U današnje vrijeme, prije nego što mladi čovjek stupi u brak on pogleda nekoliko filmova i kreira ideju o tome šta je ljubav i šta je brak. To je potpuno pogrešna ideja i u njihovim glavama je misao da će nakon stupanja u brak sva njihova iskušenja jednostavno da nestanu, život će biti čaroban, „čitat ćemo Kur’an zajedno, brak će biti divno duhovno iskustvo, sve će biti divno…“
I onda dođe realna slika braka u kojoj se veliki broj ljudi nađe pred zidom. Naše predstave o braku posebno u savremeno doba, potpuno su pogrešne. Ideja braka praktično je izjednačena sa idejom veze, tj. zabavljanja. A zabavljanje podrazumijeva dosta zabave, a kad stvari postanu teške, jednostavno odustaneš od svega…odeš. Mnogi danas brak zamišljaju najčešće kao te aspekte zabavljanja, a sami brak je mnogo više od toga: tu su računi, obaveze, moraš naučiti da živiš sa nekim, što nije ni malo jednostavno, ti radiš stvari na svoj način, ona na svoj..i iznenada peškir stoji na pogrešnoj vješalici, četkica za zube nije na svom mjestu..
Sitnice koje nam smetaju počinju se gomilati. U početku misliš: „Volim je previše, mogu podnijeti to, neću ništa reći“, ali nakon nekoliko godina braka to te izluđuje, više ne možeš prećutati i kreću svađe. To se ne događa u vezi. Kada se umoriš s jednim partnerom, samo ga zamijeniš novim/novom. Ali brak je ozbiljna obaveza. Terminologija kojom je opisan u Kur’anu je veoma jaka. Supruga se izvodi od arapske riječi IHSSAN, koja znači staviti nekoga u unutrašnjost tvrđave, skloništa, opisuje nešto jako, poput vojnog kampa. Neprijatelji su izvan tog utvrđenja, pa kada si unutra, siguran si. Znači, supruga je opisana kao žena smještena u unutrašnjost tog kampa kako bi bila zaštićena. A ko je štiti? Muž! On je štiti od svega, od tuge, od teškoće, od sramote, neznanja … Tako je Allah opisao ulogu muža i žene u Kur’anu. Znači moraš brak da želiš da bi zadovoljio Allaha s.v.t., da bi zaštitio ženu od svega, da bi osnovao porodicu sa njom, povećao dobro u društvenoj zajednici, a ne samo da brak želiš isključivo za smirivanje svojih strasti. Stoga je veoma bitno stupiti u brak iz pravih razloga, sa ispravnim nijetom. Tada se može razviti zdrav odnos između supružnika, u protivnom slijedi samo očaj, nesreća i mnogo svađa.
Ključni princip za funkcionisanje braka je: TI BRINI O SVOJIM DUŽNOSTIMA, A ZABORAVI NA SVOJA PRAVA! Znam da zvuči veoma okrutno, ali pokušaj eksperimentisati bar 6 mjeseci, ako možeš to da učiniš, da prestaneš misliti na svoja prava, a da misliš na prava svoje supruge/supruga. Brak će procvjetati. Prestani da očekuješ od nje/njega. Pravi se da ne vidiš greške. Pitaj sebe stalno: Šta mogu učiniti za svoju ženu/muža? Kad sam joj/mu kupio/la polon? Šta bi je/ga učinilo srećnom? Pokrivaj njene/njegove greške, zanemari, fokusiraj se na to da ispuniš svoj dio obaveza. Potrudi se da pokažeš sabur, razumijevanje, samilost..Ne reaguj, osim osmijehom, čak ni na oštre komentare il zvocanja. Daj sve od sebe da odradiš svoje, da ispuniš svoju ulogu! Jer kada kreneš očekivati, fokusiraš se samo na ono što treba da dobiješ od svog supružnika, misliš samo na svoje fizičke, emocionalne, psihološke i druge potrebe koje očekuješ da budu zadovoljene, očekivanja se samo gomilaju u glavi, rastu, množe se…
A od koga vjernik samo treba da očekuje? Vjernik ima očekivanja samo od svog Gospodara. Jer će te SVI osim Allaha Uzvišenog razočarati, iznevjeriti tvoja očekivanja, i to je univerzalni princip koji se pominje u Kur’anu!!! Onaj ko traži (nešto) je slab, i onaj od od koga traži to, također je slab, tako da dokle god polažeš nade u stvorenja SIGURNO ćeš biti razočaran! Iznevjeriće te i prijatelj, dijete, roditelj, supružnik, šef…Dokle god imaš očekivanja i ulažeš nade u stvorenja, bit ćeš razočaran! Allah s.v.t. želi da nas nauči da nade polažemo samo u Njega. Kad razvijemo taj stav kod sebe, da očekujemo od Stvoritelja, nikako od stvorenja, onda ćemo biti zahvalni kad od supružnika dobijemo čak i malo, jer nismo očekivali ništa. Očekivali smo od Allaha.
Umjesto da mislimo na taj način, mi pročitamo nekoliko knjiga o braku, nekoliko hadisa o dužnostima muževa i supruga, a ludo je to što muževi čitaju o tome šta oni zaslužuju, a žene o tome šta one zaslužuju, a malo ko čita o tome šta mora on/ona da učini, tj.koje su njihove bračne dužnosti. Svako je opsjednut sobom, sopstvenim potrebama i očekivanjima, što je u startu pogrešno. Sebično učimo samo ono što ide u našu korist, i to u svim sferama života. Npr. roditelji, ne moraju znati ništa iz Kur’ana, al sigurno znaju ajet o tome da im se ni uh ne smije reći, i svjesno, sebično se time služe. Tako je u braku, svako citira ajate koji njemu odgovaraju, koji idu u njegovu korist. Niko ne služi Allaha istinski, već se svako služi Allahovom vjerom da bi prigrabio sebi korist! Stoga, prije svega moramo razumjeti da naša vjera prvenstveno podrazumijeva da mi moramo ispuniti svoje dužnosti, pa daj da čitamo i učimo o tome. Daj da to primijenimo na brak. Čitaj i uči šta su tvoje obaveze prema supružniku i trudi se da ih ispuniš. To ti je naređeno. Ako samo nabrajaš koje potrebe ti nisu zadovoljene, a ne misliš šta ti pružaš supružniku i koje obaveze ispunjavaš, doći će do ozbiljnih problema u braku. Znači, ako želiš da imaš zdrav bračni život, ili zadovoljavajući život uopšte, vodi računa o ispunjavanju svojih obaveza! Tu je ključ!”
Numan Ali Kan
Prevod i obrada: Hana Harbić-Mušić
Izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
