Koliko je tvoje srce čisto?

0
96

Slikovni rezultat za pure heart

Nedavno jedna sestra muslimanka mi je poslala e-mail o incidentu koji ju je ‘traumatizirao’. Došla je da prisustvuje jednom od mojih predavanja i dočekala su je ‘samozadovoljna lica’. Ona dodaje da nikada nije bila pretjerano pobožna, ne nosi hidžab ali klanja kad god može i želi da se popravi. Kao i svi mi, s vremena na vrijeme, ona prolazi kroz ličnu tragediju i poteškoće. Nakon što je slušala moje predavanje na Univerzitetu Zapadne Australije pod naslovom ‘Prevazilaženje poteškoća- islamski vodič za reformaciju i sreću’ odlučila je da dođe na moje predavanje. Elhamdulillah, osjećala se dovoljno slobodnom da mi pošalje e-mail o svom iskustvu. Nažalost, drugi se ne obraćaju na taj način.

Svi mi, na jedan ili drugi način, možemo potvrditi činjenicu da neznanje stvara strah. Mržnja i netolerancija obično ubrzo slijede. Jedan običan dan se ubrzo može pretvoriti u užasnu noć kada susretnemo neinformisane pojedince lošeg ponašanja. U tim situacijama sve je moguće.

Mlada muslimanka koja ne nosi hidžab, na primjer, se može osjećati neugodno dok prisustvuje islamskom predavanju ili kursu. Snishodljivi pogledi, sarkastični osmjesi, kolutanje očima su usmjereni na nju.

Mlađi brat kod kuće nikada nije ispravno naučio klanjati je prekoren jer ‘on ne slijedi sunnet’.

Novog muslimana grle i ljube nakon što je izgovorio šehadet. Godinama kasnije, on se bori da pronađe porodicu koja će prihvatiti njegovo stvarno interesovanje za njihovu kćerku.

Član džemata je održao džumansku hutbu u lokalnoj džamiji. On, iz bilo kojeg razloga, napravi grešku a kao posljedica cijeli mesdžid se smatra mjestom jeresi i novotarija.

Ovo se neprestano dešava u našoj zajednici. Ne samo u našoj zajednici, već u našem domenu djelovanja i autoriteta. Ne samo u islamskim društvima, musalama, islamskim kampovima, javnim predavanjima, muslimani ponekad učine da se drugi muslimani osjećaju beznačajno i marginilizirano. S vremena na vrijeme, možemo kroz našu neosjetljivost i netrpeljivost, učiniti da se drugi muslimani osjećaju neugodno, ne baš dobrodošli i nevoljeni.

Mi, kao pojedinci i kolektiv, cijelo vrijeme donosimo sud o ljudima. Mi to radimo, s vremena na vrijeme, tako suptilno i refleksivno kao da tjeramo dosadnu muhu.

Jednostavno rečeno, mi kršimo zlatno pravilo. Mi se ne ponašamo prema drugima kako bi željeli da se drugi prema nama ponašaju. Mi ne volimo našu braću i sestre kao što volimo sami sebe.

To je zapravo duhovna nesreća. Poslanik, s.a.v.s., je nas upozorio implicitno i eksplicitno o donošenju refleksivnog suda o drugim osobama. Isto tako, on nas je upozorio da ne uranjamo u ambis taštine i lažnog samoponosa.

Svemoćni Allah opisuje poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u suri et-Tevba, 128:

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.

U trećoj suri Kur’ana, Allah osvjetljava karakter  Poslanika, s.a.v.s, njegovu narav i sklonosti:

Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Ali Imran, 159)

Nakon razmišljanja doćete do zaključka da su ovi ajeti namijenjeni ummetu Poslanika, s.a.v.s.. Njihova namjera nije samo da ukrase slavu Poslanika milosti, s.a.v.s. Jednostavno, cilj je izgraditi u ummetu želju da se uspostavi ponovo modalitet i ponašanje Allahovog Poslanika u našem domenu autoriteta i nadzora.

Možete li zamisliti Ebu Bekra ili Aliju, Omera ili Halida, r.a., udaljene od Allahovog Poslanika? Grubost, ozbiljnost posljedica, razmišljanje o prošlosti, ometanje napretka, nedostatak konsultacija, gajenje sumnji i otkrivanje mahana bi udaljili čak i najpobožnije u ummetu od proljeća milosti, Muhammeda, s.a.v.s.

Jednog dana jedan čovjek je ušao u Poslanikovu džamiju dok su ashabi i Poslanik, s.a.v.s., bili tu nakon namaza. Čovjek je prošao pored ashaba i Poslanika, s.a.v.s., i počeo mokriti. Ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., povikaše: ‘Uh, uh!’ Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: ‘Nemojte ga prekidati, ostavite ga’, pa su ga pustili dok nije završio. Potom ga Allahov Poslanik, s.a.v.s., pozva i reče mu: ‘U ovim džamijama nije ispravno mokriti, niti nanositi prljavštinu, već one služe samo za spominjanje Allaha, namaz i učenje Kur’ana.’ Potom je naredio nekom od prisutnih da donese kofu vode i prolije je po mokraći.”

Nakon što je posvjedočio ovome čovjek je dovio Svemoćnom Allahu: „O Allahu, smiluj se samo meni i Muhammedu. O Allahu, smiluj se samo meni i Muhammedu.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., se nasmijao i ispravio čovjeka: „Nemoj ograničavati. Sužavaš Allahovu bezgraničnu milost“.

Beduin je ušao u džamiju sa animozitetom i mržnjom. Kasnije je izjavio da prije ovog incidenta nikoga nije više mrzio od Poslanika, s.a.v.s., a nakon što se ovo dogodilo nikoga više nije volio kao Poslanika, s.a.v.s.

Zašto?

Milost, strpljenje, ljubaznost i istinska ljubav prema ljudima su bile odlike Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

To je odlika vjernika.

Ashabi nisu bili nepogrešivi. Zaboravljamo da je u vrijeme Poslanika ,s.a.v.s., i njegovih ashaba, bilo grješnika, preljubnika, alkoholičara i licemjera.

Čovjek je prišao Poslaniku, s.a.v.s., kako što to prenosi Ebu Davud u svom Sunnenu, i pokušao da mu prizna jednu svoju nesmotrenost pred sami početak namaza. Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao da sačeka dok ne završe namaz. Dok je Poslanik, s.a.v.s., izlazio iz mesdžida čovjek mu se ponovo približio. Poslanik, s.a.v.s., mu je rekao da je namaz koji je upravo obavio zajedno sa iskrenim pokajanjem Allahu njegov iskup.

Allah Svemogući kaže: Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni! (El-A’raf, 199)

Sunnet je ljubav i oprost,

Sunnet je blagost i iskrenost.

Sunnet je stavljanje drugih na prvo mjesto.

Sunnet je lahko pročitati, teško sprovesti, osim onima kojima se Allah smilovao.

Islam je način života koji nije utemeljen na razmetanju i pokazivanju. Prividni aspekti različitih ibadeta koje radimo su, prema islamu, besmisleni ukoliko nisu motivirani iskrenošću i u ime Allaha, a za korist drugih osoba. Iskreno obožavanje, motivirano iskrenošću postiže učinak u srcima pojedinaca.

Zašto vidimo kod drugih ono što kod sebe ne vidimo? Kako to da tako lagano možemo zanemariti osjećaje druge osobe? Zašto nam je toliko dugo potrebno da bi priznali da smo nekome učinili nepravdu? Koliko često pogrešno predstavimo nešto ili ukrasimo priču? Zašto komentarišemo neke stvari kod drugih, a osjećamo se obeshrabreno kada nam se iste stvari urade?

Odgovor je jednostavan, naše srce nije istinski vezano za Allaha. Ono je skriveno iza samohvala, zaklonjeno mržnjom i zamagljeno ljubomorom.

Što se više približite Allahu, to ćete se bolje ponašati prema Njegovim stvorenjima. Što ste pažljiviji i savjesniji prema Allahu, vaš karakter će biti vjerodostojni. Generalno, tevhid gradi karakter.

Često precijenjujemo našu blizinu sa Allahom i postajemo podsvjesno samozadovoljni. Naši privatni ibadeti slabe. To dovodi do toga da se tama nastani i prožima naše duhovno srce.

Mi griješimo našim srcem mnogo prije nego što griješimo sa našim djelima. Korijen svih pobožnih djela je srce i iskrenosti u njemu. Čisto srce je to koji nas vodi u pobožnosti i koje je kompas drugima da pronađu svoj put ka Allahu. Nježno srce je ono koje je sklonište drugima i koje skriva njihove nesmotrenosti. Svijetlo srce je ono koje razmišlja Kur’anom i njegovim značenjem, i pronalazi utjehu i utješni mir u spominjanju Allaha i dnevnim ibadetima. Srce je to odakle vjera potiče i odakle se ispoljava naše ponašanje.

Isto tako, korijen svih zala je u srcu koje je tamno i duhovno mrtvo. To je srce u kojem je rasizam, ljubav prema pretjerivanju, i udaljavanje od onih u potrebi. Tamno srce upija glasine i širi tračeve. Mračno srce uživa u neuspjehu drugih i traži pohvale i priznanje, čak i ukoliko su nezaslužena. To je tvrdo srce koje  ushićeno vulgarnostima i sporo u pokajanju. To je mizerno srce koje ne može prepoznati, vidjeti ili osjetiti istinu. To je srce koje je zapečaćeno.

Pa, koliko je čisto vaše srce?

 

Napisao: Jahja Ibrahim

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba

Pogledajte vijest na izvornom sajtu:

Koliko je tvoje srce čisto?


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.