Kako se uzgaja svijest o pripadnosti Bosni i Hercegovini: Udžbenici u RS afirmiraju četnički pokret

BiH – Na ulicama Banje Luke, Bijeljine, Zvornika, Trebinja ili bilo kojeg drugog grada u Republici Srpskoj mladi bez problema na majicama nose obilježja Srbije. Sljedbenici četničkog pokreta svakom prigodom marširaju i postrojavaju se kao prava vojska. U isto vrijeme, grb ili zastava Bosne i Hercegovine izazivaju podozrenje, a svaki musliman koji nosi bradu i klanja pet vakata rizikuje da bude označen kao “vehabija”.

Na stadionu FK Podrinje u Janji policija zabranjuje isticanje zastave s ljiljanima. Kustos Muzeja Semberije Zoran Midanović javno na televiziji kaže da su najveći broj Hrvata ustvari pokatoličeni Srbi, a da su muslimani, Bošnjaci i Makedonci izmišljene nacije. Duboka podijeljenost i falsificiranje historije nisu posljedica tvrdnje Milorada Dodika da su Bošnjaci uglavnom bili na strani fašista u Drugom svjetskom ratu. Takvo mišljenje uzgaja se i u školskim udžbenicima u RS.

Iz zakona

Iako Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH, usvojen 2003. godine, u Članu 3. kaže da je jedan od ciljeva obrazovanja i odgoja “razvijanje svijesti o pripadnosti Bosni i Hercegovini”, u udžbenicima, ali i zakonima iz oblasti obrazovanja u RS, taj cilj se ne spominje niti ispunjava. Doduše, u udžbeniku “Priroda i društvo” za 4. razred osnovne škole kaže se da je BiH sastavljena od entiteta RS i FBiH, ali se spominju samo zastava, grb i himna RS, uz navođenje teksta himne. O obilježjima BiH ni riječi.

Nastavnici historije učenicima govore da je Republika Srpska država, ali da još nije priznata. U udžbenicima se afirmira četnički pokret. U udžbeniku historije za deveti razred osnovne škole, u poglavljima o Drugom svjetskom ratu u našim krajevima, na više mjesta se, opravdano, govori o zločinačkom karakteru ustaškog pokreta i NDH, ali o zlodjelima četnika ni riječi. Štaviše, na stranicama 130-134, u poglavlju “Različiti pristupi ratu u Jugoslaviji”, kaže se da su “ustanak protiv njemačke okupacione uprave započeli partizanski i četnički odredi”, uz tvrdnju: “Zajedničko kod oba ova pokreta bila je spremnost da se oružjem suprotstave okupatoru”.

O saradnji četnika s okupatorskom vlašću, o zločinima nad Bošnjacima ponovo ni riječi.

O Draži

– Četnički pokret Draže Mihailovića, tokom rata, odlučio se za taktiku čekanja i iščekivanja povoljnih okolnosti za borbu protiv fašista – piše u ovom udžbeniku. Na stranici 136. dalje se kaže da se ustanički pokret u proljeće 1942. godine podijelio na partizane i četnike “zbog neslaganja u načinu vođenja borbe protiv okupatora i njegovih saradnika”.

Tvrdi se, također, da su partizani “bili pokretna vojska na cijelom teritoriju Jugoslavije, a četnici su ostajali u svojim mjestima i štitili narod i svoja ognjišta od napada ustaša i muslimanske milicije”. I ponovo ni riječi o partizanskim muslimanskim brigadama, o muslimanskim rezolucijama kojima se tražila zaštita Srba, Roma i Jevreja u NDH.

Tako piše u današnjim udžbenicima iz kojih uče djeca u RS, od kojih se kriju stvarne historijske činjenice čak i o Drugom svjetskom ratu. A te činjenice su odavno utvrđene: stotinu hiljada pobijenih Bošnjaka, uglavnom u Podrinju i uglavnom od četničke ruke, o čemu dokumentirano piše Vladimir Dedijer u knjizi “Genocid nad Muslimanima 1941-1945”.

Historijska činjenica je da je podjela Bosne i Hercegovine i istrebljenje Bošnjaka bilo dio plana Ravnogorskog pokreta. Od Garašaninovog “Načertanija”, preko “Homogene Srbije” Stevana Moljevića, četničkog ideologa i savjetnika Draže Mihailovića, do genocida koji su devedesetih godina osmislili, naredili i počinili Karadžić i Mladić, ubivši 200.000 Bošnjaka u posljednjoj agresiji na BiH.

Izvor: DnevniAvaz.ba