Koje ratne zločine je počinio Draža Mihajlović?

57
2880

Za današnji dan, 23.3.2012. zakazan je početak sudske procedure za rehabilitaciju presuđenog i u prisutnosti državnih organa tadašnje FNRJ egzekutiranog ratnog zločinca, najvećeg zlikovca i vođe nacionalističko-fašističke četničke bande u Drugom svjetskom ratu.

Rehabilitacija Draže Mihailovića je, međutim, samo paravan, odnosno „opipavanje pulsa“ međunarodnoj zajednici za sve buduće rehabilitacije pripadnika najnovije četničke generacije bandita, kao naprimjer, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Biljane Plavšić, koljača Batka, te čitave neočetničke bulumente koja trune u Haškom zatvoru ili po zatvorima u Evropi. Ako najrelavantniji političiki ljudi globalne međunarodne zajednice i sav slobodarski demokratski svijet utemeljen na antifašizmu pređu ćutke preko najavljene rahabilitacije ovog kapitalnog ratnog zločinca i sluge njemačkih nacista i italijanskih fašista, to će biti jasno „zeleno svjetlo“ za rehabilitaciju poglavnika NDH Dr Ante Pavelića, Maksa Luburića i svih ustaša i kompletnog ustaštva. Naime, historijske činjenice nedvojbeno pokazuju da se između Pavelića i Mihailovića, tačnije, između ustaštva i četništva, može staviti čvrst znak jednakosti. Ne znam, ali se imam razloga pribojavati da će se u Njemačkoj i Italiji uskoro pojaviti kritične mase neonacista i neofašista koji će tražiti rehabilitaciju nacionalsocijalizma i Adolfa Hitlera, te fašizma i Benita Mussolinija. Vjerovatno će i ove godine na ANZAC paradi marširati stari i mladi, novoodgojeni četnici i ponosno nositi slike svoga rehabilitiranog vođe, koji jeste presuđen i strijeljan, ali, vidimo da njegova ideja i ideologija i dalje živi, čak i ovdje. Tužno je da Australija, zemlja najviših standarda demokratije i ljudskih sloboda, sebi dozvoljava takvu sramotu kakva je direktno podržavanje i legalizacija četništva i četničke ideologije.

Evo, iščeprkah dio originalnog teksta optužnice i to samo onaj koji se odnosi na dokazane zločine četničkog vođe Draže Mihailovića, a koji će svakom normalnom čovjeku zorno pokazati o kakvom se krvoloku radilo.

Vojno tužilaštvo Jugoslovenske armije – Vrhovnom sudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Beograd, 31. maj 1946. godine

Izvod iz optužnice protivu Mihailović Dragoljuba – Draže, dr Moljević Stevana i Žujović Mladena

Vojno tužioštvo Jugoslovenske armije

Br. 711/46, 31. maja 1946. g.

Vrhovnom sudu Federativne Narodne Republike Jugoslavije – Vojno veće, Beograd

Na osnovu člana 46. Zakona o uređenju narodnih sudova i člana 14. alineje 2. Zakona o krivičnim delima protiv naroda i države, a u smislu člana 7. i člana 19. Zakona o uređenju i nadležnosti vojnih sudova u Jugoslovenskoj armiji podnosim tome Sudu

OPTUŽNICU

protiv sledećih lica:

  1. 1.Mihailović Dragoljuba – Draže, rođen 27 aprila 1893. godine u Ivanjici, od oca Mihaila i majke Smiljane rođene Petrović, Srbin, jugoslovenski državljanin, oženjen, otac dvoje dece, pre rata bio pukovnik bivše jugoslovenske vojske, a u toku okupacije proizveden u čin armijskog generala, bio ministar vojni izbegličke vlade i načelnik štaba Vrhovne komande takozvane jugoslovenske vojske u otadžbini – sada je u zatvoru.
  2. 2.Dr. Moljević Stevana, rođen 6 januara 1888. godine u Rudom, od oca Jovana i majke Mitre, rođene Babić, otac dvoje dece, svršio pravni fakultet u Zagrebu, Srbin, jugoslovenski državljanin, pre rata bio advokat u Banjaluci, a za vreme okupacije bio član štaba Vrhovne komande Draže Mihailovića – sada u zatvoru.
  3. 3.Žujović Mladena, rođen 5 juna 1895 godine u Beogradu, od oca Jevrema i majke Danice, pre rata bio advokatski pripravnik u Beogradu, Srbin, jugoslovenski državljanin, odsutan – sada u inostranstvu.

RATNI ZLOČINI

41. Mihailović je putem bezbrojnih raspisa, naredaba, radiograma, direktiva, upućivanih svim njegovim komandantima, kao i pojedinim komandantima u konkretnim slučajevima, počev od jeseni 1941, izdavao stroga naređenja da bez milosti uništavaju sve borce Narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda, zarobljene i ranjene borce, sve simpatizere Narodno-oslobodilačkog pokreta, svakog onoga ko ma čime pomaže Narodno-oslobodilačku vojsku i partizanske odrede, nazivajući u svojim depešama, raspisima i direktivama sve pripadnike Narodno-oslobodilačkog pokreta komunistima, boljševicima, ustačko-boljševičkim bandama i tako dalje.

42. Mihailović je također izdavao naređenja svojim komandantima da uništavaju muslimane (koje je on nazivao Turcima) i Hrvate (koje je on izjednačavao sa ustašama).

43. Mihailović je uveo u primenu metodu ubijanja ljudi bez suda i ma kakvog ispitivanja krivice. Osude na smrt izricao je on, a to pravo bio je preneo i na svoje komandante korpusa, brigada, pa i bataljona. Osuđene na smrt je stavljao pod slovo „Z“.

44. Za izvršenje smrtnih osuda po metodi slova „Z“ (slovo „Z“ je početno slovo od reči „zaklati“, a lice stavljeno pod slovo „Z“ moralo je biti zaklano), Mihailović je dao direktivu da svaka njegova brigada formira „crne trojke“ koje su konspirativno radile. Po Mihailovićevim direktivama komandanti brigada su u „crne trojke“ odabirali krvoločne ljude koji su stupanjem u „crnu trojku“ davali pristanak da izvrše svako naređenje bez pogovora, a da u slučaju neizvršenja naređenja budu streljani. Mihailović je, šta više, davao „crnim trojkama“ direktive kako treba da kolju. Šef četničkih „crnih trojki“ bio je sam Mihailović.

45. Pored „crnih trojki“, Mihailović je mnogo puta izdao naređenje da svaki četnički komandant korpusa formira leteće brigade, kojima je dao isključivo u zadatak da očiste svoj teren od partizana (ili, kako on kaže, komunista) i njihovih simpatizera i svih drugih elemenata koji se ne slažu sa njegovom organizacijom, a da se ne upuštaju ni u kakve sukobe sa okupatorom.

46. Izvršujući Mihailovićeva naređenja, njegovi komandanti korpusa i brigada, njegovi korpusi i brigade, njegove „crne trojke“ i leteće brigade, izvršile su u toku rata i okupacije bezbroj raznovrsnih ratnih zločina u svim krajevima Jugoslavije, u Srbiji, Crnoj Gori, Sandžaku, Bosni, Hercegovini, Hrvatskoj (naročito u Dalmaciji i Lici) i Sloveniji pa su tako:

U novembru 1941. četnici su streljali u selu Brajićima (srez takovski) na mestu Drenovi Vrh oko 500 zarobljenih partizana i pristalica oslobodilačke borbe. Mesto na kojem su partizani streljani nalazi se na kratkom odstojanju od Ravne Gore na kojoj se nalazio Mihailović sa svojim štabom.

U noći između 13. i 14. novembra 1941. predao je četnički komandant Jovan Škava po Mihailovićevom naređenju oko 365 partizana Nemcima u selo Slovac (blizu Valjeva), koje su Nemci odveli u Valjevo i streljali u blizini Valjeva, na mestu zvanom Krušik.

Početkom novembra 1941. Mihailovićev komandant Ajdačić zaklao je 13 partizanskih simpatizera u blizini Kosjerića, na mestu zvanom Ridovi, među kojima i učiteljice Jelenu Subić-Gmizović i Milevu Kosovac koje su četnici, pre nego što su ih zaklali, silovali i unakazili usijanim gvožđem.

Na dan 4. novembra 1941. četnici su ubili blizu Ravne Gore oko 30 partizana koje su bili na prevaru zarobili, među kojima je bilo 18 devojaka koje su bile upućene u Užice za bolničarke.

U decembru 1941. Mihailovićevi četnici streljali su, zajedno sa Nemcima, u Čačku, samo u jedan mah, 80 pripadnika Narodno-oslobodilačkog pokreta.

U decembru 1941. u srezu požeškom radio je mešoviti njemačko-četnički sud koji je samo u jedan mah osudio na smrt 12 pristalica partizana.

U decembru 1941. i tokom januara 1942. četnici su poklali preko dve hiljade muslimana – ljudi, žena i dece iz okoline Foče, Čajniča i Goražda. Klanja su vršili na mostovima na Drini u Foči i Goraždu.

U toku decembra 1941. i tokom cele 1942. Mihailovićevi četnici pohapsili su i predali Nemcima u raznim krajevima Srbije hiljade pristalica partizana, koje su Nemci streljali u logorima Banjici, Šapcu, Nišu, Užicu, Čačku i drugim mestima, a pored toga sami četnici su poubijali hiljade pristalica partizana, opljačkali mnoga sela, batinali hiljade ljudi, a veliki broj žena i devojaka iz partizanskih porodica silovali.

Na dan 1. aprila 1942. godine četnici Rada Radića pobili su u Jošavci 20 ranjenih partizana, a među njima i teško ranjenog doktora Mladena Stojanovića.

Aprila 1942. četnici Lazara tešanovića i Rada Radića (koji su se bili stavili pod komandu Mihailovićevog kapetana Račića) ubili su 70 ranjenih partizana.

Krajem aprila 1942. Spasoje Dakić, komandant jednog Mihailovićevog bataljona u istočnoj Bosni, zaklao je engleskog majora Terensa Atertona i jednog njegovog radiotelegrafistu, engleskog narednika.

Juna 1942. Mihailovićevi četnici su u okolini Gacka u selu Izgori zapalili bolnicu sa 10 teških partizanskih ranjenika.

Juna 1942 Mihailovićev odred pod komandom kapetana Đukića Vladimira izveo je iz zatvora u Nikšiću 25 pristalica narodno-oslobodilačkog pokreta i zajedno sa Talijanima ih sve streljao.

Avgusta 1942. Mihailovićev komandant Baćović ubio je simpatizere NOP –a Rada Pravicu, sudiju, Tomu Galepa, Jovu Ljubibratića, Budimira Ukropinu i Tasu Kosovića.

Avgusta 1942. Mihailovićevi četnici pod komandom Petra Baćovića, prilikom zauzeća Foče, zaklali su u Foči, i u grupi sela koja se skupa nazivaju Bukovica, oko 1000 lica muslimanske veroispovesti, među kojima je bilo oko 300 žena, dece i staraca.

Avgusta 1942. na terenu oko Ustikoline i Jahorine (istočna Bosna) Mihailovićevi četnici pod komandom majora Zaharija Ostojića i Petra Baćovića zaklali su oko 2500 lica muslimanske veroispovesti, a sela popalili.

Septembra 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u selima oko Makarske 900 Hrvata, nekoliko katoličkih sveštenika žive odrali i 17 sela zapalili.

Oktobra 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u okolini Prozora, zajedno sa Italijanima kojima je komandovao italijanski poručnik Viđak, oko 2500 muslimana i Hrvata, među kojima je bilo žena, dece i staraca, a veliki broj sela popalili.

U oktobru 1942. četnici Petra Baćovića ubili su u selu Gata, Niklice i Čišlo (sva sela u Dalmaciji), zajedno sa Italijanima, 109 Hrvata kao simpatizera NOP –a.

U jeseni 1942. u Drežnici (Hercegovina) četnici iz okoline Gacka pri pokretu za Prozor zaklali su oko 100 lica muslimanske veroispovesti.

Decembra 1942. u selu Brainci (Mrkaić, istočna Bosna) i okolnim selima, četnici Mihailovićevog komandanta Rajka Čelonje ubili su 160 seljaka i popalili selo Braince i još nekoliko sela. Među pobijenima bilo je i žena i dece.

U januaru 1943. Mihailovićevi četnici zaklali su u selu Banji (kod Aranđelovca) protu Isakovića i još 18 pristalica partizana.

Januara 1943. zaklao je major Cvetić 16 zarobljenih partizana u okolini Užica.

Januara 1943. pod komandom Komarčevića Mihailovićevi četnici su zaklali 72 simpatizera partizana u srezu posavskom.

Januara 1943. četnici Pavla Đurišića ubili su u srezu bjelopoljskom oko 400 muškaraca i oko 1000 žena i dece muslimanske veroispovesti.

U februaru 1943. četnici, pod komandom Zaharija Ostojića, Petra Baćovića, Pavla Đurišića, Voje Lukačevića, Vuka Kalaitovića i drugih, u srezovima pljevaljskom, čajničkom i fočanskom zaklali su 1200 muškaraca i 8000 staraca, žena i dece i opljačkali, pa potom spalili oko 2000 domova.

Polovinom jula 1943. u selu Cikoti (istočna Bosna) četnici su otkrili 80 ranjenika Prve proleterske divizije, oduzeli im oružje, a sutradan doveli Nemce koji su ih poubijali, a zatim spalili.

Jula 1943. u Bišini (Birač) četnici su otkrili 120 ranjenika Prve i Druge proleterske brigade i izdali ih Nemcima koji su ih pobili.

Decembra 1942. četnički komandant, major Petričević, streljao je u Kolašinu 28 zarobljenih partizana i šest seljaka, pristalica partizana.

Decembra 1943. četnički komandant Živan Lazović zaklao je u selu Selevcu (beogradskog okruga) 15 seljaka, pristalica partizana.

Decembra 1943. zaklali su četnici u okolini Bosanskog Grahova 137 zarobljenih partizana.

Decembra 1943. zaklali su četnici u selu Tičevu, kod Drvara, 28 zarobljenih partizana.

Decembra 1943. zaklali su četnici u Zeti (Crna Gora) 8 seljaka, delegata na Prvoj antifašističkoj skupštini Crne Gore.

Decembra 1943. zaklali su četnici Nikole Kalabića u selu Kopljarima (kod Aranđelovca) 24 seljaka, pristalica partizana.

Decembra 1943. četnici pod komandom Vuka Kalaitovića u srezu sjeničkom (Sandžak) zaklali 18 pristalica partizana.

Decembra 1943. četnici pod komandom potpukovnika Miodraga Paloševića i majora Svete Trifkovića zaklali su u selu Vraniću (srez posavski, okrug beogradski) 72 lica, među kojima i jedno dete od dve godine, drugo od 3 meseca. Jednu od žrtava su kastrirali. Pored toga opljačkali su veliki broj seljačkih domova.

Od meseca jula 1941. do marta 1943. Mihailovićevi četnici, pod komandom Pavla Đurišića, osudili su na smrt i streljali oko hiljadu crnogorskih partizana i seljaka zbog toga što su učestvovali u oslobodilačkom ustanku u Crnoj Gori.

Ma dan 29. aprila 1944. četnički odredi kapetana Živojina Lazovića, majora Svetislava Trifkovića, Kalabića Nikole, Bojovića Dragutina, Bogićevića Svete, Dokmanovića Radovana i Radićevića Svete u selu Dugovcu (srez podunavski, okrug beogradski) zaklali su 73 lica, među kojima i devet žena. Tom prilikom teško zlostavljali 37 drugih lica i opljačkali ih, pa potom popalili 220 domova.

Aprila 1944. četnici su kod Bajine Bašte zaklali osam simpatizera partizana.

Maja 1944. četnici Dragutina Keserovića pronašli su na Jastrepcu partizansku bolnicu, pa su streljali oko 24 ranjenika i četiri bolničarke.

Maja 1944. četnici sa Majevice su otkrili u Semberiji partizanske bolnice i ubili oko 300 teških ranjenika.

U leto 1944. četnici su u selu Balinoviću živog pekli pred 20 ljudi Živana Đurđevića, seljaka iz sela Balinovića, a potom zaklali njega i njegovog sina.

Početkom avgusta 1944. Dušan Radović, zvani Kondor, komandant Mihailovićevog zlatiborskog korpusa, zaklao je dva američka avijatičara koji su se bili prinudno spustili padobranima kod reke Lim.

Avgusta 1944. četnički odred Bogićevića Svete uhvatio je u selu Sepcima (okrug beogradski) Sremčevića Savu, Vojinović Konstantina, Radojević Iliju i Jakovljević Iliju i, pošto ih je teško mučio da bi im iznudio priznanje o saradnji sa poartizanima, svu četvoricu je zaklao.

47. Nabrojani zločini su samo mali deo zločina koje su Mihailovićevi četnici, sprovodeći njegova naređenja i direktive, izvršili u svim krajevima Jugoslavije. Pored toga desetine hiljada ljudi četnici su zlostavljali i batinali, a u Crnoj Gori su bili uveli specijalni sistem batinjanja pomoću „roglje“. Mihailovićevi komandanti dostavljali su spiskove pristalica partizana okupatorima i kvinslingovcima na osnovu kojih su ljudi bili hapšeni i streljani. Naročito je Mihailovićeva beogradska organizacija tesno sarađivala sa specijalnom policijom na uništavanju pristalica partizana u Beogradu.

Napominjem da je ovo samo dio optužnice koji se odnosi na ratne zločine, a cijela optužnica se može naći na www.znaci.net/00001/60 (Prof. dr. Miodrag Zečević: Dokumenta sa suđenja Draži Mihailoviću). Drugi izvor je knjiga Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, Genocid nad muslimanima, Biblioteka “Refleksi”, Svjetlost, Sarajevo, 1990.

(Bošnjačko oko)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

57 KOMENTARI

  1. 70 godina nakon Drugog Svjetskog Rata,dodjosmo do spoznaje da su: njemci,talijani i cetnici,inace saveznici,bili antifasti i antinacisti,e pa cestitam vam vrli srbijanski povjesnicari i politicari BOLESNI…vi ste ogledalo Srbije…

  2. Postradao je od kame cetnickih krvoloka i znacajan broj Srba. Evo jednog autenticnog svjedocanstva:

    Noć kame – tuzna godišnjica

    Zamoljen sam od strane prijatelja da ovaj tekst postavim danas,jer je potrebno da sto vise ljudi procita s kim su bili u savezu i kako su prema stanovnicima Srbije postupali od strane drzave priznati antifasisti…

    “Devojčicu Vidu izranjavali su noževima po rukama. Zatim su je nekoliko puta uboli u leđa, da bi savladali njen otpor. Na kraju joj je jedan nožem gotovo sasvim odsekao glavu.”

    A pola sata pre toga kuća je bila puna larme.
    Porodične topline.
    Mladalačke bezbrižnosti.
    Bilo je veče. Dvadeseti decembar 1943. Porodnično veče na selu, porodična sedeljka – uz prisustvo svih generacija. 87-godišnji starac, sedmoro odraslih, osmoro dece i tinejdžera.
    Mladi su želeli da nastave porodično druženje, ali su stariji bili umorni i Milijan je poveo ženu i troje dece u drugu kuću.
    Četvrto dete, devojčica Vida koja je napunila 15 godina, ostala je da spava sa strinom Milenom, čiji je muž Jovan bio u zarobljeništvu, u Nemačkoj.

    Onda su banuli zlikovci. Ubili hladnim oružjem Joksima (87), Stevana (60), Milevu (58), Dragomira (22).

    U jednoj od soba zaklanli su Dragomirovu ženu Milojku (20 godina) i njihovo dete, malog Ljubomira od godinu dana. Ljubomir je zaklan u kolevci i na osam mesta uboden nožem u grudi i stomak. Mrtvu Milojku zločinci su namestili da kleči pored kolevke. Jednu ruku su joj postavili da drži kolevku, a drugom drži ručicu deteta.

    Ubili su strinu Milenu (30) i njena dva sina – Branu (10) i Svetu (7). Vida je izranavljena po rukama dok je branila sebe i mlađu braću od strica. Izbodena po leđima. Zatim joj je presečen vrat i glava gotovo odvojena od tela.

    http://blog.b92.net/text/1712/Noc-kame—tuzna-godisnjica/

    Sjeme im se zatrlo fasisticko, zlikovacko i krvolocno da Bog da!!

  3. U kaburima je kompletno obdanište

    U Bratuncu je tokom genocida ubijeno devet djevojčica i 10 dječaka. Mnogi od njih su pronađeni u masovnoj grobnici Suha, koja je jedan od simbola stradanja podrinjskog naroda. U ovoj grobnici je pronađena Zekira Begić, ubijena u devetom mjesecu trudnoće.

    http://www.novihorizonti.net/da-li-moze-postojati-kazna-za-ovo-ubijeni-bratunacki-malisani-u-kaburima-je-kompletno-obdaniste-foto/
    Od ukupno 38 posmrtnih ostataka, pronađene su i četiri majke koje drže djecu u naručju i dvije majke sa djecom u zagrljaju.

  4. Gospođa Nataša Zimonjić-Čengić ima 74 godine. Živi u centru Sarajeva sa sinom Roćkom (46), a u javnosti se prvi put oglasila kao jedna od majki čije je dijete, SINA GORANA, UBIO Veselin Vlahović Batko……….

    ……….Nedavno, ponovno aktueliziranje srebreničkih kostiju, Natašu je vratilo u 1944, kada je ona, kao pripadnik Treće čete, trećeg bataljona Dvadeset devete divizije, na čijem je čelu bio Vlado Šegrt, došla u Foču……..

    …….”U Gacku sam prije toga svašta doživjela, više ružnog nego lijepog, ali kada sam ugledala te kosti… Puno ih je bilo, svuda razbacanih, u velikim i malim gomilama, ili kao pojedinačni skeleti, neki su ležali u jednom komadu… Samo što ih i na ulici nisam sretala. Omladinski komitet, čiji sam bila član, dobio je zadatak da ih skupi… Uglavnom, MUSLIMANSKE OMLADINE među nama NIJE BILO, bila je POBIJENA, a, na domaće mladiće i djevojke velik su uticaj imali ravnogorci, i izuzetno teško je bilo s njima raditi… Recimo, držim predavanje, a iza mojih leđa neko vikne: ‘Živio kralj Petar!’, pa ja, drhteći, odem u Komitet, Gagoviću… A to mi se nije jednom desilo, i ne samo u Foči nego i u Jabuci, u Miljevini, gdje smo mi, govorilo se tada napredni, opismenjavali neuke… Tek sada shvatam šta je, naprimjer, značilo: držiš sastanak a selo gotovo cijelo u četnicima… I, uvijek je bilo sve stroga konspiracija, u nekim šiframa, niko, kao, ne zna ni gdje ideš, ni zašto ideš, ni kada se vraćaš……………

    …………Adil Zulfikarpašić je januara 1942. godine dobio zadatak da putuje u Foču, gdje je bio Vrhovni štab, i Tito. O tom svom putovanju ostavio je pismeni trag, objašnjenje, otkud razbacane kosti koje je dvije godine kasnije i Nataša zatekla. Adil je, inače, jahao prema Foči zajedno sa Radetom Hamovićem, zapovjednikom odreda, Perom Kosorićem, zapovjednikom bataljona, i sa još nekoliko pratilaca, a svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i gladni psi koji su vijali oko muslimanskih sela. Seljak na kojeg su naišli ovako je objasnio šta je bilo: “A, SA TURCIMA? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju…” I u Miljevini su naišli na strašne prizore: “Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala je HRPA POKLANR ZENA STARACA I DJECE. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku jer je već nekoliko dana sijalo sunce……..

    Čitavim putem do Foče NISMO SRELI NI JEDNOG muslimana ni muslimanke. Što je s njima? Prije je u fočanskom srezu bilo 67 POSTO MUSLIMANA…” Most u Foči je još bio krvav, a ispod mosta, opisuje Zulfikarpašić, niz zidine kula, visile su, poput stalaktita u carstvu nečastivog, ogromne krvave ledenice: “Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu su ležali naduti leševi žena, djece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci bili su goli.” Pričali su im: da Drina ne bi izbacivala tijela, CETNICI BI RAZREZIVALI TRBUHE MRTVACIMA, i tjelesa bi potonula. U Putu u Foču Zulfikarpašić ističe da su strašne zločine učinili većinom mještani, srbijanskih četnika je bilo malo. Navodi i to da za prethodnih sedam mjeseci vlasti NDH, od trideset osam hiljada muslimana, ustaški režim NIJE USPEO mobilizirati više od dvanaest ljudi, a uhapsio ih je oko tridesetak (Srba), što je izazvalo OGORCENJE muslimana: “Znam da su mnogi uglednici intervenisali da ih se oslobodi, i da nijedan od tih uglednih ničim nije odobrio ustaške postupke… ALI< KADA SU CETNICI POCELI KLATI, sve odreda, NIJE SE NASLO ni dvanaest od šesnaest hiljada Srba da uzme u zaštitu barem jednog od osam hiljada muslimana, odnosno njegovu imovinu……….

    … Puno sam toga ružnog u godinama od tada do danas doživjela, ah, ružnog, i to je blaga riječ, ali ti skeleti pored Ćehotine, POSEBNO DJECJI, poluraspadnuti, na kojima su se, u raznim mojim kasnijim trenucima očaja i zapitanosti nad svim, pojavljivala osmjehnuta dječija lica, uvijek sa krupnim očima koje kao da mi nešto hoće reći, dakle, ti skeleti me ne prestaju proganjati…

    U već pomenutom Putu u Foču, Ferida Mulabdić, studentkinja medicine, partizanska simpatizerka, na Zulfikarpašićevo pitanje da li su koljači uspjeli pobjeći, odgovara da ih je pobjeglo samo desetak: "…ostali su ovdje, ali oni su kao partizani primljeni i imaju svoj odred. Komandant je STRAJO KOCOVIC, samozvani četnički vojvoda, koji je bio jedan od NAJGORIH KOLJACA. Ništa nije učinjeno da se kazne…" Tog Kočovića, bradatog, obučenog u oficirsku uniformu, Zulfikarpašić je kasnije vidio u fočanskom hotelu, sjedištu Vrhovnog štaba. Preko ramena su mu visili redenici. Na šubari je imao petokraku. "Nije me pozdravio, samo je čudno gledao u moj M.P. i bombe na kaišu… Šta ovaj radi kod tebe, pitao sam Tita. 'To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama……..

    ……………..Zulfikarpašić je u svome referatu govorio o nužnosti ukidanja fočanskog narodnog odbora u kome su samo Srbi, neki od njih i četnici, i tek jedan musliman; o nužnosti ukidanja sadašnjeg suda, koji je, UMJESTO DA SUDI KOLJACIMA, osudio dvanaest muslimana, među njima i narodnog tribuna, opozicionara beogradskom režimu prije rata, "za koga mi je Moša Pijade rekao da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na saradnju". Na savjetovanju su, pored Tita, bili i Ranković, Pijade, Lola, Milutin Milutinović i Milovan Đilas. "Jedino je Milutinović smatrao da bi povodom toga trebalo održati sastanak CK i Vrhovnog štaba, a Tito je kazao da po tom pitanju nemamo šta diskutovati. Ranković je rekao da je velika partizanska pobjeda to što je osnovna četnička masa prišla nama: "Mi ne možemo, bez obzira prema njima, da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni, bez sumnje, počinili zločin prema muslimanima…….

    ……….Kasnije, saznavši da je jedan od koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću. "Čolaković mi je rekao: 'Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika…'

    A Tito je primijetio da on, Zulfikarpašić, izgleda slabo, da se treba naspavati i odmoriti… Nataša Čengić nastavlja: "Poslije smo mi otišli iz Foče. Ne znam tačno šta je bilo sa kostima, ali znam da one nikad nisu dobile ime, znak, da, navodno, ne bi smetale živima…"

    Zaborav se u Nataši nikada nije ugnijezdio, a da će tako biti shvatila je još saznavši da je nađena njena sestra Ksenija Jauković, koju su četnici, krajem Drugog svjetskog rata, kao pripadnika Saniteta pri Vrhovnom štabu, zajedno sa jednom bolničarkom, ubili na Majevici. Inače, i Ksenija i Nataša, dvije od pet kćerki Zimonjića, dobile su imena prema Nataliji i Kseniji, princezama, kćerkama kralja Nikole Petrovića. A, kada se sestra tih princeza, Jelena, udala za italijanskog kralja Viktora Emanuela, poslala je dar novorođenoj Kseniji, prvoj unuci njene rodice Ivane, rođene Vukotić, udate Zimonjić sa Čeva, u Crnoj Gori, odakle je i kralj Nikola. Dar je bila prelijepa crnogorska narodna nošnja, u kojoj se Ksenija slikala kada je napunila osamnaestu. Ustvari, tada ju je prvi put i obukla…

  5. @Nikola Kruskonja
    vidim ja da si ti pao s kruske,
    Cetnici su bili prava fasisticka armija u kojoj vec od 1942 nije bilo nijednog jedinog ne srbina.
    Par Bosnjaka oficira bivse kraljevine SHS YU koji su naivno pristupili cetnicima su zavrsili na Drazinoj klaonici.Licno Draza ih je stavio pod slovo Z.
    Dr Ismet Pupovac je prozivio nesto duze,ali samo zato sto je Drazi trebao ljekar.Ismet je zato i bio silom mobilisan.
    Nikola Kalajitovic[ Kalajit naravno Tursko prezime ] je izvrsio genocid u Novoj Varosi,nije stedeo cak ni bebe u kolijevkama,tako da je od nekada 70% Bosnjaka u tom gradu kraj rata docekalo samo oko 20%.
    Sto se pak Ustasa tice opste je poznato da su prvi zamjenici Ante Pavelica generali Fedor Dragojlov i general Djuro Grujic bili srbi,i da su skoro svi najvisi ustaski oficiri pocev od Kvaternika bili srbi po jednom od roditelja-ocu ili majci.
    Postojale su cak i Ustasko domobranske jedinice sastavljene iskljucivo od srba

  6. srbe zivu u proslost Nazismom, barbarija pravoslavne crkve, nacionalisti, teroristi cetnicki, genocidasi.

    Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

    Čišćenje državne teritorije od svih nesrpskih narodnih manjina i nacionalnih elemenata.
    Avgust 1942 Cetnici proglasu srbiju « Judenfrei » 63 sinagoge su uništena ili opljačkana .
    srbe su tada ubijali 90% Jevreja u srbiji…

    čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog
    216 džamija uništena ili opljačkana samo u Sandžaku.

    Točan broj Muslimana, Bosanskohercegovački povjesničar Šemso Tucaković je u svojoj knjizi Crimes Against Bosnian Muslims 1941-1945 procjenio da je od ukupnih oko 150 000 Muslimana pogubljenih tijekom rata, oko 100 000 ubijeno od strane četnika, pri čemu navodi imena oko 50 000 Muslimana za koje se pouzdano zna da su žrtve četnika.

    žrtve Drugog svjetskog rata . Jugoslavija sa 1,5 miliona žrtve . ( 75 % civilno ).
    Muslimana su od svih jugoslovenskih naroda procentualno podnijeli najveće žrtve.

    Na suđenju koje je trajalo od 10. juna do 15. jula 1946., zbog izdaje i ratnih zločina i suradnje s okupacijskim vlastima Nazismom.
    zločinac Draža Mihailović je osuđen na smrt strijeljanjem.

    SMRT CETNICIMA I FASIZMU

  7. Нажалост, овакви пропагандни текстови и служе као замена за квалитетене повесне чињенице и повесни континуитет, којима ће манипулистаи осећањима народа и наметнути некакав култ „страдања“ босанских-муслимана. Међутим, повесна наука, која демантује култове, је установила да је окупацијом Србије у априлу, на територији Рашке области извршен погром и ратни злочини над српским становништвом, од стране „бошњачко“-албанких крволока и доказаних колаборациониста нацистичке Немачке. Једини који је та зверства и дивљање зуставио, био је Четнички покрет. Сад се неко срди и гневи, али од истине се не може побећи већ се мора суочити, зарад БИДУЋНОСТИ.

  8. Samo sto pisu zrtve muslimani sa malo m, treba da pise sa veliko M, to su Muslimani priznati kao narod, ancionalna manjina Kraljevien Srba,Hrvata i Slovenaca 1920.g. dekretom Kraljevien Srba,Hrvata i Slovenaca , a kasnije od strane fasiticke Kraljevien Jugoslavije nisu bili priznavani za narod kao Muslimani isto kao i Makedonci, opet genocid nad Muslimanima i uptuzniciprotivdraze Mihailovica od vojske od Jugoslovenskih komunista, teska fasisticka drolja su bili Jugosloveni (Srbi, Hrvati i Slovenci),

  9. Muslimanski borci su raspoređivani u jedinice zajedno sa borcima drugih nacionalnosti. Draža Mihailović je postavio majora Fehima Musakadića iz Sarajeva za komandanta svih boraca muslimana u JVuO. Pomenuću samo neke istaknutije aktivne starešine JVuO muslimanskog porekla: Preljubović Muhamed Beg, komandant grupe muslimanskih korpusa, Nakičević Abdulgrafar, komandant Prve brigade Šestog muslimanskog korpusa, Hasanbegović Nurija, komandant Treće brigade Šestog muslimanskog korpusa, Karić Hato, komandant Šeste brigade Šestog muslimanskog korpusa, Preljo Vejsilj, komandant muslimanskog bataljona Nevesinjske brigade, Berberović Mustafa, predratni predsednik Blagaja komandant bataljona, Ramanović Mulas, Abdulah načelnik štaba Šestog muslimanskog korpusa, kapetan Rovčanin Husein, komandant Komoranskog muslimanskog četničkog odreda, narednik Uzunović Jusuf, komandant četničkog odreda kod Konjica, major Hasandedić Šefket, poručnik Čengić Omer Beg i potporučnik Čengić Hamdija, organizatori jedinica u okolini Mostara, kapetan Prašović Ćamil vođa muslimana u Sjenici i drugi.

    Na teritoriji tzv. NDH osim

    • Svi ti Muslimani su zrtve zlocina fasizma faisticke drolje Kraljevine Jugoslavije, i Jugoslovena (Srba,Hrvata i Slovenaca) bez obzira sta da su uradili.

    • Milice, sanjao sam kako te jedan bradonja chejrechi (nisam mog'o skontat’ jel vehabija, jel chetnik, marksista, peti il’ deveti). On te chejrechi a ti pjevas na sav glas, ‘Bosno moja, divna, mila, lijepa, gizdavaaaaaa’, bash tako kako opisah, sa malo produzenim ovim ‘gizdava’. Sta to znaci – ne znam, al’ tako je bilo.

    • Nadan Filipović

      Mnogi Srbi pojma nemaju da je jedan broj njihove braće bio veoma odan ustašama i vlasti Nezavisne države Hrvatske. Bilo je Srba koji su se „proslavili“ kao ustaški koljači koji su baš sa posebnim zadovoljstvom sadistički mučili i na najzvjerskiji način ubijali svoje sunarodnjake. Naime, nemali broj Srba historiju i historijske činjenice podrazumijevaju kao nekakav „švedski sto“. Takvi sa tog “švedskog stola“ biraju samo ono što im u nekoj političkoj situaciji odgovara, a ono što im ne odgovara jednostavo nikad ne spominju. Moje je lično mišljenje, koje će neki dijeliti, a neki neće, da su mnogi Srbi pravi maheri za skrivanja nekih historijskih činjenica, te za prekrajanje historije po svojoj mjeri i najbesprizornija izmišljanja, laži i falsificiranja. Nije otac i vrhovni guru srpske nacije Dobrica Čosić „onomad lepo rekao i sve lepo objasnio“ pohvalivši svoje stado: „Mi Srbi lažemo da bi varali sami sebe, da tešimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bi se borili protiv straha, lažemo da ohrabrujemo druge, lažemo da bi skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i dosetljiv način.”

      Posebno treba naglasiti da su Srbi najpodložniji gutanju svih “istina” koje im serviraju njihovi stalni psihotrovači. Od fantastičnih i zaista nestvarnih mitova, stripova a la „Mirko i Slavko“, preko izmišljenih kraljeva i knezova, laži o Kosovskom boju, pjesama o „junaku“ Marku Kraljeviću, „heroju“ Milošu Kobili, kojeg prekrstiše u Miloša Obilića, pa tekstova i proglasa Ilije Garašanina, pa eto i sve do Dobrice Čosića, Milorada Ekmečića, generala Terzića, Vuka Draškovića, svakako uz podosta aditiva Ivana Andrića, alias Ive Andrića, i, svakako, Njegoša, Srbima je kronično baždaren i mitovima i lažima održavan jedan mentalni kod čije su žrtve svi oko njih, a na kraju će, najvjerovatnije, i oni sami biti žrtve tog vlastitog mentalnog koda.

      Od srpske javnosti se skrivaju činjenice da je podosta Srba bilo aktivno u ustašama i vrhunskoj politici Nezavisne države Hrvatske. Naprimjer, veoma uvaženi član predsjedništva Hrvatskog državnog sabora Nezavisne države Hrvatske bio je dr Savo Besarović, inače bliski prijatelj Dr Ante Pavelića.

      Članovi Hrvatskog državnog sabora u tom sazivu bili su Srbi dr Svetislav Šumanović, vice-ban Hrvatske i Slavonije od 1903 do 1906 godine, te predsjednik Upravnog odbora Srpske banke iz Zagreba od 1929 do 1941. godine, kao i Uroš Doder. (Jozo Tomasevich, War and revolution in Yugoslavia 1941 – 1945. Stanford University Press, 2001) Kasnije, nakon propasti NDH, doktor Svetislav Šumanović je uspio emigrirati, a doktor Sava Besarović nije ni pokušavao bježati, jer je mislio da za to nema nikakvog razloga. Međutim, partizani su mislili drukčije. Doktor Besarović je osuđen na smrt nakon kratkog procesa održanog 16. jula 1945 godine pred “narodnim sudom”. Prema pozdanim svjedočanstvima i izvorima on je neposredno prije izvršenja smrtne kazne uzviknuo: “Imao sam čast da sam bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Umirem kao Hrvat za svoju domovinu Hrvatsku. Živio doktor Ante Pavelić. Živio hrvatski narod!“ (“Hrvatska”, Buenos Aires, Argentina, 5. ožujka 1952). Ostao je veoma poštovan u ustaškoj emigraciji.

      Ministar “bez lisnice” u Vladi NDH bio je i magistar farmacije Ljubomir Pantić, apotekar iz Bijeljine. On je u aprilu1945 godine utekao iz Hrvatske zajedno sa ostalim ustaškim glavešinama. Međutim, Ljubomir Pantić je shvatio da bi mogao biti lako uhvaćen i isporučen Jugoslaviji, odnosno izvjesnoj sudbini partizanskog “milosrđa”, pa je nekako uspio stupiti u vezu sa svojim uticajnim rođakom Rodoljubom Čolakovićem – Roćkom, jednim od Titovih najvjernijih pouzdanika. Nakon nepunih pet mjeseci provedenih u emigraciji Pantić se uspio vratiti u Jugoslaviju i predati komunističkim vlastima. Pošto je, kako je spomenuto, imao utjecajnog rođaka Rodoljuba Čolakovića – Roćka proveo je u zatvoru samo tri i po mjeseca, pa je nakon toga bez suđenja pušten da slobodno živi u Beogradu. Čak je dobio i državnu penziju. (Dennis Barton, Croatia 1941 – 1946, The Churchill History Information Centre, London, 2007)

      Srbin, general Đuro Grujić, osoba od najvećeg Pavelićeva povjerenja, glavar glavnog stožera Hrvatskih oružanih snaga je na procesu pred Vrhovnim vojnim sudom u Beogradu, u septembru 1945 godine izjavio: ”Veliki broj Srba pravoslavaca je bio visoko pozicioniran u Hrvatskoj vojsci, a veliki broj civila, pravoslavaca i Srba svoju su obvezu prema državi odrađivali na druge načine. Dr Savo Besarović, pravoslavac, je bio ministar u vladi Nezavisne države Hrvatske. Desetak Srba – pravoslavaca zauzimali su itekako osjetljive pozicije u toj Vladi i toj hrvatskoj vojsci.” (Arhiva Vrhovnog suda FNRJ, Grujić i ostali, 1945, 2298/45)

      Ko su bili ostali Srbi na tako važnim pozicijama u Nezavisnoj državi Hrvatskoj?

      Fedor Dragojlov bio je general-pukovnik u Hrvatskoj vojsci, a u periodu od 1943 do kraja 1944 glavni zapovjednik Hrvatske vojske.

      General-pukovnik Fedor Dragojlov

      Visoke položaje u vojsci Nezavisne države Hrvatske imali su i slijedeći Srbi: general Jovan Iskrić, general Mihajlo Lukić, general Miroslav Opačić, ustaški krilnik i general Dušan Palčić, general Milan Desović, zrakoplovni general Đuro Dragičević, te zrakoplovni general Milan Uzelac.

      General Mihajlo Lukić, Zrakoplovni general Milan Uzelac

      Veoma je interesantno da su nakon rata skoro svi pomenuti pravoslavni generali, odnosno Srbi generali u NDH prošli mnogo bolje od svih ostalih hrvatskih visokih dužnosnika te propale države.

      General Đuro vitez Grujić osuđen je u Beogradu na smnrtnu kaznu i strijeljan je 24.septembra 1945 godine.

      Jovan Iskrić je umro kao penzioner 1961 godine u Zagrebu.

      Mihajlo Lukić je osuđen na deset godina zatvora, od čega je odležao pet godina, a dalja sudbina mu je nepoznata.

      Dušan Palčić je umro kao penzioner 1963 godine u Zagrebu.

      Milan Desović je bio osuđen na dvadeset godina robije, ali je zbog lošeg zdravlja pušten 1960 godine. Iste godine je umro u Zagrebu.

      Zvonimir Strimaković je izdržao svih dvadeset godina robijašnice Stara Gradiška. Tvrdoglavo je odbijao revidirati svoje stavove i pokajati se. Umro je 1974 godine u Zagrebu u 83 godini. Čvrst karakter! Svaka mu čast!

      Milan Uzelac je bio u zatvoru oko dvije godine, pa je navodno pušten sa dugogodišnje robije na intervenciju iz samih komunističkih vrhova. Umro je 1954 godine u Zagrebu.

      Đuro Dragičević je uspio pobjeći i umro je u Austriji.

      Fedor Dragojlov je uspio pobjeći i umro je 1961 godine u Buenos Airesu, Argentina.

      Od onih takozvanih „sitnijih riba “ mislim da svakako treba spomenuti poznatog ustašu-koljača Marka Šarca. On je do Drugog svjetskog rata bio Srbin sa dna kace, a od nastanka Nezavisne države Hrvatske ustaša sa još dubljeg dna kace. Taj notorni koljač je bio ustaški tabornik u Tornju i Pakracu, a kasnije logornik u Pakracu. Bio je čovjek od osobnog povjerenja pukovnika Maksa Luburića, u stvari njegova desna ruka za područje Pakraca, Lipika, odnosno Zapadne Slavonije. (Dane Pavlica, Stratišta oko Papuka i Psunja, Zavičajno udruženje Slavonaca, Beograd, 2007)

      Marko Šarac je strijeljan kao ratni zločinac 1946. godine zbog niza počinjenih masovnih zločina nad svojom braćom i sestrama Srbima i Srpkinjama u selima oko Pakraca. I dan danas ga se sjećaju poslijeratne generacije Srba i to ne samo onih iz Hrvatske, već čak i neki stariji Srbi koji žive ovdje u Australiji.

      Ne bi bilo korektno ne spomenuti krvoločnu ustašicu Milku Obradović, Srpkinju koja se valjda „dokazivala“ pred kolegicama ustašicama u logoru Stara Gradiška, vršeći grozne zločine, a posebno s velikim uživanjem nad srpskom djecom i Srpkinjama.

      Po zlu je bio poznat i jasenovački koljač Mile Vasić, Srbin, koji je u tom logoru smrti sa posebnim zadovoljstvom klao i ubijao maljem baš svoje Srbe. Osim Vasića u Jasenovcu je goleme zločine napravila grupa srpskih Cigana (Roma) koje su ustaše pohvatale po Lici i dopremile u Jasenovac. Oni su se, međutim, nekako najprije izborili za pozicije grobara, a kasnije i egzekutaora, odnosno koljača. Živjeli su relativno slobodni, ponajviše u selu Uštice koje se nalazilo na prostoru između Save i Une. Međutim, niti jedan od tih Cigana-pravoslavaca nije dočekao kraj rata. Ustaše su ih, kao neugodne svjedoke, sve pobile u aprilu 1945. godine.

      Eto tako je to bilo. Uglavnom, nije bilo baš sve crno-bijelo.

      • hajmo malo o hrvatskom cvijeću pisati…ajmo malo o tome šta baljezga Alija u svojoj Islamskoj Deklaraciji, ajmo malo o tome kako ste zbog propagande pobili svoje ljude u Vase Miskina i na pijaci Markale, kako su zlikovci dobili značke i kako ste proterivali srbe samo zato što su srbi i onda imate muda nešto govoriti…pa da vas je 500.000 pobijeno u Srebrenici malo je…i neče biti kraj dok vas sve ne obesimo za obrezana muda….stoka muslimanska

    • re;milica kosovic;Pa ti nisi normalna kada pripadnike MUSLIMANSKE MILICIJE svrstavas pod komandu cetnika a oni se borili protiv njih.Stvarno si retardirana.Jedan primjer;RAHMETLI CAMIL PRASEVIC organizovao odbranu SJENICE zajedno sa HASAN AGOM ZVIZDICEM od cetnickih i partizanskih napada a ujedno i ucestvovao u odbrani Novog Pazara kada su ga cetnici napali.Zato ne lupetaj vise je.o te draza idi te mu se poseri na grob ako znzs gdije je.

      • Envere.nju samo treba ignorisati.jer samo pise nebuloze ovdje!Smijem da se kladim da je ovo jedini portal koji nju tolerise!!

      • Muslimani su bili aktivni u Ravnogorskom pokretu i u jedinicama JVuO u drugim krajevima zemlje, recimo upravnik bolnice Drugog ravnogorskog korpusa bio je lekar-hirurg Hodžić dr. Mehmed, a geometar Redžić Nazif na komandim zadacima u Ražanjskoj brigadi Deligradskog korpusa. Lični pratilac kapetana Dragoslava Račića komandanta Cersko-majevičke grupe korpusa bio je Amzić Naif, a ađutant kapetana Jezdimira Dangića Gico Sulejman.

      • U Beogradu je postajao ilegalni muslimanski ravnogorski centar u kome su delovali: Begović dr Mehmed, profesor Beogradskog univerziteta, Konjhodić Alija, novinar Politike (kasnije u emigraciji urednik lista ,,Bratstvo”), Kemura Abdulah, šef muslimanske ravnogorske organizacije, Sofćuri Muhamed, trgovac orijentalnih tepiha, Ćemalović Muhamed, upravnik Gajretovog doma u Beogradu, Hodžić Abdulah, beogradski imam, i drugi.

      • Dobrovoljacka Milicija Huseina Rovcanina,koja je drzala Brodarevo i Komaranski srez,bila je pod direktnom upravom staba Draze Mihailovica.To je tako,pa priznali ili ne.Druge Milicije nisu bile,ali ova jeste.Ovdje mnogi mjesaju Muslimansku Miliciju sa “Handzar”Divizijom,sto nije isto.Milicije su bile u Sandzaku,a “Handzar”Divizija je operisala u Bosni i nikada nije bila na teritoriji Sandzaka.Prijepoljska Muslimanska Milicija je priznavala vlast NDH i zahvaljujuci ustasama,ta Milicija je naoruzana,cak su im i uniforme poslali.

    • Stvarno si bolesna ti “Milice K…”

      Ne lazi i ne pisi bljuvotine , umobolna si , i ti i onaj ko je pisao te knjige iz kojih prepisujes ove gluposti.

      Jos dodajes sto ne pise u knjigama cetnicke propagande

      Na psihijatriju odmah , pod hitno

    • ako trvrdis to sto pises, uredu ! ali sto poubijase toliko muslimana i sto unistise toliko dzamija i islamskih objekata Milice ?
      zaista nemogu da svatim tu srpsku “duhu” nikako ! kog pokusavate da izmanipulisete ? sve se zna i sve se vidjelo ! a ko poubija 1809 god u Sjenici bosnjake (2500) tada nije imalo cetnika ?! ko to uradi, jesu li to neki partizani iz tog vremena ili neki srpski teroristi tog vremena ili su se mozda muslimani sami poubijali ! pa dokle vise ovo ? zasto vec jednom ne priznate javno da ste ipah htjeli da istrijebite sve muslimane iz zemlje,zasto se jednom ne suocite sa tim vama 2-sto ljetnim problemom (MRZNJOM) i stavite tacku radi pomirenja, kao sto su to njemci uradili ! oni danas osudjuju tadasnje njemacko varvarstvo i ubijanje i zlocine i genocide sto su izvrsili nad nenjemcima ! pa kada cete vi srbi to priznat za rad boljeg suzivota !? vi zaista znate sta je bilo i u dubini duse to krijete, ali gdje vam je snaga da kazete: JESMO bili smo takvi kakvi smo bili STIDIMO SE TOGA i nikada vise se necemo tim baviti ! e tek tada mozemo jedni drugima pruzit ruku pomirenja ! da se ne zaboravi i da se ne ponovi nikad vise.

  10. Sve ove sto nabrojaste poimenicno, sto je Draza navodno odgovoran za njihve smrti – nose Srpska imena, i stradali mahom po Arandjelovcu, Kragujevcu, Nisu. Ko ne zna pomislice da vi mnogo brinete za medjusrpske obracune…

  11. neko u svom komentaru rece bilo je na hiljade srba koji su pomagali u zadnjem ratu bosancima(muslimanima) LAZ bilo je par slucajeva,spram broja zlocinaca zanemariv broj,ja sam imao priliku pricati sa srbima iz srebrenice poslije 1995 ko fol svi bili u njemackoj i beogradu jula 11 95 a na slikama i video zapisima oni ???? ako gore navedeni brojevi 1000,2500 foca,2500 istocna bosna,1000 zena i djece,1000 gorazde itd itd nije bilo skola nikad se necemo opametiti ,izgubio sam u zadnjem ratu vise od 80 posto clanova familije i mislim da je krajne vrijeme da ne vjerujemo nikom vise evropi,usa a pogotovo ne nasim”komsijama” srbima i hrvatima

  12. Od Dražinih zločina, užasnija je jedino njegova rehabilitacija!
    Nije teško pogoditi da će njegovi sljedbenici nestati jedino kad im dohaka bijela kuga(elhamdulila)!

  13. Ove slike me podsecaju na amerikance u irak i afganistan i oni su se ovako slikali bili ko zivotinje, nadju neke civile nenauruzane koji nemogu da se brane i pokazuju svoju hrabrost, ista vrsta cafira ko sad ko prije 20 godina ko prije 100

  14. Interesantno je da -gdje god se spominju muslimanska stradanja-ona prelaze-hiljade!Ona “SITNIJA”-od 100 -i vise -nisu ni-NABRAJANA!Cetnici-TO JE TUMOR -KOJI SE NE LIJECI -REHABILITACIJOM-VEC IDEOLOSKOM BORBOM-SVIH -PONAJVISE SRBA!Politicke partije -imalo cetnicki obojene-TREBA ZABRANITI,politicka okupljanja,proslave,obiljezja,amblemi-TAKODJER!Srpsku pravoslavnu crkvu -ocistiti od 99% danasnjih popova-jer su to sve sami cetnici-NE SAMO PO IZGLEDU -VEC I u -SRCU!CETNICKA IDEOLOGIJA JE -IZAZOV 21-stoljeca-PROTIV KOJE SE VRIJEDI BORITI!OVO BI TREBALO DA BUDE -PRIMARNA BORBA -PROTIV TERORA U EVROPI-A POSEBNO U -SRBIJI i SANDZAKU!

    • Udjes na internet pa brojis , ko su vise pobiveni .
      Kad imas sve podatke , onda das komentar
      Ako ti mozak radi – ponudis i resenje

      • Pozdrav ili Selam za KADRIC NIHADA. Ovom prilikom hocu da izrazim delimicno neslaganje sa tobom i ako rado citam tvoje komentare i svidjaju mi se. Mislim da nije mudro da sve Srbe stavljamo u isti kos. Tacno je to da jedna velika vecina Srba uopste ne razmislja svojom glavom i tacno je da su mnogi puni negativnih predrasuda o muslimanima i zrtve su ambijenta koji stvaraju pojedini nacionalisticki krugovi, ali ne zaboravi nihade ima sigurno mnogo postenih Srba koji ne mogu da dodju do izrazaja. Evo jednog dobrog primera. Za vreme rata u Bosni jedan moj prijatelj se zadesio u Vlasenici, stopirao je neki kamion koji je isao prema Srbiji. Vozac je bio Srbin. Sve ratne punktove je prosao , neise, dizuci 3 prsta radi raspoznavanja. Hele neise, kada su stigli u Srbiju ovaj moj prijatelj mu je bio zahvalan na velikoj usluzi i ponudio mu je da mu plati. Srbin je odbio da uzme bilo kakvu nagradu, vec je izrazio zadovoljstvo sto je uspeo da ga spasi. A takvih primera je na hiljade.

      • Bošnjak,naravno da nisu svi isti a i napisao sam “90%”..Svi koji veličaju zločin i zločince bi isti zločin ponovili,takođe prikrivanje zločina i skrivanje zločinaca jeste zločin.Bilo je nekoliko puta anketa po Srbiji u kome je pitanje bilo da li bi ste otkrili mjesto gdje se skriva Ratko Mladić,većina anketiranih je odgovorilo da ga nikad ne bi predali.Mišljenje običnog naroda je slično kao i mišljenje političara.Političarima narod uglavnom vjeruje a mediji su predvodnici širenja uglavnom iskrivljene slike te zato nije čudo što običan svijet ima takvo mišljenje a ako posjećuješ neki od portala srbijanskih novina onda znaš šta se i kako komentariše.I naravno pomenuo bih poznate srbe koji ne nose nacionalistički virus i koji se mogu svrstati u onih 10 % srba koji nisu zadojeni mržnjom a to su npr Đorđe Balašević,Zdravko Čolić,Nenad Čanak,Čedomir Jovanović,Nataša Kandić,Sonja Biserko,Slavko Perović(Crnogorac sa Cetinja)..i još mnogi a neki su svoje dobročinstvo i životom platili,poznati slučaj Srđana Aleksića iz Trebinja.

    • zivi ti Draza usmrdjeli i zivjece ti vjecno,zapamti VJECNO !zivi u VATRI i vatra mu je njegovo vjecito boraviste,da mu je da se vrati na ovom svijetu,kako bi trcecim korakom postao musliman,ali za njega i njemu slicnim je kasno,oni su u vecitoj vatri.

    • re;Toci;Pa zar vas nije dovoljno poklao vas voljeni draza.Dokaz da su srbi najgluplji narod jer oni sami velicaju svoje krvnike.Svaka vam cast srbi ne bi me cudilo da uskoro proslave i Sultana MURATA a i da rehabilituju BEOGRADSKE DAHIJE !!!!!hahahaha!!!!!

  15. za drazu i ove druge cetnika sta da kazem…srbija je u negativnom usponu vec odavno..pogledaj samo ko ih vodi,pa ces znati kakva im je politika skojom se ne slazu gotovo cjela evropa ..a i mnogi drugi su vec njih oznacili kao destalizatori i pocinioci genocida i agresija

  16. 21/03/2012 PEŠČANIK:
    Ratni zločinac Draža Mihajlović

    ( http://pescanik.net/2012/03/ratni-zlocinac-draza-mihajlovic/ )

    Izmedju ostalog piše:

    “…Draža Mihajlović nije heroj osiromašenih, opljačkanih i obespravljenih stanovnika Srbije. Ličnost ovog ratnog zločinca predstavlja maskotu velikodržavne ideologije i ikonu profiterske manjine koja živi od tuđeg rada (kapitalisti, političari, popovi).

    Ne zaboravljamo žrtve četničkog terora nad srpskim, crnogorskim i hrvatskim narodom i žrtve četničkog genocida nad bošnjačkim narodom, tokom Drugog svetskog rata.

    Ne zaboravljamo žrtve zločina koje su tokom ratova 1990-ih počinili oni koji su bili inspirisani ideologijom i praksom ravnogorskog četničkog pokreta.

    Nećemo zaboraviti odgovornost onih koji su u poslednje dve decenije stvorili političku i društvenu klimu koja je omogućila nedopustivu normalizaciju i afirmaciju zločinačkog i izdajničkog pokreta Draže Mihajlovića…”

    • Dosao je umeren politicar , koga podrzavaju EU i SAD . Pescanik je valjda ugasen
      Ali , Ti, veliki mislioce , citiraj sta tebi trenutno odgovara, dok tebi ne zakucaju na vrata.
      Predpostavljam da razamisljas: Nek umrem i ja , samo nek umru i drugi

      • E moj desetaru,
        skoro tri godine kako sam napisao komentar a ti mi tek sad repliciraš, bolje rečeno – buncaš.
        Proći će još 3 godine, pa 33 … ja se promeniti neću i uvek ću reći za djubre da je djubre.
        Dok vi rovarite po smetlištu istorije, vadite davno zakopano djubre i veličate ga, te stavljate na pijedestale avete prošlosti – vonj krvi i smrada ostaje na veki vekov – zauvek!
        Dzabe krečite desetaru.
        Istorija je zabeležena.
        Sramna presuda o oslobadjanju koljača nr 1. je samo dokaz da vama još treba vremena da sazrevate i da popravljate vagu dobra i zla te da odvojite vaše žito od kukolja.
        Lepo vam reče Vulin – takvi neće koracati sa pobednicima na Crvenom Trgu.
        A vala ni na jednom drugom osim vašeg.
        Pa ti vidi ko je ko.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.