Kome i zašto smeta BANU?

7
24

Osnivanje BANU-a može biti samo pozitivno za ANUBiH, jer će ga konačno trgnuti iz sna

Autor: akademik Muhamed Filipović

Osnivanje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU) izazvalo je mnogo negativnih mišljenja. Ona su, očigledno, dobro montirana i koordinirana, a očit je i napor da se i sam akt osnivanja jedne takve institucije obezvrijedi i označi kao velika naučna, kulturna i politička greška.

Sve se to radi bez ikakvog uvida i ozbiljnijeg razmatranja argumenata izloženih u korist njenog osnivanja, bez uvida u njen program rada i eventualne rezultate.

Uskraćena podrška

Kako niko nema pravo da zabranjuje ili na bilo kakav način ometa pravo jedne grupe ljudi da osniva instituciju čije osnivanje nije protivno nijednom pozitivnom zakonu, a pogotovo javnom interesu za razvoj kvalitetnog rada u oblasti nauke i kulture, to je sinhrono i uporno nastojanje da se ta inicijativa i korak obezvrijede i denunciraju na svaki mogući način, odista nešto o čemu treba reći ono što za takve postupke vrijedi i mora biti rečeno.

Običaj bi bio da se pohvali i potpomogne jedan takav pokušaj dvadesetorice ljudi, kojima se ne može odreći kompetencija, a pogotovo pripisati loše namjere, kao što se ne može negirati ni potreba za organiziranjem i promoviranjem rada u oblasti koja je osnivanjem te institucije definirana kao polje njene djelatnosti.

Ko ima i najmanju dozu objektivnosti i značajniji manjak impertinencije i nemorala, ne može reći da ta oblast nije bila apsolutno zapuštena u našem društvu. Radi se o obimnom i kompetentnom istraživanju u oblasti nacionalnog identiteta, kulture i običaja Bošnjaka, čija politička, socijalna i kulturna historija uključuje stoljetnu negaciju od strane njihovih komšija i višestruke pokušaje da se oni, ne samo kulturno, minimiziraju i negiraju kao bilo kakve pažnje vrijedan subjekt naše zajedničke historije, nego i da se fizički istrijebe i rasele po svijetu.

To nije ostvareno samo zahvaljujući njihovoj nadljudskoj sposobnosti da podnesu sve nedaće koje su im stvarali mnogi oko njih pa i njihovi navodni spasioci.

Žalosno je da se nešto što je elementarni sastavni dio našeg morala i običaja, kao što je poželjeti uspjeh komšiji, uskraćuje jednoj grupi ljudi, koji ni od koga ništa ne traže, osim da im se ne prave smetnje u radu za dobro nauke i kulture. Čak ne i samo za dobro njihovog naroda nego svih ljudi koji ovdje žive.

Cjelina historije

U osporavanjima prava na osnivanje BANU-a i minimiziranje vrijednosti i opravdanosti razloga za taj postupak, pored nesuvislih izjava niza ljudi marginalnog značaja i dokazanog manjka morala i znanja, bilo je i pojava negativnog vrednovanja akcije osnivanja BANU-a. Ona su stigla od ljudi apsolutno nekompetentnih da takva vrednovanja vrše, a koji su se kao na traci redali u organiziranoj i uporno vođenoj kampanji u nekim glasilima i na radiju i drugim medijima, pa čak i na Radiju Slobodna Evropa.

Cilj je bio da se ne samo difamira nego i diskvalificira ova institucija, došlo je i do pokušaja da se za stav protiv BANU-a pokušaju dati i neki prividni argumenti da bi stvar izgledala ozbiljna i objektivna.

Kako se, dakle, ne može, osim sa stajališta političke volje, a ta volja je uopće sama sebe diskvalificirala u najvećem broju problema našeg nacionalnog, državnog i društvenog života, osporavati akt osnivanja BANU-a, to su mogući samo argumenti koji bi dokazali da osnivanje BANU-a neće doprinijeti poboljšanju kvaliteta i povećanju broja naučnih istraživanja koja se odnose na probleme nacionalnog identiteta, historije, kulture i prava bošnjačkog naroda. Radi se o njegovim pravima u cjelini, kao i o specifičnim situacijama i okolnostima koje njegov status definiraju u svim zemljama Balkana u kojima pripadnici tog naroda žive kao nacionalne grupe većeg ili manjeg značaja i broja.

Nikakav argument komparacije sa stanjem i načinom organizacije i funkcioniranja naučnih i kulturnih institucija drugih nacija, a posebno onih kod Srba i Hrvata, nije moguć kao argument protiv osnivanja BANU-a. Argument da bi BANU podrivala rad i ugled postojeće državne Akademije nauka i umjetnosti je pseudoargument, jer ta akademija uopće nema nikakav ugled u području rada koji implicira osnivanje BANU-a niti je angažirana, osim pukih provizorija, u istraživanjima koja bi osvjetljavala cijelu našu historiju, a posebno historiju i kulturu Bošnjaka.

Štaviše, u toj akademiji zatrveni su svi programi koji su podrazumijevali takva istraživanja, i to vjerovatno i jedino zbog toga što bi rezultati istinskih naučnih istraživanja omogućili uvid u brojne falsifikate i lažne konstrukcije koje se tiču mnogih problema naše historije, a posebno onih igara koje su se vodile oko priznavanja postojanja, historijskih, političkih i kulturnih prava nacije Bošnjaka.

Uspavani ANUBiH

Osnivanje BANU-a može biti samo pozitivno za ANUBiH, jer će ga konačno trgnuti iz sna koji sanja još od osamdesetih godina, još od vremena onemogućavanja njegovih velikih projekata u oblasti političke, kulturne i historije umjetnosti Bosne i Hercegovine i ponukati da ipak posveti pažnju organiziranju i provođenju ozbiljnih istraživanja na polju ukupne historije Bosne i Hercegovine i njenih naroda.

ANUBiH nije reagirao i konačno se praktično složio i s osnivanjem Srpske akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske u Banjoj Luci, kao i adekvatnog znanstvenog društva Hrvata u Mostaru. Ne smetaju mu obimne aktivnosti tih institucija, od kojih neke duboko zadiru u interpretaciju ukupnih odnosa i tokova naše historije, kao što je to, naprimjer, “Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine”, za koju je Akademija nauka i umjetnosti BiH pokazala veliki interes i angažman na njenom ostvarenju, a sada bi joj smetao BANU.

To je očit primjer pseudoargumenta iza kojeg se krije još jedna čisto politička floskula, a to je tvrdnja da je osnivanje BANU-a akt koji Bošnjake vodi ka samoizolaciji i palestinizaciji. Izolacija Bošnjaka i njihova palestinizacija je zapadni projekt, koji je ostvaren u velikoj mjeri i uz pristanak našeg političkog establišmenta, i to trostrukim djelovanjem.

Prvo, samo smo mi, Bošnjaci, bili izloženi agresiji jedne strane sile na našu zemlju i genocidu koji nam je uzeo skoro 150.000 pripadnika bošnjačkog naroda da bi, onda, agresija i genocid bili tretirani kao građanski rat i usud historije, a revandikacije žrtava genocida svedene na suđenje pojedinačnim izvršiocima zlodjela, samo egzemplarno, i to u pažljivo doziranoj ravnoteži, kao da su svi oni koji su bili prisiljeni ratovati, bili jednaki i na jednak način vršili eventualne zločine i u kvantitativnoj i u kvalitativnoj projekciji njihove mase i značenja.

Drugo, samo su pripadnici našeg naroda bili masovno i organizirano, uz aktivnu saradnju međunarodne zajednice, planirano iseljeni u tzv. treće zemlje te je tako ukupan broj Bošnjaka u Bosni i Hercegovini bio dodatno smanjen za novih 400.000 ljudi, žena i djece. Najzad, naša zemlja bila je pod pritiskom dvostruke sile, i one lokalne i one međunarodne, prisiljena da prihvati jedan apsolutno nelegalan, nepravedan i poražavajući sporazum o miru, koji je nas, Bošnjake, doveo u situaciju da se sakupljamo na mali preostali nam slobodni prostor i da se prisilno palestiniziramo na tom prostoru.

Srbi i Hrvati slobodno i uz podršku i stranih i naših političara šire se i uspostavljaju apsolutnu kontrolu nad teritorijama na kojima smo mi, Bošnjaci, donedavno živjeli, na kojima oni sada imaju čistu nacionalnu vlast.

Sada ispada da nije bilo palestinizacije u izvedbi naših genija i međunarodnih konstruktora novog pravednijeg svijeta te da će palestinizaciju izvesti upravo otkrivanje ukupne istine o nama i našem položaju i razvijanje svijesti o zajedničkoj sudbini i položaju svih Bošnjaka koji su naseljeni na teritorijama novonastalih država od vremena Berlinskog kongresa i Balkanskih ratova.

Malo soli, previše šećera

Sjećam se jednog finog hodže iz Banje Luke, mog komšije hadžije i hafiza Omera Đina. Hafiz Omer bio je učen i radoznao čovjek i, kao takav, bio je uljudan i nenametljiv. U to vrijeme svakodnevno su držane konferencije Fronta u našem V kvartu u Banjoj Luci, na koje je on redovno dolazio, a koje su raspravljale o INFORMBIRO-u.

Hafiz Omer dolazio je i šutio, a to je nerviralo predsjednika Narodnog fronta Smaju Biščevića. Jednom je Smajo odlučio da natjera Omera da progovori i upitao ga je zbog čega on dolazi kada nikada ništa ne govori i šta on misli o drugu Staljinu. Na to mu Omer mirno odgovori da misli isto ono što i drug Tito.

Nezadovoljan time, Smajo ga upita: “A šta ti, Omere, misliš o drugu Titu?” “Sve isto kao ti, Smajil-beže!”

Smajo ga ukori da više nema begova, a Omer kaza neka bude kako on želi. Smajo ga, najzad, upita da kaže šta misli šta bi bilo najbolje za nas. Na to Omer odgovori da on misli kako je najbolje da narod bude zdrav i veseo.

To dokrajči Smajino strpljenje i on reče: “Ne dolazi mi više, Omere, na sastanke, dosta si rekao.”

Omer i na to odgovori: “Smajo, moram doći, drugi put ću donijeti šaku soli da posolim malo ono slatko koje nam svaku večer serviraš.”

Omera sam se sjetio pomislivši koliko su nam šećera usuli u vodu da više ne znamo šta je so, tj. kao da živimo u selametu i svakom dobru, a ne da se zlopatimo uz one koji su nas već otjerali u bosansku Palestinu i bez BANU-a.

Zar Sarajevo nije Gaza, jer u njemu momentalno živi skoro 800.000 ljudi koji su, praktično, istjerani iz svojih kuća i sa svoje zemlje i ovdje grcaju u svakom jadu i tegobama. BANU ih neće spasiti iz te Palestine koju im je stvorila naša politika, ali im može pružiti istinu o njima.

To je osnovni uvjet da se sami oslobode od svakog ponižavajućeg položaja i stanja.

Autor je najveći intelektualac i naučnik u BiH, ujedno i akademik BANU-a


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

7 KOMENTARI

  1. BANU smeta svim neprijateljima Bosne i Hercegovine,Sandžaka,Bošnjaka,Islama.Od nemuslimana ništa iznenađujuće a njihova mržnja prema svemu naborojanom je bio i razlog agresije na BiH kao i cilj uništenja jednog naroda.Apsurd svemu ovome je smetnja i negiranje postojanja BANU od pojedinih nazovi Bošnjaka.To je najbolji dokaz da su takvi koji osporavaju nemoralni i izdajnici jer BANU nije politička stranka već nacionalni projekat i institucija!!

  2. Nesmeta BANU ili nebi trebalo da smeta nijednom Bosnjaku,ali licno na ovoj slici smeta mi Serbo Rastoder.Protiv sam toga da se u ovako vazne institucije Bosnjaka ukljucuju oni koji su na bilo koji nacin omalovazili ili govorili protiv Bosnjaka a kao sto se zna Serbo je govorio da je za njega Zukorlic isto sto i Amfilohije Radovic.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.