Kratki francuski putopis kroz Hercegovinu i Novopazarski Sandžak iz 1611. godine

41
168

francuski putopis

Ovo kratko izvješće o putovanju preko Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka, što ga u francuskom originalu i u prijevodu donosimo, potiče od Leferva (Leferve), tajnika baruna Sansija (Sancy), francuskoga poklisara, poslana g. 1611. u Carigrad.

Francuski poklisari kod Porte u 16., a dijelom i 17. stoljeću odabirahu, idući na svoje poslaničko mjesto, suhozemni put, koji je vodio iz Dubrovnika preko Trebinja, Gacka, Foče, Plevalja i Novoga Pazara put Plovdiva i Carigrada. To bijaše obični drum, kojim prolažahu trgovački karavani i diplomatske misije i to ne samo francuske, nego i dubrovačke i mletačke, kao god i službeni ulaci ovih država. Francuski poklisari običavahu sastavljati o tom svom putovanju kroz Balkansko poluostrvo, neku vrst dnevnika, u kojemu tačnim kronološkim redom pribilježivahu sva znatnija mjesta, kojima prolažahu i stvari, koje im se na putu dešavahu. Taj posao sastavljanja putničkoga dnevnika bješe povjeren jednomu od njihovih tajnika, a pokadšto i više njih.

Ima nekoliko takovih francuskih putničkih izvještaja iz 16. i 17. stoljeća. Mi ćemo pomena radi citirati opis putovanja Aramona (Aramon), francuskoga poklisara u Carigradu iz g. 1547., koji bješe napisao poklisarev tajnik Žan Šeno (Jean Chesneau), a izdao i bilješkama popratio K. Šefer (Ch. Schefer), član pariskoga Instituta (g. 1887.). Drugi sličan putopis je od Fren Kaneja (Fresne-Canaye), koji g. 1573. pratijaše francuskoga poklisara Noailles-a u Carigrad. Taj je putopis priopćio u francuskom prijevodu i talijanskom originalu Hauzer (Hauser), docent na sveučilištu u Clermont–Ferrand–y (g. 1897.). Putopis, što ga mi sada priopćujemo, razlikuje se od gornjih u toliko, što sastavljač navraća u većemu broju imena rijeka, brda i mjesta u krajevima, koji nas posebice zanimaju. Na žalost mi smo se, u pomanjkanju originala, morali poslužiti kopijom toga putopisa, koja se kopija nalazi u odjelu francuskih starijih rukopisa pariske Narodne Biblioteke (zavedena u katalogu pod šifrom 16. 172, fol. 131 itd), pa smo konstatirali da je većina geografskih naziva ili prosto ispuštena ili opet naopako prepisana. Mi smo nastojali po svom najboljem uvjerenju potonja ispraviti; ali se ne uhvasmo ni pokušati, da praznine ispunimo.

Gospodin Sansi, koga kralj bješe imenovao svojim poklisarem u Carigradu, stiže u Dubrovnik u augustu godine 1611. Iz Dubrovnika otputovao okolo 24 sata[1] 9. augusta i dođe u pratnji dvajuh dubrovačkih gospara na Ploče, mjesto izvan gradskih vrata na jedno 400 koračaja, gdje mu bijahu pripravili stan. Ali prije nego što će krenuti na put, gospodin poklisar ode oko 12. ure dubrovačkom knezu i gospodskom vijeću i pozdravi se s njima. Oni mu opet poslaše na dar pekmeza. Gospodin poklisar prenoći na Pločama. Sutradan u jutro (srijeda 10. augusta) otputovasmo okolo 12. ure. Poklisar je pojahao sa dvadeset drugova, a za njim iđaše još osam tovarnih konja. Skrenuvši na lijevo uzesmo se penjati uzbrdice, ostavljajući more na desnu ruku, a grad za nama. Gospodin poklisar bi pozdravljen s dubrovačkih bedema s deset ili dvanaest topovskih hitaca. Ono je brdo vrlo strmo i teškom se mukom uza nj penje. S njega se lijepo razgleda Dubrovnik i okolina ostrva. Odatlen udarivši preko strmenitih i kamenitih prijedjela, stigosmo uvečer oko 20. ure (osam sati), na obalu rijeke Trebišnjice, na domak sela[2]), koje nosi njezino ime i koje je udaljeno jedno 18 milja od Dubrovnika. Utaborismo se na lijepoj livadi usred ravnice okružene brdima. Ta je ravnica široka po prilici jednu milju i dvije milje dugačka. Brdo pred nama je obraslo šumom i puno kamenja. Na njemu ima nešto vinove loze. Gospodin poklisar krenu iz Trebinja u četvrtak 11. augusta, te ruča u Čepelici, a na noćište pade u Bileću, u pokrajini Srbiji.

Čitav taj kraj je brdovit i kamenit, te je vrlo mučno tuda putovati. Uspeh se na vrh planine, podno se vidi mala rijeka, koja izvire iz tri golema vrela. Potonja obuhvaćaju čitavu milju prostora i davaju toliku količinu vode, da je rijeka u blizini Bileće vrlo velika. Taj je predio veoma plodan, izgleda barem tako, unatoč njegove bregovitosti i šumovitosti. On bi bio podesan za sađenje vinove loze. Odatlen krenusmo u petak 12. augusta i ručasmo u Crnici, gdje ima lijepa studena česma. Večerasmo zatim u Gacku koje je smješteno na polju dugačkom jedno četiri milje i širokoj milju i po. To je polje lijepo i na njem pase mnogo stoke. Odatle krenusmo u subotu 13. augusta u Trnovu luku, i tu provedosmo ostatak dana. To se mjesto nalazi u maloj dolini pokraj gorskoga potoka zvana Sutjeska, koji protiče na podnožju dvijuh visokih planina. Istoga dana prevalismo vrlo visoku planinu po imenu Humić preko koje vodi vrlo strmenita staza. Sve je ostalo pokriveno šumom. Na spomenutomu mjestu ima tri drvena, na pola porušena karvansaraja. Silazeći niz brdo kupismo u nekoga pastira malena ovna za 22 jaspre, što čini 15 sola i 6 dinara (franceskoga novca). Čitavu noć vukasmo toga ovna, a u zoru prije polaska pojedosmo situ, kuhanu u vrlo čađavomu kotlu.

Mlinski kamen povaljen nasred puta, služio nam je mjesto činije, stoljnaka, otirača i tanjira. Uza sve to po uvjeravanju svekolike družine nikada nam jelo nije bolje išlo u slast. U nedjelju 11. augusta gospodin poklisar ruča u Tjentištima, selu na rječici zvanoj (Sutjeska), u blizini Hercegovine u Morlaškoj. Tu ima još jedna rječica, preko koje se prolazi tri puta na malenim drvenim ćuprijama. Popevši se za tim na brdo, koje se diže na lijevo, mi vidjesmo tu rječicu kako teče na desno i sve većma raste, dok se ne suzi između dvije lijepe, plodne i dobrim dijelom šumom obrasle planine. Nakon kakova četiri sata putovanja po obronku rečene planine opet pređosmo rijeku, koja se zove Drina (pod tim je imenom zabilježena na zemljopisnoj karti), velikim drvenim mostom, koji je duži od mletačkoga rijalta. Taj je most podignut na cigli jedan svod poduprt na oba kraja. Zatim, ostaviv za sobom most i rijeku, koja čini malen zavoj, prođosmo kroz maleno selo od kakovih pet ili šest kuća i putujući uz obalu rijeke, koja teče na našu lijevu ruku, te nakon po prilici sat i po hoda stigosmo u varoš Foču, u pokrajini Hercegovini, gdje ima još jedan most prebačen preko rijeke Čehotine (?). Ta varoš nije opkoljena bedemima i u njoj ima kakovih 800 drvenih i vrlo niskih kuća, bez pendžera. Ima još mnogo malih džamija. Kraj je prilično lijep. U toj varoši gospodin poklisar prenoći u karavanskom hanu, prostoriji sličnoj tržnici, u kojemu odsijedaju putnici. U tomu se hanu može udobno smjestiti 300 konja. On je sagrađen od dobra kamena i pokriven olovnim krovom. U tomu gradu se pravi mnoštvo noževa, na glasu ne zbog čvrstoće, već zbog izradbe.

U ponedjeljak 15. augusta rečeni gospodin ruča u Ustikolini, koja se nalazi u rečenoj pokrajini Hercegovini. Izišav iz Foče, počesmo se penjati uz planinu, plodnu i punu voćaka, žita i ponešto vinove loze. Dovlen je kraj brdovit i slabo napučen; ali zato prepun divljači. Ima naročito sva sila grlica i divljih golubova. Čitav je predio pokriven hrastovom šumom. Odatlen rečeni gospodin stiže na noćište u Bahovo[3]) u pokrajini Hercegovini. U tomu mjestu se podigla jedna kuća ili karvansaraj, koja služi skloništem putnicima, kako se uopće po čitavoj Turskoj nalazi. (…) Krenuvši odatlen, rečeni gospodin dođe na konak u Tasliću (Plevlje), varoš u spomenutoj pokrajini u Hercegovini, koja broji po prilici 400 ognjišta. U toj varoši ima tri džamije, dvije od kamena, a treća od drveta. U jednoj od dviju kamenitih ima lijepa česma. U toj varoši ima još dva karvansaraja, prilično prostrana i prekrivena olovnim krovom. Između Pulmiče i Tasliće kraj je vrlo lijepo obrađen, a na mjestima gdje nema voćaka, porasla je mlada šuma. Predio je ipak u većoj mjeri šumovit nego li go, a obiluje malim izvorima žive vode. Prije nego se dođe u rečenu varoš, na jedno dvije milje od nje, nalazi se malena rijeka koja teče dolinom, te se pruža na desnu ruku. To je bila prva varoš, u kojoj zatekosmo uljudnu čeljad, koja se divljaše glatkosti naših mačeva i mačeva naših pratilaca, dočim se drugi neotesaniji, podrugavahu, veleći da su ražnjevi naših pratilaca dobri, da se iz njih grade čavli. Neki opet, koji bijahu u kavani blizu karvansaraja, ponudiše nam kahve, koja nam nipošto ne prija.

U srijedu 17. augusta rečeni gospodin ostavi Taslić i udari putem na desno. Putovasmo tako kroz brdovit i gotovo posvuda šumom obrasli kraj. Nakon jedno četiri ili pet sati putovanja, uzesmo se spuštati niz brdo, a to spuštanje traje vrlo dugo. Napokon naiđosmo na malenu rijeku, široku nekoliko metara kamenom, koja proticaše na našu lijevu ruku. Udarivši putanjom, koja vodi uz obalu te rijeke, planina nam ostade sada na lijevo, a rijeka na desno. Ta se rijeka zove Seljesnica. Nakon nekoliko sati jezdenja, sveudilj uz obalu, prijeđosmo rijeku preko drvenoga mosta s tri svoda. Prevaliv još nekoliko hiljada koračaja, pređosmo kroz jedno tursko groblje i stigosmo u varoš od jedno trista ognjišta po imenu Prijepolje, u pokrajini Hercegovini. Ni ova varoš kakogod niti pređašnje nije zatvorena, a i u njoj su kuće od drveta i niske. (…) Proslijediv naše putovanje stigosmo do kakova dva sata u mjesto zvano Mileševo, gdje ima crkva sv. Save s grčkim kaluđerskim samostanom, u kojemu ima dvadesetak kaluđera, koje mi pohodismo. Na unutrašnjim duvarovima manastira mnogi putnici bjehu upisali svoje ime, a među ostalima i gospodin Bri, po čemu razumjesmo, da je gospodin Lankom[4], putujući kao poklisar, morao tuda proći, pošto se gospodin Bri kao plemić nalazaše u njegovoj pratnji. Ovi su kaluđeri jadno odjeveni i žive po siromašku.

Oni nose na sebi tek jednu košulju i bijednu haljinu iste boje kao u kapucina u Francuskoj, uz to otvorenu sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dugmeta, tako da im se vidi trbuh, a u većine je mantija na više mjesta prodrta. Jedni bjehu bez cipela, a drugi obuveni. Svi pak imađahu na glavi kapu s dva uha poput one što se zove “a la coquarde“, a koja je ljubičaste boje i sprijeda izrezana. Njihove su vlasi vrlo dugačke i padaju im u neredu na ramena, tako da sa svojim jako mršavim licem pobuđuju silnu sućut u onih, koji ih gledaju. Uostalom unutrašnjost njihove crkve u prilično je dobrom redu. Crkva je iznutra obojena. Oprave za obavljanje bogoslužja su u prilično hrđavom stanju, stare i većinom istrošene. Tu nam bi ponuđeno mnogo vrlo dobrih crnih damaskih šljiva. Karvansaraj ne valja baš ništa, ali u njemu ima lijepa česma. Pošto smo se u crkvi zadržali jedno po sata i pomolili Bogu, uzjahasmo naše konje i zaputismo se našim prijašnjim drumom put brda. Na jednu milju po prilici od toga mjesta rečeni gospodin dođe na noćište u varoš u kakovih 100 ognjišta, zvanu Mileševo, u rečenoj pokrajini Hercegovini ili Srbiji, kojoj na sjeveru diže se visoka brid (to je ona ista, što je malo prije spomenusmo). Na vrhu te bridi ima jak zamak koji nosi isto ime kao i varoš ili inače Rocca partita[5]).

U četvrtak 18. augusta, rečeni gospodin krenu iz gornjega mjesta putem, koji iz karvansaraja vodi na desno. Sišav zatim niz tu planinu, udarismo obronkom jednoga drugoga brda, čiji vrhunac ostajaše nam na desnu ruku. Ova se planina ide iz Hercegovine do u Albaniju, koja je od toga mjesta udaljena tek dva dana hoda. Čitava je planina pokrivena drvećem, a tako isto i put. A kako nas Vlasi (to su seljaci koji vode kiridžijska kola) utjeraše u strah zbog lupeža, mi sjahasmo s konja i uzesmo paziti na se, držeći pripravne naše pištolje i arkebuze. Ovaj klanac je dug kakove dvije milje. Ostaviv za sobom ovu planinu pređosmo u drugu na lijevo. Potonja je potpuno gola, bez šume i bez drveća, te sasvim pusta. Prešavši ovu planinu i jedan potok izađosmo iz pokrajine Hercegovine i uđosmo u Bosnu. Na ulazu potonje zaustavismo se, da ručamo u mjestu zvanom Halmovica, nedaleko od nekoliko kuća. (…) U petak 19 dana (mjeseca) augusta gospodin (poklisar) ostavi gornju livadu i stiže u ručano doba u Rašku župu, a to je karvansaraj osamljen na malenoj livadi na podnožju jedne planine. Kroz tu livadu protiče malen potok zvan Ljudska. Pređosmo (zatim) kraj, obrastao na više mjesta šumom, dok je ostalo zemljište dobro i veoma podesno za obradbu, ali vrlo slabo napučeno, jer ne viđesmo do desetak kuća raštrkanih amo tamo po brdu. Gospodin (poklisar) provede ovdje ostatak dana, pošto je bez odmora bio prevalio put, koji se upravo tu svršava. Ovaj je karvansaraj sazidan od kamena i pokriven ćeremetom i u tomu kraju rađa dobro vino.

U subotu 20. augusta gospodin (poklisar) udarivši put istoka duž livade, koja mu ostajaše na desno, a koja je vrlo dugačka i uzana, ode se utaborit pokraj seoca zvana Luka od Novoga Pazara, pršav prije toga ispred novo-pazarskoga karvansaraja. Na domak te varoši, koja se po turski zove Jeni bazar, i koji nam ostaje na desno, nije gotovo nimalo dugoljasta; ali je s obzirom na onu, koju za sobom ostavismo velika, pa broji kakovih hiljadu kuća, nešto bolje zidanih od onih, što ih prije bijasmo vidjeli. Kuće su naime većinom od zemlje ili od kamena, a sve su pokrivene ćeremetom. One su uza sve to bez iznimke niske. Varoš je podignuta na spomenutoj livadi na prostranom i trouglastom mjestu, tako da izgleda vrlo slobodna, a kuće su okružene u njoj topolama. Jer se čini da im je veselje saditi ovo stablo koje sade uvijek prilično mnogo pokraj džamija, za ukras potonjih. Na malenu brježuljku, koji se diže na našu lijevu ruku vidi se zamak na domak varoši. Taj zamak gospoduje čitavim krajem, koji je prilično lijep i sastoji od dugačkog polja, kroz koje se vijuga malen potok Butika, imajući s jedne i s druge strane po jednu planinu, napola obraslu mladom hrastovinom. Ostalo zemljište čini se da je dobro, pa je velika šteta, da nije obrađeno, jer bi inače proizvodilo znatnu količinu žita. Ima još i nešto vinove loze zasađene amo tamo po obronku planine, koji gleda prema jugu.

Ja mislim da je razlog tomu nedostatku obrađivanja slaba napučenost ovih krajeva, koji su u istini uopće slabo naseljeni, akoprem ima zemlje dovoljno da se prehrani velik narod. Ali videći, da je tlo tako slabo obrađeno pokraj Novoga pazara, koji je (međutim) dosta velika i dobro napučena varoš, ja mislim, da je tomu kriv nemar i lijenost stanovnika, koji rade samo toliko, da mogu preživjeti, pa se čini, da im nije stalo do toga, da im i preostane štogod; tako da obradiv koliko im je dosta za podmirenje njihovih potreba, ostalo ostavljaju na ugaru. Ta čeljad silno voli dokolicu, na koju je jako privikla. Ona mnogo besposličari, i provodi veći dio dana sjedeći pred vratima ispod kućne strjehe, koja se jako nadvisuje nad ulicu i zabavljajući se međusobnim razgovorom i posmatranjem prolaznika, pa ju nije nikada viđeti na šetnji. Njezin kruh je loše pravljen, te slići slabo pečenomu i beskvasnomu kolaču. Njezin je napoj voda ili šerbet. Potonji se pravi od vode i meda. Ona goji prilično malo blaga, to jest volova, krava, ovnova i koza. Tu vidjesmo groblje vrlo dugačko i bez ograde, u kojemu ima veoma mnogo grobova. Potonji su četverouglasti kamenovi, a imaju pokadšto po čalme. Izviše groblja ima nekoliko bivola, a i peradi: ali je kraj bogat grivnašima i grlicama. U blizini Novoga pazara vidi se nekoliko kaluđerskih samostana. Tu ima i ponešto rimo-katolika, kako saznah od dragomana, koji mi pokaza na lijevo jednu malu crkvu (katoličku) pokraj maloga mosta, na koji naiđosmo, pošto prođosmo varoš.

U blizini drugoga mosta na milju od ovoga, idući u pravcu livade, vide se naravne tople kupelji), a pokraj njih dvije grčke crkve, jedna na lijevo na vršku brijega, posvećena sv. Đorđu), druga sv. Petru i Pavlu. Čitavi ovaj kraj pripada još pokrajini Bosni. Odatlen gospodin (poklisar) proslijedi svoje putovanje preko spomenutog polja, zateče na jednu milju daleko rijeku, zatim se uze penjati uz jedno brdo na lijevo po putevima punim drveća i pukotina. Pošto sađe niz to brdo utabori se u seocu zvanom Barica, u pokrajini Hercegovini, koja leži na malenomu brježuljku i na prilično tijesnom mjestu. Bojeći se razbojnika, kojih, kako nam rekoše, ima u okolnim brdima, postavismo straže na četiri oprečna kraja, a druge četiri činjahu čitavu noć ophodnju.

U nedjelju 21. augusta gospodin (poklisar) krenu iz rečenoga mjesta, te nastavi putovati planinom, koja je jako obrasla šumom. Sišav zatim niza nju nešto strmim obronkom, on pređe gazom rijeku u Hercegovini, koja teče između između dvije planine. Potonja se zove Kopaonik, te je silno obrasla mladom šumom i visokim stabaljem. Planina je prilično strma: ali put (koji preko nje vodi) je dobar, sve počam od Dubrovnika. Ova je planina u istini tako visoka, da se s njezina vrhunca prostim okom vide vršci svijuh brda unaokolo. Poljana, na kojoj ručasmo, je prijatna zbog hlada od bukove šume, koja se tu nalazi. Ona nije na samomu vrhu plane, pošto se nama na lijevo diže dosta visok brežulja potpuno ogoljen poput ćelave glave, po čemu sudim, da to mora biti najviši vrh planine. Hendek kojim prolazi spomenuta rijeka, okružen je dobro obrađenom zemljom a po strani ima i ponešto vinove loze. Na jedno tri milje na rečenoj planini gospodin (poklisar) bješe se odmorio na livadi na malenomu komadu zemlje orošenomu vodom iz nekoliko česama, a u sjeni malene bukove šume i tu ruča[6]). Nakon ručka on proslijedi put preko obronka planine i njezinoga vrška na lijevo, za tim sađe putem spomenutim i pokrivenim lijepim bukvama kao i čitavi obronak ove planine i planina unaokolo, te stiže u seoce zvano Blaževo selo, u pokrajini Bosni. To je mjesto okruženo brdima i nalazi se na vrhu jedne male visočine, gdje se utaborismo i provedosmo noć. Tu g. poklisar zateče ulaka mletačkoga baila[7] u Carigradu, koji uđaše u Kotor.

U utorak 23. augusta gospodin (poklisar) krenu udariv popreko kroz polje, dođe se utaborit na malenoj livadi. I pođe dalje uz polje sve do prokuplja, dosta velike, ali prilično loše građene varoši, pošto su kuće većim dijelom niske i pokrite drvom zbog nestašice zemlje[8]. Ova je varoš vrlo stara, i u njoj ima lijepih džamija. Tu stoluje i kadija. Gospodin (poklisar) prenoći ovdje u karvansaraju, koji je vrlo hrđav. Polje, koje pređosmo, omeđašeno je oda sviju strana dvjema planinama pokrivenim drvećem, na prostoru od dobro dvije milje. Zemlja oko Prokuplja je vrlo dobra i obiluje vinovom lozom. Zemlja je crnica i dobra za sijanje žita. Ona je lijepo obrađena na jednu milju u okolo spomenute varoši, a podalje ako prem je zemljište još uvijek dobro, ona je slabo obrađena, izuzam u blizini sela. Opazismo, da su stanovnici u varoši vrlo pristupni. Skupiv se oko na soni posmatrahu naše kretnje, odijelo i oružje, nadasve naše mačeve, koji prođoše preko sviju ruku. Oni se divljahu njihovoj uglađenosti i željahu ih kupiti. Mi ih nađosmo jedno deset ili dvanaest pokraj dućana po njihovomu običaju pod strehom, koja se nadiže jako nad ulicom, gdje pušahu duhan i pijahu neku crnu vodu koju nazavlju kavom, a koju piju tako vruću da jako peče, pa ju stoga i srču pomalo, krajem usana. Oni ostadoše tu sve do noći, a sutradan ujutro mi ih opet zatekosmo na istomu mjestu, kamo bijahu došli vrlo rano.

Oni dovode vodu u svoje česme kroz otvorene oluke, što je i uzrokom, da je ta njihova voda vrlo topla. Dalje od toga mjesta ne nađosmo nijedne česme, a mjesto potonjih (kao uopće po čitavoj Turskoj), ima čatrnja s prilično dobrom vodom. U toj varoši ima kršćana, čija se crkva nalazi na ulazu u grad. Ima vrlo dobra vina, što ga kršćani prodavaju. Ima mnoštvo đaka, koje nazivlju softama, a koji se poput naših sveučilištaraca skiću noću po ulicama, te nekažnjeno ubijaju i ograbljuju prolaznike.

  1. U Dubrovniku bješe običaj brojati satove na talijanskomu časovniku, to jest bez prekida ure dana i noći
  2. Današnja varoš Trebinje.
  3. Fresne – Canaye spominje također to mjesto pod imenom Bahra, te veli za nj. da je selo na brdu Conaz (Kovač).
  4. Savary-Lancosme, francuski poklisar kod Porte god. 1585.
  5. Valjda odbijena brid.
  6. Opetuje što je malo gore rekao
  7. Naslov mletačkoga poklisara kod Visoke Porte
  8. Valjda za građenje opeka

Izvor: sandzacke.rs


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

41 KOMENTARI

  1. S.A

    NE LUPETAJ. JA NE PODRZAVAM NI SRBE NI ALBANCE TO SAM STALNO GOVORIO….

    JA DA NE BIH ZIVIO SA ALBANCIMA BI ISTO KAO I VI PREBACIO CIJELU MOJU MRZNJU SPREMA SRBIMA….. ISTINA DA SRBI NISU NAM NIKAKI PRIJATELJI I DAN-DANAS TO SE VIDI…

    ALI NI ALBANCI NISU NAM BAS NESTA SUPER. PONASANJE ALBANCE SPREMA JEDNOJ MANJINI ZNAM KAKAV JER ZIVIM SA NJIMA….

    NA POPISU OD 1981 GODINE I DANAS IMA VELIKA RAZLIKA SVE MANJE I MANJE BOSNJAKA….

    A JA TI JOS JEDNOM GOVORIM I PITAJ SA OVOM SAJTU, BIJELI GOLUB SABAHA, SAMIR SANDZACKA SABLJA, SINOVI SANDZAKA…… SVI SU ONI ARNAUTI SA PESTERA. PITAJHI DALI ONI VISE VOLU BOSNJAKE NEGO JEDNOG ALBANCA KATOLIKA????????

    ZIVIM U SVAJCARSKU IMAMO ZAJEDNO SA ALBANCIMA DZAMIJU, JEDNOG DANA DOSO ALBANAC TRAZI POMOC OD SVIJA U DZAMIJU ZA JEDNU MALU DEVOJKU…. NARVNO SVI SMO DALI ( ZA SADAKU)…..

    PAR MESECI KASNIJE DOSO NAS BOSNJO I PITO ALBANCE DALI ZELITE I VI POMOC JEDNOM MOMKU ZA OPERACIJU????

    JER VERUJES DA NIKO NIJE NI RUKU PRUZIO NEGO ZAMALO STO TE NISU PLJUNULI U LICE I DA TI SE NASMIJU….

    AKO SA TAKVIM LJUDIMA MISLIS GRADIT BUDUCNOST SVOJU I SVOJE DECE ONDA TESKO TEBE…

    • Koga volimo vise to nije bilo nikada sporno. Meni je drazi brat musliman iz somalije od albanca katolika pa i tebe samoga ako nisi ono sto kazes da jesi.
      Ostavite stvari kakve jesu i nemojte mi samo vi torbesi iz makedonije ili ko zna odakle objasnjavati ko sam i sta sam. Ja sad mogu nasiroko pisati o rodnome Sandzaku i njegovim ljudima jer sam ih puno upoznao i radio od Nemacke do Amerike. Ako bih pricao istinu mnogi bi se uvrijedili i sakupio bih mnogo neprijatelja a istina zna nekada biti veoma gorka.
      Samo vam mogu reci jedno da nije bilo tih istih Albanaca 40-ih godina nebi se mi sepurili po Sandzackim vrletima nego bi nestali sa tih prostora kao sto sam i ja nestao 90-tih. Trebate znati svoje porijeklo svi ali najvaznije je da ste Gospodaru pokorni.

  2. JA ZIVIM U MAKEDONIJI. OVO STO ALBANCI POKUSAJU URADIT NA NAS JE ASIMILACIJA BOSNJAKA U ALBANCE….

    DOKLEN NAPRIMJER DOBIO SANDZAK U VELIKU ALBANIJU I AKO DOBIJU ONDA REJCE NAM MMMRRRRSSS IZ NASE ALBANIJE VI STE SRBI-MUSLIMANI….

    NAPRIMJER VIDITE NA KOSOVU KAKO SE PONASAJU SA TORBESIMA A U MAKEDONIJI TORBESI SE PISU KAO ALBANCI CAK BOLJE ZNAJU ALBANSKI NEGO JEDAN ALBANAC….

    KADA PITAS JEDNOG TORBES ZASTO SE PISES KAO ALBANAC ONDA TI ODGOVORI JER PORIJEKLO POTICU OD ALBANACA….

  3. Posle Albanaca najveca muslimanska skupina su Srbi starosedioci koji su presli na islam pa tek onda Bosanski doseljenici. Za primjer selo Kladnica u opstini Sjenica srpsko starosedilacko stanovnistvo je posle nekog konresa oko 1800 godine je iz protesta sto njihovo mjesto nije pripalo Srbiji vec Turskoj komplet preslo na islam. Tu i dan danas imas srpska prezimena Zornic, Saljic, Baltic, Visnjic, Taric i tako dalje, al njih sve vredja svoje porijeklo i to nebi nikad priznali.

    • Hajde ne lupetaj,to mora da te ucio onaj seoski uca iz Tesnja Selimovic kojeg srbi kupise i sada izigrava nekog historicara,tj.dvorsku ludu!! Cuj Saljici i Tarici mu srpskog porijekla,a oboje su albanskog porijekla. Visnjica ima i srba i bosnjaka,ali to je slicno kao ono pitanje sta je starije :kokoska,ili jaje!!! Neprestano radite na asimilaciji Bosnjaka,ali nikad niste uspjeli,pa necete moci ni sada!!!

      • Pa bosnjak se postaje kad hriscanin prihvati islam. A Albanac ostaje Albanac bio hriscanin ili musliman.

    • A koji to kongres bese 1800? Poznajes istoriju , razbijas… Kada vidim kako poznajes istoriju prosto mi dodje da ti povjerujem sta pises 😀

  4. Arnaut sa pesteri

    Pred dolaska katolickih albanaca, Bosnjaci su vec bila ogromna vecina….

    U TOME SVAKI HISTORISKI DOKAZI POSOJU, DOLAZAK ARNAUTA NA PESTERU JE DO VRH GLAVE 10%….

    UVIJEK KAZETE ZABORAVILI SVOJ JEZIK!!!!!!!!! ZASTO ONDA NISU ALBANCI SA PRESEVA SA KOSOVA, U MAKEDONIJU I GRCKU ZABORAVILI SVOJ JEZIK….

    ZABORAVILISU JER SU JEDNA MALA MANJINA I NISTA VISE

    ZNALI SMO DA SRBI PO LAZNIM DOKAZIMA TAKO GOVORU ZA BOSNJAKE SA SANDZAKA ALI I VI BRATE PRETERASTE SVAKU MJERU…

    • INACE ALBANCI MUSLIMANI SU PO PORIJEKLU 90% KATOLICI….
      ALBANCI SU KOSOVO DOBILI SA DOLASKOM OTTOMANA, OTTOMANI SU PRETJERALI SRBE SA KOSOVA A UZVRAT ALBANCI PRIHFATILI ISLAM…

      ALBANCI SU TOLIKO IZGUBLJENI HISTORISKI DA NI SAMI VISE NEZNAJU STA PISU….

      JEDNOM TI GOVORU DA CISTI ILIRI, NARAVNO DA NI TO NIJE ISTINA. IGENEA O TOME DOKAZALA DA STE TEK 30% ILIRSKIH GENA….

      DRUGO KAZU DA NJIHNO PORIJEKLO POTICE OD SPANSKIH MUSLIMANA, NARAVNO DA JE TO TOTALNA LAZ. IMA JEDAN VRLO VRLO MALI MUSLIMANA SA SPANIJE ALI SVE U SVEMU TO SACINJAVA 2% ILI 3% NA CIJELOM BALKANU….

      CAK JE VAS SKENDERBEG OD PORIJEKLO KATOLIK, KOJI JE KLAO MUSLIMANE PO GUSINJU, PLAVU I ROZAJE…… I ONDA SU MU OTTOMANI DALI NEKI RED KAO PASA ALI DA PREDZE NA ISLAM….

      ZNAS JA NEMAM NISTA PROTIV ALBANACA,SIPTARA ILI ARNAUTA ALI BRATE PRESTANITE VISE SA VASIM LAZIMA JER STVARNO VISE PRETARALISTE SVAKU MJERU…..

      POSTALISTE JOS GORI OD SRBA…

    • Pisao je Austrijski komandant oko 1800 godine za vrijeme Tursko -Austrijskog rata ne znam kolko ti je poznato bitka se odigrala kod Duge Poljane po kojoj je selo Ljutaje dobilo i ime po ljutom boju. Austrijski komandant je znao da na Pesteri zive katolici i trazio je pomoc od lokalnog stanovnistva ali kako pise u svojim dokumentima ni kakvu pomoc nije dobio jer su svi mjestani vec bili muslimani.

      • ZA arnaut sa pesteri @ Očigledno da je Austrijski komadant bio obmanut da na Pešteri žive katolici, kao što ti kažeš tamo je zatekao muslimane. Selo Ljutaje je postojalo mnogo prije tog boja,potraži deftere i pročitaj .

  5. Ja nemam nista protiv Bosnjaka ljudi koji su se u NP i Sjenicu doselili iz Bosne ali moram reci da vecina stanovnistva ovih mjesta cine albanski doseljenici koji su se maspvno po kazni turski vlasti doseljavali na Pester. Medju njima naj vise Keljmendija koji su bili zlikovci i krvnici cesto su napadali turke i znali su da sjekirama odsjecaju glave. Zivot na pesteri je Turska kazna.

  6. Postoje dva nacina da se jedna stvar sagleda: subjektivni i objektivni. Ovi koji pisu da je velika vecina Sandzaklija albanskog porijekla, dozivljavaju cio svijet kao skupinu tri sela sa Pesteri. Ako je tako , onda imaju pravo. A ako sagledaju kompletnu situaciju ispravno i uzmu u obzir pravi trenutak dolaska tih pesterskih Albanaca u Sandzak, uvidjece da debelo grijese.
    Naime ta tri sela nijesu naseljena kao rezultat selidbi, bar ne dobrovoljnih. Turci su posle gasenja pobune Djerdja Skenderbega, za kaznu preselila one koji su njemu bili bliski na pester.
    Prica koji neupuceni i subjektivni Albanifili pricaju , moze biti kobna za nas u Sandzaku. Znamo mi svi ko su Albanci i znamo da su nas ostavili na cjedilu 92 . Isto tako znamo sta se djesilo sa Bosnjacima na Kosovu posle 99 i sta se sa njima djesavalo i pre 99. Ne znam kome na ruku idete sa tim glupostima? Pazite kada pricate o Sjenici i porijeklu ljudi u njoj. Veliki dio Sjenicaka su muhadzeri , porijeklom iz hercegovine. To i objasnjavu fizicki superioran izgled Sjenicaka……sve u svemu, ima ljudi koji su porijeklom Albanci, ali je veoma mali gotovo beznacajan udio tih ljudi u Sandzaku…to je fakat!!!

    • Profesore Bidži, hvala vam na ovom objašnjenju. Smatram da ste bili više nego objektivni. Isto tako zaključujem da je i Edin Gašanin bio svo vreme u pravu.

  7. ti poznajes pester?????

    JA JOS JEDNOM TI GOVORIM PRIZNAJEM TI IMA PO PESTERU ARNAUTA I TO SAM OD MALIH GODINA NAUCIO. ALI TVOJ BABO KAO DOBAR ALBANSKI NACIONALISTA UCIO TE DA SU SVI NA PESTERU ARNAUTI….

    KADA TI POKRAJ OVAKIH HISTORISKI DOKAZA NEGIRAS ISTINU ONDA MI NEMOZEMO RAZGOVARAT…..

    MOJ RAHMETLI DEDO JE PRESELIO NA 97 GODINA. NIKADA SE NIJE IZJASNIO KAO ALBANAC NITI ARNAUT I MORAM TI PRIZNAT NITI KAO BOSNJAK…. NEGO SAMO MUSLIMANI….

    • Pa nista cudno sto se tvoj dedo nije izjasnjavao kao albanac. Ni moj babo se tako ne izjasnjava jer jednostavno tu zivimo stotinama godina, izmijesani smo sa bosnjacima i govorimo bosanski jezik u cemu ja ne vidim nista lose.
      Ali mi ne krijemo svoje porijeklo i ponosni smo na njega. Tacno znamo ko je odakle dosao. Ja neznam ko si ti i odakle si ali ovaj Gasanin znam odakle je i znam ko su njegovi predci. Ugo, Dolice, Borostica, Gradac, Ljeskova, Naboje, Rezevice, Bacica, Devrece, Krnja Jela i da ne nabrajam sela po donjoj pesteri su do prije 40 godina govorila samo Albanskim jezikom to o godinama pisem onako odprilike.
      Moj otac je naucio Bosanski u osnovnoj skoli u kojoj se to tad moralo govoriti zbog recimo susednog sela u kojem je bilo dosta srba i bosnjaka koji su se tu doselili iz okoline Kolasina. Ja ne mogu sad pisati o detaljima koje ni sam ne poznajem dobro ali eto to toliko znam.

      • Nema potrebe da Edin Gasanin menja svoj nick. On je jos odavno postao musafirska gromada na Sandzak pressu. Ako ni zbog cega drugog, a ono sto jasno i glasno zeli da skrene paznju zabludelim Bosnjacima koji bi voleli da su u isto vreme i albanci. A sve iz velicanja ovih divljaka obzirom da su oteli i samoproglasili drzavom juznu srpsku pokrajinu i sto drze u saci stabilnost u Makedoniji. Edinu svaka cast na doslednosti, a u isto vreme podrzavam sve Bosnjake kao i ovog MK jer ih nije mrznja prema Srbima oterala u krajnost da svoju naciju podredjuju siptarima.

    • Daj molim te ne prosipaj se sa tvojim dokazima. Gasani su moji daidze i nemoj me terat da se stidim takvih poput tebe. Odlicno znam demografiju pesterske visoravni a i poznajem porijeklo svojih daidza. Ne iznenadjujes ti mene nista sa tvojom mrznjom prema Albancima jer ipak ste odrasli sa vlahalukom i jos uvijek ispijate rakije sa njima.

    • edin gasanin i olivera se tako dobro slazu ,a i na istom su intelektualnom nivou,isto misljenje imaju,iste interese,tako da se ovdje, ocigledno,radi o istoj osobi…

      • interesantno je da se edin g. predstavlja kao bosnjak,a totalno je usamljen u svojim razmisljanjima,tako da je on jedna podvala i na njega ne treba obracati pozornost…kad je kosovo u pitanju pokazuje najvecu mrznju prema braci albancima,a na nebitnim temama je kao gorljivi bosnjak…e cetnici cemu ste se dosjetili…provaljeni ste…EDIN GASANIN JE SVE SAMO NE BOSNJAK…

      • @ sa, vjerovatno Edin jeste Bosnjak,ali mora da je jednom od Albanaca dobro dobio po nosu pa ih zato tako patoloski mrzi!! Taj strucnjak za etnogenezu pise o historijskim cinjenicama na principu rekla-kazala i to samo potvrdjuje njegovu neobrazovanost!!! Srbi vole takve Bosnjake nego ista!!!

      • upravo to aida,bilo kako bilo netreba ga uzimati za ozbiljno,a moja iskustva sa bracom albancima su suprotna od njegovih…mora da je neka ulizica srbima pa je kao takav negdje dobio po guzici od albanaca i sad ih mrzi vise nego srbi…edine gasanine sam si u svojoj mrznji i samo naprijed…koga olja hvali ,a bosnjak je,bolje da ga nije…

  8. Патоказ за селото
    Лабуништа
    Според пописот од 2002 година [1]
    селото броело 5936 жители, од
    кои:
    Македонци 371
    Албанци 4288
    Турци 879
    Роми 3
    Власи 1
    Срби 1
    Бошњаци 31
    останати 362
    Поради социолошки, економски и
    политички влијанија,
    муслиманското население во
    селото се декларира со различни
    националности, како Турци,
    Албанци и слично, наместо
    Македонци. 95% од населението
    на Лабуништа се Муслимани.
    Мајчин јазик на населението
    според пописот од 2002:[1]:
    македонски: 4,872 или 82%
    албански: 925 или 15,5%
    турски: 78 или 1,31%
    српски: 3 или 0,05%
    други: 58 или 0,97%

  9. Sandzacka Sablja

    Ja sto i jednom moram vam odgovorit sa gasima nemam nista…..
    Moj rahmetli dedo imao je 97 godina kada je preselio i nikada ni jednu albansku nije izgovorio….

    albanci tvrdu da smo porijeklo od gasi a crnogorci tvrdu da gasanin i gaso poticu od GAVRILA….

    kao drugo zelim rej da nije kompletno cijo pester albanskog porijekla…. KAZES DA TI JE NAMETNUT BOSANSKI JEZIK. ODGOVORIMI ZASTO ALBANCI IZ PRESEVSKE DOLINE, KOSOVA, MAKEDONIJE I GRCKE NISU ZABORAVILI ALBANSKI JEZIK….???????????

    • gasani su ustvari hasanini starosjedioci kod bukumirskog jezera,bliski rodjaci sa bukumiricima selo velika i okolina andrijevice i drobnjacima hriscanima….neki presli u vasojevice pod pritiskom,dosta iseljeno po hercegovini i metohiji… jedna grana dala rodonacelnika fisa gasi dosta poarbanseno mada dosta muslimana obiljezava sv.nikolu…asani pravoslavci mojkovac…staro prezime,nisu sloveni vjerovatno iliri(kad kazem iliri ne mislim na narod jer se svi narodi koji zive u iliriji nazivaju ilirima uopsteno,nema to veze sa albancima)…

  10. Gornja Pester je gotovo kompletno albanskog porijekla i mi se zbog toga ponosimo!
    Sto se tice Gasanina i on je albanskog porijekla od poznatog plemena Gasi.
    Edine mozes se opirati kolko hoces ali istinu ne mozes promijeniti.
    Sto se tice albanskog jezika kojeg je moj babo prvo naucio da bi kada je krenuo u osnovnu skolu naucio i bosanski ili tada ”srpsko-hrvatski” koji nam je nametnut isto kao i onaj ruski koji se i dan danas predaje samo u nasim skolama.
    Prije dva dana sam se vratio iz Sandzaka u kojem sam ostavio ove iste sto sede ispod streha i ispijaju kahve samo sto su strehe zamijenili suncobranima i kojekakvim nadstresnicama.

  11. Ljudi su ikompleksirani stide se svog porekla a ne stide se svog dijalekta i naglaska. Kad Pazarac dodje u Sarajevo sa onim svoji slovom “LJ” ljudi bi se ispovracali kako ruzno govori bosanski jezik.

  12. Stari Arnaut:

    U Sjenici, Novom Pazaru i Tutina od 18. vijeka jesu naselila albanska plemena to je istina. Ali budi malo realan, oni nisu vecina nego manjina.

    AKO IMALO IMAS LOGIKE ZNACES DA VECINA NE GUBI NIKADA SVOJ JEZIK I TRADICIJU SAMO MANJINA….

    ALI NARAVNO AKO PITAS JEDNOG ALBANCA ON CE TI REJ SVI SANDZAKLIJE SU PORIJEKLO ALBANCI…

    OD 19. VIJEKA ALBANSKI HISTORICARI PISU KAKO SU ALBANCI CISTI ILIRI ALI NAZALOST IGENEA JE NESTA SASVIM SUPROTNO DOKAZALA….

  13. Sandzak pres mozes li ikad i jednom reci pomenuti pocetak 18 veka i veliku seobu albanskih plemena, od kojih danas potice velika vecina stanovnistva Novog Pazara ,Sjenice Tutina. Bar jednom reci kazati od akle iz kojih mjesta su se ti ljudi nasi preci doselili, koja ih je nevolja naterala da ostave svoja ognjista. Ja postujem i volim sve sandzaklije koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. ali to ne znaci za veliku vecinu nas da smo svi porijeklom bosanci. Zasto se stideti svoje maje koja te je rodila pa ma kako se ona zvala Albanija ili Bosna i Hercegovina.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.