposobnošću usaglašavanja šerijata i kadera, tako je, kada je vidio njegove sljedbenike kako su popadali, usred potresa koji ih je zadesio, kazao: Gospodaru moj, da si htio, mogao si i njih i mene uništiti još prije. Zar da nas uništiš zbog onoga što su uradili bazumnici naši?
On je spoznao apsolutnost Allahove volje i moći, zatim je pribjegao dovi, skrušenosti i traženju Allahove milosti, što je potreba svakog vjernika, kako bi sačuvao duhovni smiraj u trenucima ugode, ali i gorčine.
Kada se u tvom umu pojavi Musa, sa ovakvim pitanjima, trebaš, kao odgovor na to, u svome srcu potražiti Hidra. A kada se na tvome putu, sa svojim gajbom i potpunom predanošću Allahovoj odredbi, pojavi Hidr, ti potraži Musaa, da u tvoj život unese svoju potragu za istinom.
Ako se, jednog dana, pred tvojim očima zatvore svi putevi, ti potraži horizonte u svome srcu. Širinu svoga života potraži u sedždi, dovi i razmišljanju.
Autor: Selman el-Auda
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
