Koliko su Srbi i Turci svojta

39
1292

Srbija, Turska – Mnogo je toga u historiji naših komšija Srba obavijeno velom tajni. Ni narodna predaja, ni epske pjesmice, ni mitomanske priče ”nebeskog naroda” pod stablom jedne šljive, ni protok stoljeća, nisu još otkrili one istine koje Srbi ne žele da čuju. Mnogi kada se suoče sa nečim otkrivenim neće da kažu da ne znaju o tome dovoljno ili ništa, već su uvijek spremni kazati da to nije tako. Na pitanje kako bi sve to otkriveno moglo biti, jednostavno odgovaraju: Onako kako smo i dosad znali i kako su nam mozgove napumpali! Da li to oni zbog ove činjenice retroaktivno vole ili samo s vrha jezika preziru neke turske pretke? Kada nije ni na pomolu bilo tursko osvajanje na Balkanu, srpski vladari su imali kontakte sa turskim sultanima u raznim oblicima. Primaknimo se otkrivanju ”zmijskih nogu” i sakrivene historije

SRBI SU BILI VELIKI PRIJATELJI SA OSMANLIJAMA

Među mnogim zagonetkama i historijskim skrivalicama, koje su Srbima svojstvene, bila je i ona o Kosovskom boju i rodbinskom prijateljstvu između njihovog i osmanlijskog dvora. Bili su veliki prijatelji sa Osmanlijama, sa kojima su se pripadnici dinastije Hrabrenovića i Brankovića orodili. Samo šest mjeseci nakon Kosovskog boja, Lazarova udovica kneginja Milica( u legendama carica), po savjetu patrijarha i cijelog crkvenog sabora, dala je pristanak da se njena kćerka Mileva/Olivera uda za sultana Bajazita I. Tako su sultan Murat I i despot Lazar Hrabrenović pod zemljom postali prijatelji, a na zemlji je kneginja Milica postala punica sina čovjeka koji je izdao naredbu o smaknuću njenog muža, a Milevin/Oliverin brat, novi despot Stefan Lazarević, šura sultana Bajazita I.

Sedam godina nakon Kosovskog boja, sultan Bajazit I je morao povesti bitku kod Nikopolja protiv križara pod zapovjedništvom ugarsko-mađarskog kralja Žigmunda (Sigismunda) i u tom sukobu osmanlijska vojska je bila pred očitim porazom. U tom odsudnom času, sultanu Bajazitu I , s desnog boka, u pomoć je pritekla vojska Stefana Lazarevića, i tako je od velikog poraza, 1396.godine, jedan srpski šura spasio svoga voljenog turskog zeta. Bila je to pažnja na osmanlijsko-srpski način. Srpski stariji i noviji romansijeri često su nam vrlo uspješno zaopštavali veliko prijateljstvo između srpske i turske strane.
Zet je vrlo dobro znao otvoriti i ganuti dušu svoga šure Stefana:
“Ja tebe držim kao starijega i miloga mi sina, i to ne krijem ni od koga, ni od onih što su ovdje ni od onih što su dalje na istoku. I ko je kod mene u takvoj časti kao ti? A ja već ulazim u starost. Da li ću poginuti u ratu, ili ću od bolesti umrijeti…? Ali me poslušaj, ja ću ti kazati šta ti valja činiti.”(1)

I u borbama kod Angore 1402.godine Bajazitov šura S. Lazarević je pomagao sa 10 hiljada srpskih vojnika, ali protiv silnog tatarskog hana Timura nisu mogli odnijeti pobjedu. Po porazu na bojnom polju, Bajazit I je ubačen u demir-kavez da bi ga tatarski vojnici pokazivali narodu po Anadolu ali i njegovoj supruzi Milevi/ Oliveri koja je bila primorana da potpuno naga poslužuje pobješnjele i pijane tatarske ratnike. Kada su sultana Bajazita doveli da vidi u kakvom mu je stanju supruga, on je, zbog velikog poniženja, od prevele tuge i bola neprebola svojom glavom udario u demire kaveza, razbio glavu i sa prosutim mozgom ubrzo umro(1403.) Nakon tog događaja, Timur je oslobodio Oliveru i ona se sa svojim najmilijim sklonila na sigurno mjesto. Stefan Lazarević je nakon ove krvave bitke ”imao okrvavljenu desnicu”.

Sultan Murat II oženio se, 1435.godine, Marom, kćerkom Đurđa Brankovića, kasnije nazvanom Amarisa, koja je tim činom postala maćeha princu Mehmedu, budućem Mehmedu II Fatihu. Mehmed je 1451.godine natjerao oca da abdicira, a tim povodom je svoju maćehu Maru, uz bogate darove, uputio bratu u Srbiju. Ona se kasnije zamonašila i umrla je u dubokoj starosti 1487.god. I Olivera i Mara zadržale su pravoslavnu vjeru i na dvoru su čak držale i pravoslavne sveštenike.

SULEJMAN EL-KANUNI RAZMJENJIVAO GENE SA ŽENOM NAŠIH KRAJEVA

” Spomenuli smo već da su Turci, zailazeći u naše zemlje, već imali hrišćana poturčenjaka. Odmah posle Kosovske bitke, i ako ne poturčenu, na dvoru sultana Bajazita nalazimo našu princezu Milevu(sultaniju Oliveru a kasnije monahinju Magdalenu, po književnom kritičaru,Miodragu Petroviću, to je ona u srpskom narodu opjevana Kosovka Djevojka op. E. A.)ćerku kneza Lazara. Na četrdeset i nešto više godina potom, g. 1435., na sultanskom dvoru, opet nepoturčenu, nalazimo i drugu našu princezu, Maru, ćerku despota Đorđa Brankovića. Uz njih je na dvoru sultanskom bilo dosta Srba, dvorana i dvorkinja, bilo je sveštenika i kaluđera i druge svite, sve sinovi i kćeri našega naroda i hrišćanske veroispovesti. Ako je beleška Petra Bragadina iz godine 1566. tačna, prva zakonita žena sultana Sulejmana (1520.-157 6 .), majka njegova prvorođena sina Mustafe, bila je iz Crne Gore, a druga žena Sulejmanova bila je Ruskinja(poljska jevrejka Aleksandra Lisovska, na istoku poznata kao Rokselana, oteta u Ukrajini dok je još bila mala i poklonjena turskom dvoru- op. E. A.). Poturčene ili ne, i ove su dve sultanije imale jak uticaj na izmirenje dve vere u državi.”(2)

GENI SU SE IZMIJEŠALI

U ljudskoj povijesti, na toj nepreglednoj traci po kojoj vječno šetaju historija i historijska događanja, na traci na kojoj se čovjek stalno povija,dovija, uspravlja i pada, u burnim vremenima kada su moćnici željeli biti još moćniji i vojnim penetracijama na neke šire zemaljske predjele još jači i silniji, očitovao se kolektivni identitet raznih populusa. Drugi manje moćni a željni da budu moćni isto kao i oni prvi, svjesno su se utapali u tuđe i drugačije identitete, istinski ili lažno, e da bi, kao krunska Božija bića, bili blizu carske krune i trona i tako dokazali da se ljudi ne mrze kada nešto već imaju (npr. zajednički dušek) već zato što im nešto nedostaje kao vrlo pohlepnim bićima. Srbima je u genima da kontinuirano ekskluzivno vladaju, a tronom su, bilo kakvim, žestoko opsjednuti. Njih nevladanje nad širokim ljudskim masama naprosto ubija. Sjećajući se Kosova polja i poraza od Turaka, to je za njih nepregledno suzopolje, jer nikome kao Srbinu vlast tako nije prirasla za srce. Odvajkada u svim ratnim sukobima dolazilo je do miješanja naroda i sklapanja prijateljstava ženidbenim vezama. Geni su se izmiješali. Više nema niti jednog gena a da nije ”zapahnut” nekim drugim, pa zašto je u cilju današnjim Srbima da kriju davnu reprodukciju ljudske vrste i da se odriču starog prijateljstva i drevne hemije sa Turcima? Zašto ponavljanje izraza poturčavanje kada je bolje kazati prihvat islama? Za izričaj ”biti Turčin” uveliko je kriva i nekadašnja turska vlast i administracija, ( Od kada si Turčin? Od kalu bela!), mada administrativnog i masovnog uvođenja u islam nije nikad bilo u Turaka. Princeze Olivera i Mara i mnoge druge osobe na sultanovom dvoru govore sasvim jasno o veoma uspješnoj tursko-srpskoj hemiji. Međutim, izričaj o poturčavanju kao vidu konvertiranja iz vjere u vjeru ostao je u svijesti ili podsvijesti kod mnogih naroda koji su se željeli riješiti turskog uticaja i vladanja. Današnji Bošnjaci trpe te velike previde turskih velikaša. Očito, da bi se sultan svemoćno osjećao u nacionalnom smislu ( a svaki rat pravi naciju većom i daje protagonisti priliku za mahnito kofrčenje), on kao da je kazao: Devlet i din – to sam ja! Iz tih razloga mi Bošnjaci za Srbe važimo kao Turci, mada bi se toga trebali već jednom okaniti zbog njihove vlastite stare hemije, dobrovoljne razmjene gena i nekog već drevnog zajedničkog kurajbera. Uz to, ni po bilo kojoj vjeri nije lijepo kidati rodbinske veze!

Na jednom internet forumu, na kojemu surfači dadoše svoje stavove u povodu posjete Srbiji Abdulaha Gula, izvjesni Slobodan iz Beča, oglasio se porukom: ”Hoćemo da budemo Evropljani sa Amerima i braćom Rusima, ali ne bez naših predaka. Familija je familija!” Poslije ove poruke uhvatilo me razmišljanje o napadima na nedavno date izjave ministra vanjskih poslova Turske, Ahmeta Davutoglua, od strane nekih beogradskih čipova u BiH ( Dodik, Radmanović, Kuzmanović), i to samo zato što je A. D. ustvrdio da je Balkan još odavno bio jedinstven prostor kojeg prožimaju neke zajedničke karakteristike i duhovna ustrojstva i time, po čipovima Beogradskog dvora, na kom sjedi Boris Tadić, kobajagi, nagovijestio obnovu Osmanlijske imperije. Kada je isti turski ministar samo nekoliko dana kasnije, u Zagrebu i Beogradu, kazao da bi narodi Balkana i Turci trebali biti ono što stvarno i jesu: vjekovna svojta u kulturi, ekonomiji, umjetnosti i mentalitetu, svi čipovi Borisa Tadića su ostali zaliveni i bez daljnjeg trabunjanja sa političkih govornica o turskoj opasnosti. Nisu iskoordinirali neke detalje. Zaboravili da je Turska među Srbima bila model ponašanja. Ni ja, niti bilo koji Bošnjak, nismo slikali Miloša Obrenovića sa turbanom na glavi ( u ulici Kneza Miloša u BG). Nijedan Bošnjak nije pravio spomenik Vuku Karadžiću sa fesom na glavi usred Beograda. Valjda im je sada iz neke oblasti njihovog organizma stiglo u glavu da ispod sjajne historijske površine trebaju već jednom otkriti ono što se odavno trebalo znati.

I definitivno, po liniji reprodukcije ljudske vrste i samog ranga geneze i rodoslovlja na ovim balkanskim prostorima, dragovoljno sam primoran da hajem Srbe, haman, koliko i Turke.

Bilješke:

svojta – crnogorski tazbina, rodbina

Danilo Marić: Suzopolje, roman, Beograd BIGZ,2000.godine
Jovan Hadži Vasiljević: Muslimani naše krvi u Južnoj Srbiji, Štamparija ”Sveti Sava, Beograd, 1924.g.)

Tekst iz arhiva Preporoda (2010)

(preporod.com)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

39 KOMENTARI

  1. Најгори су били они Срби који су се потурчили јер су највише правили зулума по Царству него ико други. Њихови потомци су тек 1991. створили нацију.

  2. Nije krv voda… VLASI koje su Turci doveli iz današnje Rumunije da im timare konje a da njima Turci timare žene…

    ljudi moji dragi.
    Nebih volio da me druge nacije pogresno svate.
    Prica srba na ovaj portal a oci him crne , kosa him crna, koza tamna, pun su Turske gene u krvi, dudala vidi da su him pradjed bili Turci…
    Ja se samo pitam ko je ovdje budala, ko su oni , dali su ti Turski pravoslavci svjesni da oni nisu pravoslanci nego su Muslimani, Volio bi da svi srbe idu do rusije ukrajne rumunije da vidu ko su pravoslanci… Mislim da bi bilo sve mnogo jasnije..

    hvala

  3. Znači da historija koju sam učio u školi nije tačana….hoću reći nije netačna ..Turci su nabijali …Ali ne baš sve na kolčeve….?

  4. Turci najviše ulažu u krajeve Srbije dje su imali najvise zena ….Nebili pomoglo kojem paraunuku…mada ja mislim da ni Naše Bošnjačke paraBike nijesu ostalo ne taknute..šminka je zasigurno uticala .Ljajić na primer ima baš zavidne odose sa turcima…kome je zahvalit ?da pitamo genetičare….

  5. Kakve vi komplekse imate od Srba po gotovo od Crnogoraca! “Njegoše” glupane,Crnogorcima zene guslali? Hahaha,pa mi smo sa hercegovackim Turcima koljenovicima ratovali i cuvali obraz jedni drugima. To je sramota bila za viteza,srpskog ili turskog. Da je ukrades i ozenis,to je u redu ali silovanja nije bilo jer Crnogorcu nije bio problem u Travnik uskociti i zaklat nekoga na spavanju,radi osvete,a ne u kucu nekog gusalja poturcenog. Babu od mog komsije,Turkinju iz Anadola,oteo je njegov djed iz karavana. Pokrstio i ozenio,na obraz nije udarao. Mi smo ratovali sa begovima i agama,a ne sa fukarom. Takvima je sramota i glavu skinut. No ne razumijes ti sto je cojstvo i junastvo. Procitaj pjesmu “Lafe stari” koju je napisao nas Knjaz sultanu Abdul Medzidu,a ovaj ga zato odlikovao Otomanskom zvijezdom i poklonio jahtu pa ce ti biti jasno sve. Crnogorcima je bilo sramota na nejac udarati ali neko niskoga roda (fukara) ne moze to da shvati

  6. Ми смо се у Хришћанској вери формирали као народ, Веру посведочили и у слави Немањићког периода, у вековима када смо као народ досегли највеће цивилизацијеске домете. Турско ропство је с Божијим допуштењем наш благослов када смо као народ прошли решето турског ропства а наши претци препатили муке али нам веру и име одржали, слава им. Тако да су Турци наше степенице до небаеске Србије. Ми смо им се одужили тиме што смо им подарили плејаду војсковођа и везира који су њихово Царство ширили на све стране света.У односу на запад Турци су нам браћа заиста јер су само Усташе за 5 година рата поклале око 800 000 Срба што је више побијених него за 3,5 века турског ропства.А да томе не додајемо жртве од германо католика у оба светска рата, кад се то стави на тас, само могу рећи СЛАВА ТУРЦИМА

    • Poser em je je u domete GENOCIDNE ALBANSKO KATOLICKE dinastije Nimani posrbljene u NEMANJE
      Svaki Nimani je ubio rodjenog brata ili na pr oslijepio i ubio rodjenog oca
      Stefan Nimani tzv Nemanja je po nalogu Vatikana poklao cak 50.000 Bosnjaka Bogumila jer oni nisu htjeli da se pokatolice i da prihvate tri Boga vec su ostali vjerni jednom jedinom BOGU tvorcu univerzuma bas kao i dan danas.
      Sv Sava se nije smio zeniti jer je bio Katlicki Nadbiskup Archibiscop ali je zato hebavao svoju Snahu Evdokiju zenu njegovog brata Stefana
      Zato je Sava upravo Stefana prvovjencanog okrunio Papskom tj Katolickom krunom dok je drugom, bratu Vukanu pripala kruna Duklje
      Kakva god da je bila drzavnost te Rascie danasnjeg Sandzaka to je bila drzavnost Sandzaka a ni u snu drzave srbije koja je napravljena tek 1878 u Berlinu
      Pravoslavlje je TURSKA vjera i nju su na nase prostore donijeli Turci Seldzuci-pravoslavci Osmanlije su bili Muslimani
      Turci su Katolicku katedralu u Peji [Peci] preveli u Tursko pravoslavlje i postavili Bosnjaka Makarija Sokolovica za prvog Patrijarha
      Turcima je vise odgovaralo da raju laze Turski Patrijarh iz Istanbula nego ratoborni Papa iz Vatikana
      Centar srpstva je crkva FENER RUM u ISTANBULU a duhovni poglavar[harambasa] za sve Turke pravoslavce Albance i srbe je Vaseljenski Patrijarh Vartolomej

  7. Kad malo bolje razmislimo, ko su bili turski sultani npr? Najmanje su bili Turci. Jer, svakom sultanu su i majka i baba i prababa i…… bile hrišćanke iz raznih krajeva Otomanskog carstva. To carstvo je bilo multietničko i multikonfesionalno, za razliku od današnje Turske.
    Meni lično ne smeta i kada bih imala koji procenat turske krvi kako kažete. Narod moje majke nije imao velikog kontakta sa njima za razliku on naroda sa očeve strane. Meni je najvažnije da je moja krvna slika u granicama dozvoljenih parametara, što je hvala Bogu, do sada i bila.

    • istina da su neke neturkinje poradjale nekoliko sultana,ali je istina i to da su vecina danasnjih srba turskog porijekla,a njih su napravili vecinom turski konjusari,tatari,obicni vojnici,a poneke i age, begovi,pase itd…a ti olja si potomak nekog turskog hohstaplera,uostalom,pitaj babu…

  8. A nije za dzabe onaj VLADIKA SIFILICAR onoliko mrzeo Turke,nego bas radi toga.Sifilicar Vladika “timario” koze a Turci “timarili” Crnogorke.Ko mu je bio kriv sto je on bio “nastran”.

  9. Nasim pra-babama je bilo lako,jer su njima Turci dosli u Sumadiju,a danasnje Sumadinke moraju ici autobusima do Instambula da dobiju ono sto su nase pra-babe dobijale na kucnom pragu.

  10. A isto tako se dobro zna da je u C.Gori prvu bracnu noc zavrsavao Turcin,a Crnogorac je guslao pred vratima.Zato Crnogorci i vole najvise da guslaju.

  11. ja kad se uzelim srba skoknem do rozaja ili pazara i odmah me zelja prodje 😉

    1000 i kusur godina srpske vladavine nije to malo,pa da su vas stapom dirali 😉

  12. Srpkinje su radjale sultane i careve. zanimljivost osvajac carigrada sultan Mehmed fatih za svoju drugu majku je smatrao Maru cerku Djurdja Brankovica,koja je imala ogromni uticaj na njega i iz tog perioda je najstariji srpski rjecnik koji se cuva u aja sofiji,tad je srpski jezik bio sluzbeni na turskom dvoru. branitelja carigrada Konstantina Dragasa rodila srpska princeza Jelena Dragas praunuka Stefana Decanskog Nemanjica. U ovom clanku se pominje i silna srpska konjica koja je zasluzna za poraz krstasa na nikopolju a i sam Tamerlan je bio zadivljen junastvom srpske konjice kod angore 1402 god.od te srpske konjice kasnije nastaju najbolje konjicke jedinice novijeg doba poznate kao husari.

  13. Veliki broj Bosnjaka imaju svijetlu kosu,to su cisti Sloveni koji su prihvatili Islam i zadrzali svoje stare odlike. Srbi su se mijesali sa Turcima i oni su uglavnom crnoputi. Znaci u Bosni su potomci Turaka-Srbi ubijali svjetlokose ciste Slovene-Srbe koji su muslimani. Gledao sam intervju sa Bakirom Izetbegovicem u kom on kaze da je njegova porodica iz Beograda.

    • E upravo zato Turci i ulažu samo u one krajeve Srbije gde su sigurni da 100% upošljavaju Srbe. Za Sandžak neće ni da čuju. Kažu osim vere ništa sa njima nemamo. Što je valjalo od njih, davno je došlo u Tursku, a ovo što je ostalo svakako pre naginje šiptariji od civilizovanog sveta koje predstavljaju Sirbistan i Karadag.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.