Knjiga “Gdje sunce ne grije” otkriva detalje tortura nad Bošnjacima u Sandžaku

3
172

Bijelo Polje – Ovih dana je objavljeno treće dopunjeno izdanje knjige „Gdje sunce ne grije“, autora Ibrahima Čikića, u izdanju Univerziteta u Sarajevu i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo. Knjiga „Gdje sunce ne grije“ izazvala je brojne kontroverze u Crnoj Gori i šire, ali i buđenje institucija i građana koji traže da se procesuira zločin nad Čikićem i drugim dužnosnicima SDA Sandžaka, koji su proživjeli teške torture početkom 90-ih godina. Čikić je u svojoj knjizi detaljno opisao i prezentirao šta se dešavalo u akciji pod nazivom „Lim“.

Ibrahim Čikić je jedan od 45 dužnosnika Stranke demokratske akcije Sandžaka, koje su početkom 90-ih u akciji “Lim”, uhapsile tadašnje crnogorske, odnosno srbijanskih vlasti. Optuženi su za stvaranje države Sandžak i 1994. godine osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Čikić je osuđen na dvije godine zatvora, od kojih je jednu proveo u zatvoru u Foči gdje je, kako kaže, proživio neopisive torture. U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Čikić je iznio detalje svog slučaja:
“Te 1994. godine sam priložio urednu ljekarsku dokumentaciju gdje me 5 eminentnih oftamologa svojim potpisima 1980. godine proglasilo 100% invalidom, sa 1-2 % vida na desnom oku dok je vid na lijevom trajno izgubljen. I pored toga, suđeno mi je da sam, između ostalog, bio snajperist koji je trebao sa tornja crkve Sv. Petra ubijati Srbe snajperom. Sud nije uvažio tu ljekarsku dokumentaciju i ja sam dobio dvije godine robije. I danas očekujem da mene i Nezavisni list Vijesti proglase krivim zbog nanošenja duševne boli osobama koje su nadamnom činile torturu. Sve samo zato što neću da zaboravim zločin”, objašnjava Čikić o kakvom paradoksu se radi.

Na mirovnim pregovorima u Daytonu Alija Izetbegović tražio je da se oslobode uhapšeni i osudjeni članovi SDA Sandžaka. Nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma Ibrahim Čikić i drugi su pušteni na slobodu. Čikić je godinama čekao da neka od nadležnih institucija pokrene pitanje slučaja “Lim” i svega što se desilo dok su bili u zatvoru, ali niko se nije oglasio. “Ja sam odlučio da dam vlastiti doprinos u sprečavanju zaborava onoga što se desilo”, ističe Čikić i dodaje: “Uz Božiju pomoć naučio sam tehniku slijepog pisanja i napisao prvo izdanje knjige “Gdje sunce ne grije”. Knjiga je četiri godine stajala u mom računaru, niko nije pokazao interes da se to publikuje, a onda sam kontaktirao Borisa Raonića, direktora Inicijative mladih za ljudska prava u Crnoj Gori, te je on stao iza kompletnog projekta promocije knjige i promocije ove istine.”

“Knjiga je za mjesec dana postala bestseller u Crnoj Gori, te je zbog ogromnog interesovanja javnosti, dnevni list Vijesti objavio feljton moje knjige. Ubrzo nakon toga, izišlo je i drugo izdanje knjige koja je pokrenula demokratsku lavinu u Crnoj Gori”, ističe autor knjige “Gdje sunce ne grije”. Knjiga je, objašnjava Čikić, pokrenula brojne nezavisne intelektualce u Crnoj Gori i nevladine organizacije da počnu tražiti odgovornost države za ono što se desilo Bošnjacima u Sandžaku, a konkretno za ono što se desilo tokom akcije “Lim”. Reakcija državnog vrha Crne Gore je bila potpuno suprotna od očekivanog. “Režim je organizovao 11 trećerazrednih likova iz moje knjige, bivših zatvorskih čuvara, da pokrenu protiv mene tužbu za klevetu i u toj tužbi traže od mene 120 hiljada eura odštete za duševnu bol”, naglašava Čikić.

Ibrahim Čikić je u svojoj knjizi “Gdje sunce ne grije” poimenično naveo osobe koje su izvele akciju “Lim”, očekujući da će to doprinijeti izlasku istine na vidjelo. Međutim, te iste osobe koje su, kako tvrdi Čikić, odgovorne za torture nad uhapšenim kadrovima SDA Sandžaka, podigle tužbu protiv njega za klevetu i duševnu bol. Ipak, “te montirane tužbe bile su izvanredna reklama mojoj knjizi gdje se izgradio front otopora Ibrahim Čikić'”, dodaje on.

Ibrahim Čikić je dobio krivični spor u kojem je “Crna Gora pod pritiskom Evropske Unije morala donijeti zakon o dekriminalizaciji klevete tako da je taj proces obustavljen, ali je ostao taj takozvani parnični postupak” kaže Čikić. Ipak naglašava da se neće zaustaviti u svojoj borbi za istinu, te tim povodom od danas boravi u Briselu gdje će predstaviti izdanje knjige na engleskom jeziku.

Čikić na kraju objašnjava kako zločin u akciji “Lim” nije jedini i da je potrebno generalno ispitati odnos vlasti prema Bošnjacima u Sandžaku. Ističe da njegovi korjeni vode iz Turske te da mu je životna želja da se njegova knjiga “Gdje sunce ne grije” prevede na turski jezik. Na taj način bi se Turci i Bošnjaci u Turskoj informisali o sudbini Bošnjaka Sandžaka.

Izvor: Anadolija


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. najteze je u zivotu kada si na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme ti si ibrahime zivi dokaz kako se i na koji nacin vlast obracunavala sa njenim postenim gradjanima nadam se samo da ce bosnjaci kroz tvoj primjer i primjer svih postenih koji su nastradali na takav nacin doci do pameti i u buducnosti pokazati vise jedinstva i solidarnosti medju sobom i stati u odbrani svih moralnih i ljudskih vrijednosti tebe ibrahime da veliki
    Bog nagradi za svaku bol i patnju koju su ti nanijeli dusmani a oni ce kad tad odgovarati za svoja junacka djela dzehenem je veliki a tamo ce oni sa kamenjem gorijeti…

    0

    0
  2. E moj Ibro da su nasi Bosnjaci malo bolji u nase Bijelo Polje druga bi pjesma bila za nas.Najveca je zalost sto kazu da su Crnogorci.Ja sam tvoj komsija i znam sta kazem.Ja sam uvijek bijo i osto Sandzaklija Turskoga porijekla i na to sam ponosan.Selam

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.