Rožaje – Poštovani predsjedavajući, poštovane koleginice i kolege poslanici, ministre Boškoviću, uvaženi građani,
Pristupanjem i ratifikacijom međunarodnih konvencija iz oblasti ljudskih prava, Crna Gora jasno iskazuje opredjeljenje za unaprjeđivanjem ovih prava, a time i prava na socijalnu i dječju zaštitu.
U obrazloženju Prijedloga zakona je navedeno da Ustav propisuje da država obezbjeđuje materijalnu sigurnost licu koje je nesposobno za rad i nema sredstava za život, odnosno da je socijalna i dječija zaštita namijenjena pojedincu i porodici sa nepovoljnim ličnim ili porodičnim okolnostima.
S obzirom da je Crna Gora još uvijek u procesu tranzicije i reformi, kvalitetan sistem socijalne i dječje zaštite je veoma značajan za građane, budući da potrebu za ovim pravom ima sve veći broj naših građana, naročito na sjeveru države.
Prema podacima prikupljenim za potrebe izrade Strategije razvoja sistema socijalne i dječije zaštite, postoje značajne razlike u pogledu siromaštva stanovništa sjevernog i južnog dijela Crne Gore. Ako uzmemo stanovništvo koje je obuhvaćeno materijalnim obezbeđenjem porodice, kao jedan od bitnih indikatora siromaštva, onda podaci pokazuju da je u sjevernim opštinama obuhvaćeno stanovništvo između 8 i 18%, dok je u primorskim opštinama između 1,5% i 3,2%. Samo u opštini Plav broj korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice je 720, u Bijelom Polju oko 1800, dok u Rožajama taj broj prelazi 2400 porodica. Na osnovu ovih podataka jasno je vidljiva visoka stopa siromaštva stanovništva sjevernog dijela Crne Gore. Zato ne treba da nas iznenađuje podatak Monstata da se samo u prošloj godini iz Bijelog Polja odselilo 319, a iz Berana 322 stanovnika.
Bošnjačka stranka smatra, da postoje i porodice kojima je pomoć itekako potrebna, ali da nisu dovoljno upućene, nisu dovoljno informisane, edukovane, u kom pravcu i na koji način treba da se obrate po ovom pitanju. Dok s druge strane postoje porodice koje primaju materijalno obezbeđenje, a radno su sposobni i posjeduju značajnu imovinu. Zaista bi Zakon trebao da se odnosi samo na one građane koji su u stanju istinske potrebe za ovom vrstom pomoći.
Siromaštvo, kao prateća pojava u našem društvu, naročito se odražava na položaj djece u Crnoj Gori. U prilog tome govori i podatak Studije o siromaštvu djece u Crnoj Gori koju je izradio UNICEF, čiji indikatori siromaštva ukazuju da je život djece u Crnoj Gori najteži u sjevernom regionu gdje čak 19% djece nema minimalne uslove za život, i gdje 55% siromašne djece u Crnoj Gori živi upravo u ovom regionu. Da je ovaj region posebno ugrožen, govori i velika razlika u stopi siromaštva među djecom. Naime, stopa siromaštva djece sa sjevera Crne Gore je čak četiri puta veći nego u centralnom dijelu i gotovo dva puta veći nego u južnom regionu.
Zato je neohodno poboljšanje njihovog položaja, što i treba da bude jedan od osnovnih ciljeva cjelokupnog razvoja države Crne Gore. Takođe smatramo da to treba postići sistemskim rješenjima, kroz realno povećanje visine naknada, ali i spremnosti države za vraćanjem “dodatka na dijete” svoj djeci u Crnoj Gori, a ne samo malom broju, kao što je to dosadašnja praksa. Ovo smatramo veoma važnim, jer kako i piše u Prijedlogu zakona jedan od principa socijalne i dječije zaštite je i zabrana diskriminacije, pa makar ona bila i socijalnog porijeka ili pak imovnog stanja.
Prijedlogom zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti je planirana realizacija veoma važnog i dugo najavljivanog projekta informacionog sistema socijalnog staranja ili tzv.“socijalnog kartona”. Znamo da je elektronski socijalni karton jedan od osnovnih stubova reforme sistema socijalne zaštite, koji je neophodan za napredak Crne Gore ka socijalnoj agendi Evropske unije. Ovim projektom smatramo da će se ostvariti i značajne uštede, kako uštede u samom sistemu tako i za one socijalno najugroženije koji traže pravo na pomoć.
Pozdravljamo i što se u Prijedlogu zakona, centri za socijalni rad i Zavod za zapošljavanje obavezuju na saradnju. Smatramo da je saradnja ove dvije ustanove od izuzetne važnosti kako bi smanjili zloupotrebe pojedinaca ali i moguće manipulacije. U Prijedlogu zakona treba pohvaliti i uvođenje sistema licenci za organizacije i stručne radnike iz oblasti socijalne i dječije zaštite, kao i zabranu svih oblika nasilja zaposlenih u ustanovi pružaoca usluga i druga postupanja koja narušavaju zdravlje, dostojanstvo i razvoj korisnika.
Mi iz BS vjerujemo da budući razvoj socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori treba da se odvija kroz reformske procese koji se oslanjaju na međunarodne i evropske ciljeve opšteg ekonomskog i socijalnog razvoja društva. Glavni procesi treba da budu usmjereni na smanjenje siromaštva i obezbjeđivanje kvalitetnije zaštite ranjivih grupa. I ako je Predloženim zakonom procijenjeno da će za njegovu primjenu biti potrebno manje sredstava u odnosu na sredstva koja su se do sada izdvajala, smatram da, kada je socijalna i dječija zaštita u pitanju, država treba imati znatno više razumijevanja prema ovim najranjivijim društvenim grupama u Crnoj Gori.
(BSCG)
