Kreditima upropastio uspješno preduzeće

Sandžak – Radnici IGM AD ,,Sloga’’ u Novom Pazaru su u štrajku sa zahtjevom da im se isplate zaostale zarade. Po njihovim riječima, vlasnik nije pokazao ni dobru volju da se prevaziđe aktuelna kriza. IGM „Sloga“ ima četiri fabrike od kojih ni jedna ne radi. Do 2000. bila je među najuspješnijim proizvođačima opekarskih proizvoda u Srbiji. Privatizirana je krajem 2006., a njezin vlasnik je Đorđije Nicović.

Đorđije Nicović je rođen 1951. godine u Kolašinu. Srednju školu je završio u Peći, a Pravni fakultet u Beogradu, gdje je i magistrirao. Po završetku fakulteta, zapošljava se u NBJ. Vrlo brzo se umjesto pravnim počeo baviti ekonomskim poslovima. Školovao se i obučavao za dilera i brokera i imao vrlo uspješnu karijeru u domaćim i inostranim brokerskim udruženjima. 1992. godine, napušta Narodnu banku i počinje se baviti privatnim biznisom. 1995. godine, preuzima propalu “Kapital banku” i za nekoliko godina je pravi vrlo uspješnom.

Nicović 1997. godine formira kompaniju “Irva investicije” koja do 2006. godine prerasta u 100 naboljih firmi u Srbiji po vrijednosti kapitala.

Nicović ima jako rasprostranjenu mrežu agrarnih preduzeća koja obrađuju 27.741 h zemlje i zapošljavaju 3.230 ljudi. U okviru usluga posjeduje TP “Jabuka”, UP “Višnjica”, HP “Mimoza” iz Tivta, hotel “Belu lađu” u Bečeju, Rent-a-car “Autotehnu”, “Irvu transport” iz Novog Sada i brokersku kuću “Dil broker”. U uslužnom sektoru zapošljava oko 1.000 ljudi. U metalskom kompleksu zapošljava 340 ljudi. U tekstilnom kompleksu zapošljava 3.700 radnika u preduzećima: “Rudnik” iz GM, “1. maj” Pirota, “Niteks” iz Niša i “Kluz-Srem”. U oblasti proizvodnje i prometa građevniskog materijala, pored „Sloge“ posjeduje i Ciglanu “Dedine” iz Kruševca i TP “Kopaonik” iz Beograda.

To se nikad ne bi reklo, ali bolji poznavaoci domaćih poslovnih i drugih prilika bez priziva će ustvrditi da je Đorđije Nicović u svakom pogledu “najopasniji” od petorice braće Nicović. Pravi se da ne razume zapažanje kako se po Srbiji priča da mu pri vrlo zapaženom učešću u tekućem procesu privatizacije logističku podršku pruža poznatiji brat, bivši funkcioner beogradskog SUP-a Marko Nicović – piše NIN u broju 2743 od 24. 7. 2003.

Đorđije Nicović je kupio novopazarsku „Slogu“ akcijskim putem, za 4.500 000 eura. U tome mu je pomogao izvjesni policijski radnik B. Š. iz Novog Pazara koji sada živi u Beogradu.  Nakon kupovine ovog pazarskog magnata, Đorđije je vješto, kao iskusan mešetar i špekulant, uz dobru logistiku koja mu ne manjka zato što je godinama sticao prijatelje u političkim i policijskim krugovima, a i rođeni brat mu je visoki policijski činovnik, „Ciglanu“ poslao na doboš. Radnici mjesecima ne priomaju plate niti im se uplaćuje penzijsko i zdravstveno osiguranje. U kupovinu rezervnih dijelova se već nekoliko godina ne ulaže, proizvodnja je stala. Đorđije je „Ciglanu“ dao pod hipoteku podigavši višemilionski kredit u eurima kod nekoliko banaka u Srbiji. Tako je vješti ekonomista obezbjedio sebi keš zaradu a radnike „Ciglane“ poslao u siromahe koji jedva prehranjuju porodice.

Prema pouzdanim izvorima, samo jedna mjesečna rata za povraćaj kredita kojeg je Nicović uzeo iznosi 100 000 eura, bez kamate. Naravno, kredit vraća „Ciglana.“Ako kojim slučajem ne bude vraćen kredit, onda će hipoteka odraditi svoje. Neko će se vrlo brzo i ekspresno domoći velike imovine koju posjeduje ovaj nekadašnji sandžački gigant.

Sva ova krađa sandžačke imovine nije mogla proći bez znanja bošnjačkih ministara Sulejmana Ugljanina i Rasima Ljajića. Jasno je da oni ništa nisu uradili kako bi zaštitili krađu sandžake imovine.

Autor: Uredništvo Sandžaka