Kina prisiljava muslimanske studente da jedu lubenicu tokom posta

Svijet – Kineske vlasti u Xinjiangu nude lubenice muslimanskim studentima kako bi bili sigurni da ne poste tokom svetog mjeseca ramazana.Studentima na Univerzitetu medicine u Xinjiangu, regiji sa velikim brojem muslimanskog stanovništva, se nude besplatne kriške lubenice tokom dana u pokušaju da ih spriječe da poste ramazanski post. 

Prema France 24, potpuno prkoseći slobodi vjeroispovijesti koja je zagrantovana kineskim ustavom, vlasti navodno prijete studentima koji odbijaju da se uzdrže od posta da neće dobiti diplome.

Lin, muslimanka, studentica koja je živjela i radila u Xinjiangu do 2013. godine kada se preselila u jugozapadnu pokrajinu Yunan poslala je France24 gornju poruku- Dok muslimani širom svijeta, kao i ono unutar Kine, imaju pravo da poste tokom ramazana, na Univerzitetu medicine u Xinjiangu oni prisiljavaju ujgurske studente da jedu lubenice. Oni prijete onima koji odbiju, govoreći da neće dobiti diplome. Ovo je kršenje kineskog ustava. Ovdje nema prave slobode vjeroispovijesti”.

Iako je islam legalan u Kini, Lin kaže da vlasti u regiji Xinjiang sve više stežu obruč oko vjere i njenih sljedbenika. Ovakvo dijeljenje hrane samo je jedan od primjera na koji Kina nastoji izvršiti pritisak na Ujgure. Muslimani članovi Komunističke partije u Xinjiangu, državni službenici i nastavnici su također pod pritiskom da daju garancije da neće postiti ili imati vjerske aktivnosti tokom ramazana.

Kineske vlasti su također pokrenule medijske kampanje gdje upozoravaju protiv onoga što su opisali kao ‘zdravstvene komplikacije’ koje mogu nastati iz posta.

“Jedna od mojih prijateljica u Yiliju (grad na granici sa Kazahstanom) je provela 15 dana u zatvoru jer je nosila javno hidžab. U Kashagaru (južni Xinjiang, gdje 95 posto stanovnika line Ujguri) rizikujete da budete uhapšeni ukoliko imate bradu… ovo je svakodnevnica koje većina ljudi nije svjesna… ukoliko se ne budemo borili za ove slobode, kakva će biti budućnost naše djece u Xinjiangu?
Policija je početkom ramazana zabranila ženama i djeci odlazak u džamiju… u akšam, kada prekidamo post, uvijek je tu policajac koji nadgleda ulazak u sveta mjesta”, piše Lin.

Lin (to nije njeno pravo ime) je ujgurska studentica koja živi u istočnoj Kini. Ona kaže da ne želi da se vrati da živi u Xinjiangu. “Dijeljenje lubenice nije ništa novo. Prošle godine, na društvenim medijima se pojavila fotografija kako u kampusu Univerziteta u Kashgaru dijele vodu. Ukoliko bi studenti odbili vodu, oduzimane su im diplome, a to je moglo dovesti njihove porodice u opasnost. Na univerzitetima tokom razamazana, profesori također pozivaju studente da piju čaj i jedu sa njima. Navečer, oni provjeravaju da li su svjetla upaljenja u kampusu. Ukoliko uhvate studente da se iftare, onda ih upozore, isto tako i profesore. Uprkos svemu, ima još uvijek studenata koji poste u tajnosti. Oni jedu u mraku u svojim sobama u kampusu, ali je veoma rizično”.

“Majka moje prijateljice predaje engleski na Univerzitetu Xinjiang u Urukmiju. Njene kolege neprestano stavljaju kikiriki i sjemenke suncokreta na njen sto tokom ramazana. Šef katedre im je to naredio…”

“Vlasti koriste klasične tehnike nadzora kako bi špijunirale Ujgure. Vaš susjed, radni kolega ili kolega iz razreda može biti vladin špijun- vlasti imaju ljude na koje se mogu oslnoti u svakoj ulici. Džamijski ulazi su pod nadzorom, a unutar su postavljene kamere. U južnom Xinjiangu, gdje je 95 posto ujgurskog stanovništva, restoranima je zaprijećeno sankcijama ukoliko ne budu otvoreni. U teoriji, ljudi u privatnom sektoru ne moraju da se pridržavaju ovih ograničenja. Međutim, u stvarnosti na vjerske ibadete se tako loše gleda da su svi uplašeni. Moja majka, koja nije nikada u svom životu radila, se čak ne usuđuje da drži Kur’an u kući. U kineskim uporištima, muslimani su daleko slobodniji. Vlada nije nužno protiv islama, ali se plaše da bi se Ujguri mogli okupiti oko svoje vjere”.

Vjerska praksa je uvijek bila više ili manje preporučljiva u Xinjiangu. Ali, prije nego što su tenzije narasle, bilo je manje nadzora. Prije nekoliko godina radila sam u državnoj firimi i tu su svi poštovali činjenicu što postim. Nisam mogla nositi hidžab na poslu, ali bio je dozvoljen na ulici.
Nedavno sam željela da nosim hidžab u javnom parku ali me je policija prisilila da ga skinem. Stvari su se promijenili malo po malo kada su neredi izbili 2009. godine. Što više Ujguri protestvuju to više Peking pokušava da smanji procenat Ujgura koji žive u regiji podsticanjem Han Kineza da se naseljavaju u Xinjiangu.
Prošle godine išla sam u posjetu prijateljici u Xinjiangu. Policija je zaustavila moje auto kako bi pretresli sve što ima prije nego što su mi dopustili da uđem u naselje. Tenkovi i naoružani policajci su na svakom uglu. Vlasti su protiv svih vrsta skupova i zabranili su 2013. godine sve jutarnje pijace…. Također imam jako puno prijatelja koji još uvijek žive u Xinjiangu a čiji pasoši su oduzeti. Stanovnici koji su imali pasoše morali su ih predati Komesarijatu prije 15. maja 2015. godine. Njihovo korištenje se mora unaprijed najaviti. Pasoši koji se ne predaju na vrijeme nisu više validni od datuma koji je gore naveden.”
France24 je pokušao stupiti u kontakt sa Ujgurima koji trenutno žive u Xinjiangu, ali niko nije smio da govori iz straha od vlasti jer se njihovi telefoni prisluškuju.

Izvor: IslamBosna