Kako su Bošnjaci koji su pošli za Tursku završili u Albaniji

28
12

Balkan – U Albaniji živi više desetina hiljada Bošnjaka, porijeklom iz Sarajeva, Počitelja, Mostara… Nisu priznati kao nacionalna manjina a tek posljednjih godina u pojedinim djelovima, djeca uče bosanski jezik, ali profesora ne plaća država nego radi na dobrovoljnoj bazi.

Kada se iz albanske luke Drač, krene prema 40-ak kilometara udaljenoj Tirani, a ispod glavne saobraćajne petlje skrene se ispod mosta i lokalnim putem, za desetak minuta stiže se u Šijak, varošica od 15-ak hiljada stanovnika, polovinu od toga su Bošnjaci. Odatale se na dva do tri kilometra nalazi selo Kođaz, nastanjeno isključivo Bošnjacima a još od prilike toliko na velikom panou piše “Dobro došli u Borak” na bosanskom, albanskom i engleskom jeziku. Selo Borak je smješteno na proplanku. Kuće su jednospratne i tipične za ovaj primorski kraj uz obavezno plastično bure za vodu na krovu. Ispred kuća imaju dosta imanja, primjetni su vinogradi ali i voćnjaci, najviše sa pomarandžama i drugim primorskim voćem.

Pošli za Tursku a završili u Albaniji

U centru sela, ispod nekadašnje džamije, koja je u eri Envera Hodže pretvorena o žitni magacin, je porodična kuća familije Cigić ili Çeka, kako im je zvanično albansko prezime. Astrit, glava familije, podsjeća najprije, da su prvi Bošnjaci ovdje stigli još 1871. godine.
“Zbog tadašnje sitaucije u Bosni, pošli su brodom za Tursku. Zahvatilo ih je ogromno nevrijeme pa su jedva pristali na nepoznatu obalu. Kada su stigli u današnju luku Drač, pitali su jeli ovo Turska – dobili su potvrdni odgovor jer je Albanija bila pod turskom vlašću, i tu se iskrcali. Dali su im mjesto za privremeni boravak i od boravka mjesto je kasnije dobilo ime Borak”, kaže Astrit dodajući da trenutno u ovom selu živi oko 1.500 stanovnika i svi kući i dalje govore bosanskim jezikom.

„To je naš jezik i mi međusobno uvijek govorimo bosanskim. Albanski pričamo samo kada smo sa Albancima. Što se života tiče, najviše opstajemo od poljoprivrede a veći broj naših mještana radi u Njemačkoj ili Italiji i po nekim ovdašnjim firmama. Po osobi, nakon 1992., dali su nam zemlju po 2250 kvadratnih metara, bez obzira da li je dijete tada bilo rođeno, ili je starac od 80 godina. Ja sam dobio 11 hiljada kvadratnih metara“, tvrdi on.
Njegova 80-eto godišnja majka, rođena Djulza, a svi je od malena zovu Ruta, sa nostalgijom priča o vremenu kada je ona bila mala. Njen otac je, kaže, imao osmoro djece a jedino ona uopšte nije pohađala školu.

Do 1948. svi su se muškarci ženili iz Bosne

„Ovo je selo bilo najbolje u Albaniji. Mnogo smo se poštovali međusobno, svi smo bili kao braća i sestre. Pomagali smo jedni drugima, sada više nije tako. Do 1948. svi su se naši muškarci ženili iz Bosne, ali nakon prakida odnosa Albanije i Jugoslavije, prestalo se sa tom praksom i polahko smo počeli da se miješamo sa Albancima. Naši mladići, među njima i moj sin Astrit, počeli su da se žene sa Albankama. Nastaju novi običaji, nove navike, ali ipak, zadžali smo još dosta toga iz Bosne. Ako su naši preci mogli toliko da opstanu, moraće i naši nasljednici. Nošnju nismo sačuvali, ali fotografija i priča iz Bosne još čuvamo i prenosimo sa koljena na koljeno“, tvrdi nane Djulza.

U međuvremenu vratila joj se sa posla snaha Ljinda, Albanka koja je naučila bosanski i sa svekrvom, suprugom i dvoje djece, bez problema, ali i akcenta, odlično govori bosanski.

„Kad sam se udala za Astrita nisam znala ni jednu riječ, ali sam kasnije naučila, najviše sa djecom. Bošnjaci su veoma dobri i kulturni ljudi i ja sam jako ponosna što sam se udala za Bošnjaka. Dok sam bila mlada, mnoge moje sunarodnice zavidele su mi zbog toga. Navikla sam se i živimo skladnim životom a prije udaje nisam ni čula za ovo mjesto ni za Bošnjake“, priča ona.

Nemaju problema sa Albanicima

Mlađahni Amel, sin odnosno unuk familije Cigić, 11. je razred gimnazije u Šijaku. Odličan je đak i veoma dobro govori bosanski. Naučio je, kaže, od svog rahmetli djeda, a sa njim je prvi radio i Nurko Delalić, koga su vlasti iz Sarajeva prije sedam – osam godina poslale da djecu u Boraku podučava bosanskom jeziku.
„San mi je da studiram u Bosni koju nije vidio ni jedan član moje familije. U gimnaziji svi profesori su nam Albanci, nema Bošnjaka, ali nemamo nikakvih problema ni sa učenicima ni sa profesorima. Ovdje u Boraku, osnovnu šklolu pohađa oko 150 učenika. Od prije nekoliko godine, od prvog do petog razreda, sva djeca uče bosanski. Nastavnik je iz našeg sela i on to radi dobrovioljno, ne dobija platu za to. On je veoma dobar pedagog i od njega se mnogo nauči naš književni jezik“ – tvrdi Amel.

Eridida, njegova mlađa sestra, deveti je razred osnovne škole i nakon gimnazije, planira da studira prava, pošto voli taj poziv kako bi „pomagala ljudima“ pogotovu svojim sunardnicima.
„Kada se družim sa Albancima, oni nas mole da im govorimo bosanskim kako bi i oni naučili naš jezik. Zaista nas jako poštuju i nemamo nikakvih problema“, naglašava Eridida.

Veliki broj uticajnih Bošnjaka i ako nisu priznati kao manjina

Astrit podsjeća da oni nisu priznati kao nacionalna manjina, ali da i pored toga imaju dosta školovanih i uticajnih ljudi. Imali su, kaže, ministre, urednike poznatih listova u Tirani, novinare u nekoj od najvećih privatnih televizija, pjesnike, sportiste….. Boli ga to što država Bosna i Hercegovina za njih „skoro da ništa nije učinila“, makar da imaju lakših uslova da je posjete.

U Boraku, inače, ima dosta, mini preduzeća, restorana pogotovu, koji nose ime „Bosna“, jedan od najvećih je „Sarajevo“ i tu Bošnjaci, uglavnom održavaju svoje svadbe kada se može čuti i bosanska muzika. Prilikom gradnje kuća na krovu ističu bosansku zastavu. Jedna od najvećih benzinskih pumpi na autoputu Drač – Tirana je ona u vlasništvu Bošnjaka u ataru sela Borak.

Baba Djulza, ili Ruta, svojim mlađim sunarodnicima poručuje da ne zaborave svoje pretke i tradiciju, Bosnu kao matičnu državu.
„Nikako ne smeju da zaborave svoj jezik. Mi smo bosanske pjesme krišom slušali preko radija, da nas ne čuje komšija jer bi odmah pozvao agente „Sigururimija“ i završili bi smo u zatvoru. Voljela bih da bar za naše unuke Bosna otvori svoje granice.
Ako mi nismo imali tu sreću, da bar oni mogu posjetiti našu Bosnu“.

(bosnjaci.net)


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

28 KOMENTARI

  1. U Albaniji Srbima je zabranjeno da daju srpska imena i prezimena, pa moraju da nose albanska, Srbe nisu cak ni priznali kao nacionalnu manjinu.

    0

    0
    • srbisu uvjek bili u srbiji van srbije iako ih je bilo bili su nesrbi, tako i 90-tih ja sam ,sam bio toga ocevidac, a razlog zna se

      0

      0
  2. Hajmo Malo Istine…
    Samir i Bijeli Golub Sabaha oni su albanci i zato uvijek ce negirat lose ponasanje albanaca sprema Bosnjacima.

    Procitajte malo bolje kada govori stara Nana ( Mi smo uvijek slusali bosanske pesme preko radija ali da nas ne cuje komsije…. jer bih odmah zavrsili u zatvor. Ako je to za vas SLOBODA onda ja neznam….

    Drugi slucaj Stare generacije Bosnjaka zenilise iz Bosne. To je istina ali STA JOS NEZNATE DA ZA VREMENA ENVER HODZE BOSNJACI NISU IMALI PRAVO ZA MJESOVITI BRAK SA ALBANCIMA… TO JE PRAVA ISTINA.

    A STO SE TICE ZA PREZIME SHVATITE JEDNOM ( IC ILI VIC) TO NIJE SRPSKO TO JE VEC SLAVENSKO. NARAVNO SRBI TO PRIPAJAJU KAO NJIHNO ALI JE TO LAZ….

    A OVO SPECIJALNO ZA LAZOVA SAMIRA KOJI STALNO GOVORI O ILIRIMA I PREPOSTAVLJA ALBANCE KAO CISTI ILIRI ALI I TO JE SAMA LAZ…
    KOD ALBANACA ILIRSKE GENE UCESTVUJU TEK SA 30%…. I 20% SLAVENI

    0

    0
    • CAK NISU NI PRIZNATI KAO ILIRI JEDNI I JEDINI ALBANCI KOJI VOLU BOSNJAKE TO SU TVRDI MUSLIMANI STO I SLABO HI IMA. KADA SAM BIO U SKOPLJE PITOSAM MOG RODZAKA KAKO JE STANJE SA ALBANCIMA????

      – RODZO AKO VIDIS ALBANCA U DZAMIJI, MOZES RACUNJAT NESTA OD NJEGA INACE ZA ONOKAG KOJI NE IDE BEZI OD NJEGA….

      0

      0
    • nisu smjeli uopce radio jugoslavije slusati,to je vazilo i za albance,jer je bio diktatorski rezim, i za albance,ali albanski narod on je bio srdacan, partizani komunisti,diktatori, ali ne bas kao srpski partizani koji su pravili masovne zlocinejer sumjenjali uniforme od cetnika na partizane

      0

      0
      • lazes cuj ti njega. A zasto ce albanci slusat radio Yugoslavije…
        znase ko je sluso taj radio…

        0

        0
    • Gashi-cu…gasanine…ti uporno pokusavas da namjetnes netrpeljivost izmedju boshnjaka i albanaca…Budi makar iskren reci da te je neki albanac negde polomio ili ti je zenu negde zbario, jer ti nemas nijedno logicno i naucno objasnjenje za svoje tvrdnje… Ali meni ne smjetas vec me fino zabavljas svojom ogranicenoscu. Ljudi se na djelima poznaju, ja cisto sumnjam da ti imas bilo koje dobro djelo iza sebe osim nepismenosti sa kojom nas zabavljas na SP-u. Ziv bio ti meni gashi iako nas otvoreno mrzis, mi te nemrzimo ali se kidamo smijeha sa tobom.

      0

      0
      • samire ne seri nista od toga nema jedino sto ste niakaki ljudi
        ja sam ti vec reko zasto???

        oni koji vas ne poznaju mogu vas zavoljet ali sto vas poznaju oni bezu od vas

        0

        0
  3. Uporedjivati polozaj boshnjaka u Albaniji sa polozajem boshnjaka u Sandzaku je neumjesno. Kao prvo boshnjaci u Sandzaku su autohton narod na svojim etnickim teritorijama dok su Boshnjaci u Albaniji po prici samih gradjana stigli tek 1871 god. Mislim da su Albanci oduvjek bili predusretljivi prema iskrenim boshnjacima i uvijek ih dozivljvali kao deo svog naroda sto u sustini i jesu. Boshnjaci su generalno Ilirsko pleme koje se u procesima dolaska slovena na Balkan prilagodilo tom jezickom govoru i prihvatilo bosancicu kao sopstveno pismo. Svi mi znamo da medju boshnjacima i dalje dominira Ilirska genetika.

    0

    0
  4. Naravno da nemaju problema sa Albancima,to je normalan narod.Sto se tice promjene prezimena i nama su dodali ono “ic”,a jedino je Esad Dzudzo povratio svoje staro prezime!

    0

    0
    • Aida, obzirom da te smatram jednom od obrazovanijih kometatora na ovom portalu, zamolila bih te da budeš i poštena. Uporedi Bošnjake u Albaniji i u Srbiji. Ovaj put o kvazidržavi i njenim Bošnjacima nećemo raspravjati, ako se slažeš. Što se tiče nastavka -ić, kao što vidimo Bošnjaci koji to hoće ga mogu lako izbrisati, poput Džudža, a i ne košta u materijanom smislu mnogo. U državi Albaniji je sasvim druga stvar. Vraćanje na svoja stara, nealbaizovana imena i prezimena košta mnogo. Upotreba jezika je stvar entuzijazma zajednice koja želi da ga neguje, a ne iskrena težnja države da svojim manjinama omogući to fundamentalno pravo.

      0

      0
      • Olivera,ako u Albaniji zakon omogucava da se promijeni prezime i uzme se svoje staro mislim da Bosnjaci treba da iskoriste taj zakon i promijene prezime.A Ako taj zakon ne postoji onda to ne bi bilo u redu.Bosnjaci su sami krivi ako ne iskoriste tu zakonsku mogucnost. I inace su Bosnjaci ,na zalost sami krivi za mnoge stvari,a naginju tome da krive druge.Imam rodjake u Istambulu i oni su mi pricali da promjene prezimena ni tamo nije bila moranje,ali da su to mnogi uradili ne bi li se sto bolje integrisali i adaptirali. Isto tako glasaju za nezavisnu Crnu Goru i prvih godina odredjeni dijelovi crnogorskog dijela Sandzaka vise glume Crnogorce nego samo Crnogorci.pa sada kada su vidjeli da ih je Milo prevario(bio je obecao prekogranicnu regiju) sada kukaju. Podijelili su nas lijepi Sandzak,bez njihovih glasova Sandzak nikada ne bi bio u dvije drzave. Gdje god da se nadju oni se trude da su nevidljivi i da se stope sa okolinom,pa im onda neko kriv. Zbog te svoje pogubne osobine moraju sada da brane svoj identitet,nacionalitet,svoje ponosno ime. Za mnoge stvari smo nazalost sami krivi.

        0

        0
      • Aida, pogledaj prilog Al jazeere Balkans o pravima manjina u Abaniji. Njima ćeš sigurno verovati. Hoću samo da naglasim, da albanci u susednim državama imaju mnogo veća prava, od manjina u Albaniji. To je fakat.

        0

        0
      • u albaniju mozes svako ime da koristis
        i nemaproblema, a u srbiji ne mozes ni biti sta si ako nisi srpski nastrojen,jer to znamo svi u poslednji 2 decenije kako su prosli albanci i bosnjaci,ali i drugi

        0

        0
    • E vala ga povratio i covjek on da je dobar ozenio bi se stara kljusina ima gotovo 60 god… on je trebo da sw zove Esad Kljusina… a ne DzuDzo …

      0

      0
  5. Kada misli država Albanija da prizna da u njoj žive i Srbi i Bošnjaci i Crnogorci? I da ih ne primorava na albanizovana imena i prezimena. E šćiptari, samo znate da tražite svoja prava, a drugima uskraćujete i ona elementarna.

    0

    0
    • @ pr Olivera
      Kad u Albaniji budu zivjeli srbi Albanija ce ih I priznati.Ona ne moze da ih prizna jer osim nesto malo Crnogoraca u Vraki pored Shkodre Skadra srba u Albaniji nikad bilo nije pa ih ne moze biti ni danas.A istina je da ima Bosnjaka I to ne samo muhadzera vec I starosedelaca s Albanske strane Sar planine,ima I Turaka I Vlaha I Grka I Makedonaca jedino srba nema
      Istina je da mnogi Albanci daju djeci Slavenska imena na pr Vladimir Miljan Olga Bogdan ili Grcka na pr Petar ali ih to ni u snu ne cini srbima

      0

      0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.